Preduzeća javna, milioni tajni
Piše: Elmedin Konaković
Štrajkovi, sindikalna borba za prava radnika, zahtjevi uposlenika prema Vladi Kantona Sarajevo i drugim vladama u Bosni i Hercegovini nisu senzacija i nisu ništa što već nije viđeno. Iako nerijetko politički motivisani, to su, ipak, najčešće opravdani zahtjevi.
Postoje preduzeća koja, zbog kupovine socijalnog mira, nemaju nikakav ambijent za normalno poslovanje. Toplane, Gras i još neka javna preduzeća su u političkim okovima subvencioniranja pružanja usluga ovih kompanija građanima, te ne mogu biti tržišno konkurentni i, pogotovo, ne mogu poslovnu godinu završavati pozitivnim rezultatima, te redovno posluju s gubitkom. Za takva preduzeća osnivač je obavezan pokrivati dugovanja, što nije novost ni u razvijenijim društvima i državama od Bosne i Hercegovine. Šokantna je, međutim, činjenica da s velikim gubicima posluju javna preduzeća koja bi trebala puniti budžet Kantona Sarajevo, a radnici tih preduzeća trebali bi redovno primati plate.
ZOI ‘84 uposlenicima trenutno duguje četiri plate i doprinose, a dobavljačima i izvođačima radova enormne iznose – nisu plaćeni računi za struju, plin i ostali troškovi.
Javno preduzeće ZOI ‘84 je kompanija s najvećim potencijalom u Kantonu, gazduje olimpijskom ljepoticom Bjelašnicom, sportsko-rekreativnim kompleksom Zetra i raspolaže sa nekoliko poslovnih prostora u centru grada, te za njih uredno naplaćuje zakup. Kompanija je vlasnik zgrade u centru Sarajeva, čija vrijednost je procijenjena na 5,5 miliona eura. No, ZOI ‘84 uposlenicima trenutno duguje četiri plate i doprinose, a dobavljačima i izvođačima radova enormne iznose – nisu plaćeni računi za struju, plin i za ostali troškovi. Ukupan iznos duga trenutno isnosi blizu šest miliona eura.
Skupština Kantona Sarajevo, po zakonu, bira skupštinu preduzeća, koja formira nadzorni odbor, a ovaj bira menadžment koji rukovodi preduzećem. Menadžment ZOI ’84 u zadnjih nekoliko godina kao najveće dostignuće u radu može navesti dolazak marokanskog nadriljekara Mekija Torabija, koji je u Zetru privukao stotine hiljada posjetilaca.
Stranačke zabave
Olimpijska Bjelašnica izgleda skoro kao daleke 1995. godine. Trosjedom od starta do vrha skijališta putuje se 20 minuta i samo najhrabriji skijaši ili oni obučeni za ekstremne uslove na vrh planine putuju trosjedom; ostali se prebacuju na staze koristeći manje liftove, sidra, tanjirače… U vertikalni prevoz, možda najbitiniji dio za normalno skijanje i dolazak skijaša na staze novac nije investiran. Osposobljen je, istina, te pušten u funkciju dvosjed, ali to je prijeratni projekat.
Milioni eura investirani su u izgradnju šumskih puteva, sistema za navodnjavanje kako bi funkcionisao sistem vještačkog zasnježavanja i još neke građevinske radove. Efekti? Vjerovatno bivši direktori znaju. A oni su, gle čuda, nekako uspjeli zadržati topove za pravljenje vještačkog snijega, po koje su dobavljači dolazili nekoliko puta zbog neplaćenih računa.
U ZOI ‘84 je u posljednje dvije godine primljeno više od 100 novih uposlenika, a mjesečni trošak za njihove plate i doprinose je skoro 80.000 eura.
Pokušao je bivši menadžment proširiti djelatnost na hotelske i ugostiteljske usluge, u najam je uzet hotel “Feri”, napravljen je dogovor za kupovinu hotela “Mušinović”, u planu je bilo preuzimanje hotela “Maršal”, ali zbog neregulisanog statusa i vlasničke strukture to nije bilo moguće, pa se od “Maršala” odustalo. Osim nekoliko privatnih, uglavnom stranačkih zabava, efekata od ideje bavljenja hotelijerstvom nije bilo. Aktuelni menadžment je poništio ugovor s hotelom “Feri”, te zaustavio daljnje aktivnosti oko hotela “Mušinović”. Istovremeno, dok je menadžment ulazio u rizične aranžmane u ugostiteljstvu, izdavale su se provjerene i uhodane lokacije privatnim licima za simbolične iznose.
U ZOI ‘84 je u posljednje dvije godine primljeno više od 100 novih uposlenika, veći dio njih bez odobrene sistematizacije, a mjesečni trošak za njihove plate i doprinose je blizu 80.000 eura. Uposlenih u preduzeću ZOI ’84 je više nego ikad, a obim posla mnogo manji u odnosu na raniji period. Ko je za to odgovoran? U lancu odgovornosti najveći teret nose političke partije, koje su predlagale i birale rukovodeće kadrove. To da su neki od kadrova nedodirljivi, samostalni, pokazuje samo slabost u funkcionisanju političkih partija i snagu pojedinaca unutar njih.
Nula za Kantonalno tužilaštvo
Kojeg se to lošeg kadra odrekla bilo koja stranka u Bosni i Hercegovini? Koji od direktora je odgovarao svojoj stranci za loše upravljanje nekom od kompanija u državnom vlasništvu? Ja za takav slučaj još nisam čuo. Kad tome dodamo činjenicu da ne postoji slučaj u kojem je neko od odgovornih sudski procesuiran i sankcionisan zbog privrednog kriminala u državnim preduzećima, situacija izgleda bezizlazna.
Izvještaj Kantonalnog tužilaštva na jednoj od sjednica Skupštine Kantona Sarajevo imao je nezapamćenih nula glasova “za”; svi zastupnici su lošim ocijenili rad ove institucije. Glavne primjedbe na rad i pitanja koja su dominirala su procesi protiv odgovornih u javnim preduzećima, no kantonalna tužiteljica nije imala odgovore.
‘Vrhunski’ menadžeri su već raspoređeni na neke nove funkcije ili čekaju da dođu na čelo nekog drugog javnog preduzeća.
ZOI ‘84, njegovi radnici, ostale kompanije u većinskom državnom vlasništvu, uposleni u tim javnim preduzećima čekaju na preobražaj unutar političkih partija i ozbiljne reakcije prema lošim kadrovima koje su birali. Čekaju i nadaju se sudskim procesima. Za to vrijeme “vrhunski” menadžeri su već raspoređeni na neke nove funkcije ili čekaju da dođu na čelo nekog drugog javnog preduzeća. A onda opet po starom…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera