Nekrolog europskoj Hrvatskoj
Piše: Filip Mursel Begović
Predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, Ruža Tomašić, na HDZ-ovom skupu u Slatini, mjesec dana prije izbora za Europski parlament u Hrvatskoj, uz buran aplauz je izjavila: „Mislim da je ovo Hrvatska, a svi ostali su gosti, ako je ne vole neka je napuste. Pokažimo da Hrvatskom vladaju jedino Bog i Hrvati.“ No, Tomašićka je tada, uz veliku količinu euroskepticizma i gomile floskula o tome kako je Hrvatska starija zemlja od većine europskih, te da su Hrvati jeli sa žlicama i vilicama dok su Europljani jeli prstima iz drvenih pladanja, rekla i to da će „sada HDZ biti uspješniji, jer su HSP-ovci s njima“.
Iz usta hrvatske Ruže u „božje uši“, rekli bi, jer HDZ je u kolaciji s HSP-om dr. Ante Starčević i BUZ-om pobijedio na izborima za Europski parlament. Riječ je o svojevrsnom iznenađenju, jer HDZ nije očekivao više od četiri mandata, a osvojio ih je šest.
Iako je kandidat izbornog gubitnika koalicije SDP-HNS-HSU, saborski zastupnik Tonino Picula, osvojio najviše glasova (112.599), Ruža Tomašić daleko je najveće iznenađenje izbora sa osvojenih 64.758 glasova. Pravašica s diplomom Policijske akademije u Kanadi, policijska inspektorica rođena u Maglaju, koja se nakon demokratskih izbora posvetila službi osiguranja hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, po riječima aktualnog hrvatskog premijera Zorana Milanovića društvena je „elementarna nepogoda“.
Bezlična kampanja
Iako je HDZ stranka koja je ozbiljno nagrižena korupcijskim skandalima iz prošlosti, a njen predsjednik Tomislav Karamarko ne uživa simpatije velikog broja građana zbog svoje policijsko-obavještajne prošlosti i neprestanog pozivanja na političke tekovine Franje Tuđmana i egzaltiranog domoljublja, trenutnu koalicijsku Vladu prati loša gospodarska i socijalna situacija u zemlji, a time i izrazito nezadovoljstvo i ogorčenje građana.
Vladajuća koalicija to je platila rekordno malim odzivom građana na izbore (20,83%), što je ponovno aktualiziralo i polemiku da li je izbore za Europski parlament trebalo održati isto kada i lokalne.
Po mnogima ne samo da bi izlaznost bila veća, nego bi se uštedilo gotovo 80 milijuna kuna, a ni krajnje desne opcije poput Ruže Tomašić ne bi mogle ostvariti primijetno dobre rezultate.
Iako su predizborni istupi Ruže Tomašić, koja je nakon čak i za nju iznenađujućeg rezultata ustvrdila da nema svoje osobne interese već samo one hrvatske, izazvali ogorčenje velikog broja građana, čini se da su joj upravo oni u bezličnoj i medijski nevidljivoj kampanji za Europski parlament osigurali potrebnu pažnju i popularnost.
Dogodio se jedan paradoks – osoba za koju je Tonino Picula rekao da nema što raditi u EU parlamentu, jer pokazuje antieuropske stavove, a koja je uz to izraženi euroskeptik, po osvojenim glasovima pretekla je i najizglednijeg HDZ-ovog kandidata za EU parlament. HDZ-ovac Andrej Plenković, s dugim stažom u diplomaciji, uz Tonina Piculu u kampanji je pokazao najbolje i najsuvislije poznavanje Europskog parlamenta i njegove buduće uloge za hrvatske građane.
Dakle, Ruža Tomašić, kamičak u premijerskoj cipeli Zorana Milanovića, mogući je problem i HDZ-a, jer je neočekivano pretekla i njihovog najizglednijeg kandidata.
Predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, Ruža Tomašić, na HDZ-ovom skupu u Slatini, mjesec dana prije izbora za Europski parlament u Hrvatskoj, uz buran aplauz je izjavila: „Mislim da je ovo Hrvatska, a svi ostali su gosti, ako je ne vole neka je napuste. Pokažimo da Hrvatskom vladaju jedino Bog i Hrvati.“
No, zanimljiva je podudarnost stavova Ruže Tomašić i poruka govornika na nedavno održanom prosvjedu na Trgu bana Jelačića protiv ćirilice u Vukovaru. Stoga, nisu li, možda, bili u pravu oni koji su upozoravali na to da su ti prosvjedi neka vrsta pretečeg zlokobnog objedinjavanja hrvatske desnice za koju su „svi osim Hrvata gosti“.
Prisutna je ista ona nacionalna patetika u kombinaciji s nadripovjesničarskim zaključcima o hrvatskim kraljevima, koji su jeli žlicama dok su u Europi valjda još hodali neandertalci i dinosauri.
Zanimljiva je i podudarnost policijske prošlosti hrvatskim domoljubima simpatične Ruže Tomašić i većini građana antipatičnog Tomislava Karamarka. Iako se činilo da će taj koalicijski spoj naštetiti HDZ-u, desilo se upravo suprotno i hrvatska Ruža Orleanska, koja će se u Europi boriti za nacionalne interese i domaći Blek Stena ili Komandant Mark, odnosno komandant Karamark, uspjeli su mobilizirati hrvatske rodoljube i osvojiti izbore, dok SDP-u s 5 osvojenih mandata već sada mediji prognoziraju budući politički pad.
Pobjednički pohod
Hrvatski domoljubi koji su doživjeli katarzu i sada su u pobjedničkom pohodu, rezime je slavljeničkog govora Tomislava Karamarka u središnjici HDZ-a, stranke koja se ovim izborima vratila u političke prvoligaše. Navodno, po riječima Tomašićke, u posve blijedoj kampanji pomogao im je sam premijer Milanović, koji je žestoko prozivao njene istupe i priskrbio joj neočekivani publicitet.
No, ima još jedan hrvatski domoljub čija izjava nakon pobjede intrigira. Riječ je o glavnom tajniku HSP-a AS Peri Ćoriću, koji je u HDZ-ovu stožeru, dočekavši konačne rezultate izbora, slavljenički izletio s izjavom da su euroizbori bili „samo prvo poluvrijeme“, a da će se „drugo poluvrijeme odigrati na lokalnim izborima“.
Najavio je da će njegova stranka odmah nakon lokalnih izbora sazvati svepravaški sabor, a ta će „utakmica“, po njegovim riječima, završiti tako da će „smijeniti aktualnu nesposobnu, antihrvatsku i antikršćansku vlast“.
Utopistička i romantizirana ideja Iliraca završila je nacionalizacijom (sukobljenošću) svih balkanskih naroda, a nije politički mudro oslanjati se na ideje koje su odavno propale. Slična je situacija u BiH kada se Bošnjaci, ne bi li istakli multikulturalnost svoje zemlje i ne bi li je istom očuvali, pozivaju na sličnosti s blistavim dobom suživota više naroda i vjera u Endelusu. Znamo kako je Endelus završio – progonom muslimana i jevreja Sefarda.
Može li proeuropska Vlada Zorana Milanovića biti antihrvatska i antikršćanska? Koje su to europske vrijednosti koje promiče bivše osiguranje Franje Tuđmana Ruža Tomašić, a koje Tomislav Karamarko koji se na njegovom mirogojskom posljednjem počivalištu kune u svoje domoljublje i zaziva retuđmanizaciju Hrvatske? Pitanja su to na koja trebaju odgovoriti hrvatski građani na skorim lokalnim izborima. No, dajmo im natuknice.
Da li se to može nazvati retro politikom ili možda, ako je promatramo iz mirogojske vaze na posljednjem počivalištu Franje Tuđmana, nekro politikom?
Nije li Tuđmanova ideja Hrvatske, izražena poklikom „Imamo Hrvatsku“, ujedno značila i „Hrvatsku bez gostiju“, odnosno onu politiku koja je vršila agresivne akcije izvan hrvatskih granica, akcije protiv civila i onu koja je nametala princip kolektivne krivnje na pripadnike drugih etničkih grupa i drugih naroda.
Ta politika nema veze s izražavanjem poštovanja prema akcijama hrvatske države u odbrani nacionalnog teritorija i svojih državljana, što brkaju hrvatski branitelji kada navodno štite nacionalne interese i „svetost Domovinskog rata“.
Politička strujanja
S druge strane, takvim političkim strujanjima pogoduje očito nesnalaženje vodstva SDP-a u vrijeme teške ekonomske krize, a koje se na svom zadnjem predizbornom skupu vraćalo u još dalju prošlost.
Hrvatski premijer tada se pozvao na Ilirski narodni preporod u kojem su sudjelovale različite nacije, pokušavši time naglasiti otvorenost politike koju vodi. Utopistička i romantizirana ideja Iliraca završila je nacionalizacijom (sukobljenošću) svih balkanskih naroda, a nije politički mudro oslanjati se na ideje koje su odavno propale. Slična je situacija u BiH kada se Bošnjaci, ne bi li istakli multikulturalnost svoje zemlje i ne bi li je istom očuvali, pozivaju na sličnosti s blistavim dobom suživota više naroda i vjera u Endelusu. Znamo kako je Endelus završio – progonom muslimana i jevreja Sefarda.
Stoga, sanjajući i dječački se zanoseći idejama Iliraca, koje bi primjenjivao u sadašnjosti, Milanović ustvari otvara veliki prostor za ponovnu ideologizaciju i nacionalizaciju Hrvatske u kojoj bi svakog „gosta bilo tri dana dosta“.
Toliko priželjkivana europska budućnost Hrvatske 1. srpnja postat će hrvatska sadašnjost, a očiti retuđmanizirani politički relikti prošlosti predstavljat će je u Europskom parlamentu. Dakle, umjesto da su Izbori za Europski parlament bili znak posljednjeg raskida ugovora s negativnim aspektima političke ostavštine Franje Tuđmana, oni su izbornim uspjehom Ruže Tomašić i Tomislava Karamarka postali svojevrsni nekrolog europskoj Hrvatskoj.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera