Zaboravljene glasačke kutije bh. dijaspore
Piše: Nedim Jahić
Pravo glasa u Bosni i Hercegovini vezuje se za prebivalište građana i građanki u domovini te, kao takvo, ne prepoznaje svoje državljane u inostranstvu kao posebnu glasačku kategoriju. Međutim, lica koja i dalje imaju status izbjeglica, ali i brojni Bosanci i Hercegovci koji borave u inostranstvu iz različitih razloga te održavaju efektivnu vezu s Bosnom i Hercegovinom, vraćaju se na odmore, ovdje imaju imovinu, porodicu i prijatelje, mogu ostvariti svoje biračko pravo glasanjem putem pošte, gdje glasovi zatim spadaju u odgovarajuću izbornu jedinicu njihovog registriranog prebivališta u zemlji.
Ipak, u posljednjih par izbornih ciklusa bilježi se opadanje broja građana koji koriste ovaj mehanizam, najčešće zbog neprikupljenih dokumenata, ali i zbog komplicirane procedure, koja traži aktivnu registraciju za svake izbore. Na općim izborima 2010. godine za izborne jednice u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine zabilježeno 9.417 važećih glasova putem pošte, a u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska njih 12.549. U poređenju s procjenama broja bh. građana u dijaspori, izlaznost je zanemariva. Da li se ovo stanje može promijeniti i šta znače potencijalni glasovi iz dijaspore?
Na općim izborima 2010. godine za izborne jednice u Federaciji BiH zabilježeno je 9.417 važećih glasova putem pošte, a u RS-12.549.
Nakon što su rat i etničko čišćenje donijeli drastične promjene u strukturi stanovništva u Bosni i Hercegovini, isto se prenijelo na političku zastupljenost pojedinih etničkih skupina, na što će u prošlom desetljeću dodatno utjecati uvođenje pasivne registracije koja se vezivala za novi sistem ličnih dokumenata. S tim u vezi, na udaru nastavka etničkog čišćenja, ovog puta proceduralnog, nisu se samo našla izbjegla lica, već i raseljeni, među kojima sve više njih vadi trajne lične dokumente u mjestima gdje su se naselili nakon progona, gubeći tako pravo glasa u prijeratnim općinama prebivališta.
Formalna bitka u kojoj se godinama gubi građanin po građanin najviše utjecaja ima upravo na povratnike, imajući u vidu da bez glasova izbjeglih i raseljenih lica oni danas ostaju marginalni politički faktor. Njihova zastupljenost u općinskim i entitetskim strukturama je daleko ispod onih brojeva iz 1991. godine, direktno se odražava i na zastupljenost povratnika u javnim organima, ali i preduzećima koja su u većinskom vlasništvu entiteta. Konačno, ograničava se i njihov politički kapacitet u borbi za zaštitu osnovnih ljudskih prava i građanskih sloboda pripadnika zajednice iz koje dolaze.
Produkt traumatskog života
Tu se krije ključni argument protiv stava onih koji spore pravo učešća dijaspori u izbornom procesu. Jednostavno, etničkim čišćenjem i nasiljem je došlo do promjene strukture stanovništva te postavljene većine ne mogu biti osnov za izgradnju demokratskog društva. U tom kontekstu glasovi prognanih, bez obzira na to da li možemo govoriti o perspektivi njihovog povratka ili ne, ostaju jedini legitimni alat u zaštiti onog tzv. manjinskog povratka – građana koji su se vratili u gradove i administrativna područja u kojima ne pripadaju većinskoj etničkoj zajednici.
No, brojna su ograničenja u motivaciji ljudi koji imaju organizirane i uređene živote već skoro dvije decenije u zemljama Zapadne Evrope, Amerike ili Australije. “Dijaspora je dosta obezglavljena, kako u pogledu odnosa prema zemlji iz koje dolaze i svojoj etničkoj zajednici, tako i prema državi u kojoj trenutno žive. To je fenomen, koji je produkt traumatskog života, neizvjesnosti i bojazni za budućnost. Nepoznavanje jezika, socijanih, političkih i društvenih prilika u zemlji boravka može samo dijelom objasniti tu pasivnost u Danskoj, dok nedovoljna informiranost o radu institucija u Bosni i Hercegovini čini ljude obeshrabrenim u odnosu na stanje i prilike u domovini”, kaže Azra Hasanbegović (Socijaldemokrati), vijećnica u lokalnom vijeću Vajlea u Danskoj.
Dijaspora je dosta obezglavljena, kako u pogledu odnosa prema zemlji iz koje dolaze i svojoj etničkoj zajednici, tako i prema državi u kojoj trenutno žive.
“Mnogi naši zemljaci, s kojima sam u kontaktu, kažu da se nalaze u nekakvom bezvazdušnom prostoru – ni na nebu, ni na zemlji, ni tamo, ni ovamo”, rekla je Azra Hasanbegović dodajući da probleme neučešća na izborima bh. zajednica ima ne samo prema našoj političkoj pozornici, već i u zapadnim društvima gdje žive.
Međutim, postoje primjeri koji govore drugačije, pa tako i njena kampanja, koju su, u velikoj mjeri vodili građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine, uz konačno ostvarivanje povjerenja i cijele lokalne zajednice. Također, na narednim izborima za Evropski parlament, u maju ove godine, jedan od kandidata ispred švedske Liberalne partije (Folkpartiet liberalerna), bit će Jasenko Selimović, Bosanac koji je u ovu zemlju došao tokom rata te je danas jedan od lidera političke partije čiji je kandidat.
Šansa u RS-u
Premda u Danskoj i skandinavskim zemljama manjinske etničke i vjerske zajednice uživaju visok stepen zaštite prava, brojna su pitanja koja bh. dijaspora treba riješiti u ovim i drugim zemljama, u domovini, ali i na planu samoorganiziranja i zajedničkog djelovanja u svijetu. Edin Osmančević, predsjednik Stranke dijaspore Bosne i Hercegovine, koja djeluje u sedam zemalja, smatra da je učešće bh. građana u politici država u kojima žive bitno za zagovaranje pozitivnih rješenja i umrežavanje ljudi za rad u interesu Bosne i Hercegovine. U kontekstu izlaznosti na izbore u Bosni i Hercegovini, on tvrdi da je “slab odziv posljedica nemarnog, bezobzirnog i birokratskog odnosa drzave prema dijaspori”, kritizirajući restrikcije i različit tretman u Izbornom zakonu, kao i pojedine incijative o ukidanju prava glasa bh. građanima u inostranstvu na lokalnim izborima.
S druge strane, pozitivna vijest su nedavne izmjene Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine, čime je okončana kriza u vezi s pitanjem dvojnih državljanstava, koja je bila jedna od čestih tema okupljanja bh. dijaspore. Ipak, i dalje manjka briga države za komunikaciju na razini ministarstava nadležnih za zaštitu ljudskih prava i izbjeglica Bosne I Hercegovine i drugih zemalja, koje bi mogle doprinijeti poboljšanju statusa i ljudskih prava u zemljama gdje su došli. Različite političke opcije u ranijim izbornim ciklusima su najavljivale formiranje ministarstva za dijasporu, međutim, od toga u praksi nije bilo ništa.
Za dijasporu vremena nema, tako da pripreme za težak poduhvat mobilizacije već moraju početi.
No, nakon opće mobilizacije za vrijeme popisa stanovništva, mnogi cijene da će naredni izbori u Bosni i Hercegovini biti od velike važnosti za odnos prema dijaspori te voditi mogućem formalnom zaokruživanju provedbe Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Posebnu motivaciju imaju Bošnjaci i Hrvati sa prostora RS-a, koji u frontalnom sudaru Srpske demokratske stranke i Saveza nezavisnih socijaldemokrata, vide šansu da općom mobilizacijom upravo dijaspora bude ključ odluke i prevaga za treću struju u ovom bh. entitetu.
Premda činjenica da politička fragmentacija povratnika otežava put ka političkoj relevantnosti, svaki porast u odnosu na onih 12.549 glasova putem pošte za područje RS-a iz 2010. godine predstavlja napredak. Baš zbog toga su bitne sve “zaboravljene” glasačke kutije koje bi mogle utjecati na budućnost političkih zbivanja u zemlji. Za dijasporu vremena nema te, dok očekuju konačni odgovor da li će opći izbori uopće biti održani u oktobru ove godine, pripreme za težak poduhvat mobilizacije već moraju početi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera