San o korejskom ujedinjenju
Piše: Andrei Lankov
Ovih dana su južnokorejski mediji objavili da su Vladine agencije u Južnoj Koreji kompletirale plan ekonomskih reformi koje će se provoditi ukoliko dođe do ujedinjenja Sjeverne i Južne Koreje u njemačkom stilu. Plan objašnjava kako bi se Vlada Južne Koreje trebala postaviti u takvoj situaciji i šta bi trebalo uraditi da se preobrazi sjevernokorejska eonomija.
Poznato je da Vlada redovno pravi planove šta činiti ukoliko dođe do mogućeg rušenja režima na sjeveru poluotoka. Međutim, u tim planovima fokus je obično na neposrednoj reakciji vojske. Novi plan je naizgled drugačiji jer razmatra dugoročne korake.
Na papiru su obje Koreje posvećene principu nacionalnog ujedinjenja. Naravno, tokom zvaničnih susreta između dvije vlade, obje strane redovno riječima potvrđuju kako bi ujedinjenje trebalo biti mirno, postepeno i uz saglasnost obje sadašnje vlade, koje trenutno koegzistiraju na Korejskom poluotoku. Neki u Južnoj Koreji iskreno vjeruju da takve izjave imaju neke veze sa stvarnošću. Ali u stvarnom životu, postepeno ujedinjenje ne samo da nije vrlo vjerovatna opcija, već je gotovo i nemoguća.
Nakon što je svijet proslavio 25. godišnjicu ujedinjenja Njemačke, dobar je trenutak da se podsjetimo: Ako se dvije Koreje ujedine u bližoj budućnosti, velika je vjerovatnoća da će se na Korejskom poluotoku ponoviti njemački scenarij.
Veliki trijumf?
Zvanično, Korejci s obje strane granice treba da vjeruju kako će ujedinjenje, u kakvoj god formi do njega eventualno dođe, biti veliki trijumf za njihovu naciju koja dugi niz godina pati – nedavno je predsjednica Južne Koreje čak rekla da će ujedinjenje biti “izvor bogatstva” za njenu državu. Međutim, kako vrijeme prolazi, postaje sve jasnije da nove generacije Južnokorejaca imaju drugačije mišljenje o ujedinjenju.
Jednostavno rečeno, mlađi Korejci ne smatraju Sjevernokorejce svojom braćom, i nisu spremni žrtvovati se za siromašni Sjever. U isto vrijeme, postoji vjerovanje, posebno među mlađom generacijom, da će neposredno nakon ujedinjenja ekonomske posljedice biti katastrofalne po poreske obveznike na bogatom jugu poluotoka.
Postoje značajni razlozi koji i treba da brinu javnost u Južnoj Koreji. U proteklih 10 godina bilo je više od 12 pokušaja procjena koliko će ujedinjenje koštati Južnu Koreju.
S obzirom da pouzdanih statističkih podataka o stanju privrede u Sjevernoj Koreji gotovo i nema, i da je ovaj zadatak gotovo pa bez presedana, ne iznenađuje što procjene poprilično variraju.
Nije slučajno da izbjeglice iz Sjeverne Koreje u Južnoj obično ne prolaze dobro: njihov prosječni prihod je otplike upola manji od državnog prosjeka, nailaze na velike poteškoće u pronalaženju posla i u principu zateknu se neprilagođeni na život u modernom, tehnološki naprednom, hiperdinamičnom i iznimno kompetitivnom društvu.
Pa ipak, većina procjena okupljena je oko dvije tačke: optimisti vjeruju da će ujedinjenje koštati blizu 200 milijardi dolara, dok pesimisti vjeruju da je ta cifra blizu 1,5 triliona. Oba kampa vjeruju da njihova cifra predstavlja količinu novca potrebnu da se premosti imovinski jaz između dvije Koreje.
Trenutno cjelokupni BDP Južne Koreje iznosi otprilike 1,2 triliona američkih dolara, pa i u najboljem slučaju pričamo o velikom teretu. Ako su pesimisti u pravu, teret bi mogao biti zaista ogroman, u stanju da uništi južnokorejsku ekonomiju.
Jaz u prihodima
Nekada davno, Sjeverna Koreja je bila daleko ispred Južne u pogledu prihoda po glavi stanovnika (većim dijelom, ali ne isključivo, jer je naslijedila manje-više svu industriju japanskih kompanija građenih u Koreji za vrijeme procvata kolonijalne industrijalizacije tokom tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća). Međutim, to je davno prošlo vrijeme.
Nakon 60-ih godina 20. stoljeća, ne bi bilo isuviše pretjerano reći da se korejska ekonomska historija može predstaviti kao približan savršeni uspjeh Južne Koreje i približan savršeni neuspjeh Sjeverne. Rezultati su jasni i svima vidljivi. I dalje je nemoguće napraviti tačne procjene jer je Vlada Sjeverne KOreje prestala objavljivati sve ekonomske statistike početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, ali procjenjuje se da je BDP po glavi stanovnika u Južnoj Koreji između 14 i 30 puta veći nego u Sjevernoj Koreji. Sve i ako u obzir uzmemo najkonzervativniju procjenu, to i dalje znači da je jaz u prihodima po glavi stanovnika između dvije Koreje najveći na svijetu između dvije države s kopnenom granicom.
Kada su u pitanju društvena i kulturološka pitanja, jaz je jednako velik. Iz sigurnosnih razloga, Vlada Sjeverne Koreje oduvijek veoma pažljivo kontroliše interakciju između svojih građana i vanjskog svijeta. Zbog tog prosječni stanovnik Sjeverne Koreje ne razumije načine na koje moderno društvo funkcioniše.
Nije slučajno da izbjeglice iz Sjeverne Koreje u Južnoj obično ne prolaze dobro: njihov prosječni prihod je otplike upola manji od državnog prosjeka, nailaze na velike poteškoće u pronalaženju posla i u principu zateknu se neprilagođeni na život u modernom, tehnološki naprednom, hiperdinamičnom i iznimno kompetitivnom društvu. S obzirom da dezerteri obično dolaze iz društveno aktivnijih grupa stanovnštva, to nije dobar znak za budućnost ujedinjene Koreje.
Nije ni čudo da se u gore spomenutom izvještaju pretpostavlja kako bi stopa nezaposlenosti u Sjevernoj Koreji nakon ujedinjenja mogla dostići nivo od 30 posto, što se nikada prije nije desilo. Zaista, možemo se samo pitati šta bi se dogodilo sa inženjerima iz Sjeverne Koreje vičnim infinitezimalnom računu, ali koji nikada nisu vidjeli računar.
Lako je pretpostaviti kako će špekulanti iz Južne Koreje otići na Sjever i kupiti svu vrijednu imovinu koju budu mogli naći (moći će to priuštiti s obzirom na svoje daleko veće prihode).
Ljekari iz Sjeverne Koreje koji su dobro potkovani u načinima liječenja i lijekovima koji bi se smatrali zastarjelima još 60-ih godina prošlog stoljeća isto tako bi se osjećali izgubljeno. Fizički radnici, obučeni po tehnologiji iz 30-ih, također ne bi bili od koristi u tehnološki naprednoj ekonomiji Južne Koreje. A šta sa sjevernokorejskom vojskom, jednom od najvećih vojnih sila na svijetu, koja trenutno broji milion vojnika?
Izloženost kapitalizmu
Ukoliko na Korejskom poluotoku dođe do ujedinjenja u njemačkom stilu, Sjevernokorejci će se odmah naći izloženi modernom kapitalizmu, o kojem trenutno imaju veoma neodređenu predstavu. Lako je pretpostaviti kako će špekulanti iz Južne Koreje otići na Sjever i kupiti svu vrijednu imovinu koju budu mogli naći (moći će to priuštiti s obzirom na svoje daleko veće prihode). A potomci bivših sjevernokorejskih zemljoposjednika, čiji su posjedi konfiskovani za vrijeme zemljišne reforme 1946. će se vjerovatno pojaviti tražeći zemlju svijih pradjedova.
To ne znači da će ujedinjenje uništiti Sjevernokorejce. Najvjerovatnije će donijeti brzo i dramatično poboljšanje njihovog životnog standarda, iako uz veliku društvenu zbunjenost i možda osjećaj otuđenosti. Situacija je drugačija za Južnokorejce. Dugoročno, ujedinjenje će zaista Koreju učiniti sigurnijim i boljim mjestom, ali njegov prvobitni utjecaj bit će veliki udarac za poreske obveznike iz Južne Koreje – a oni tog postaju sve više svjesni.
Sve je ovo razumljivo, ali ne negira jednu činjenicu: do ujedinjenja može doći bez obzira na želje i strahove ljudi. Historija rijetko brine za nas, ponizna ljudska bića, i kao što je pokazalo iskustvo iz bezbrojnih kriza i revolucija, situacija lako može izmaći kontroli.
Na kraju krajeva, postojanje bogatog Juga je veliki destabilizirajući faktor samo po sebi. Nijemci iz Istočne Njemačke izazvali su svoju državu kada je postalo jasno da svojetski tenkovi neće doći da uguše njihovu pobunu. Željeli su slobodu Zapada, i još više, željeli su prosperitet koji je vladao na Zapadu. Ali ne smijemo zaboraviti da je jaz u prihodima između dvije Njemačke bio u odnosu 1:2 i 1:3, gotovo neprimjetna razlika po trenutnim korejskim standardima. Pa tako, ako se stvari počnu urušavati na sjeveru, Južnokorejci neće imati izbora nego da prihvate sudbinu i prigrle ujedinjenje.
Kada se posmatra u takvom svjetlu, uistinu je dobra vijest to što Vlada Južne Koreje pravi planove i za takav razvoj događaja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera