Razotkrivanje mitova o CIA-inom izvještaju

Sinoć, nakon nekoliko mjeseci odgađanja, Obavještajni odbor američkog Senata (SSCI) objavio je rezime njihovog povjerljivog izvještaja o CIA-inom post-9/11 programu Pritvora i ispitivanja. To je vladina terminologija za mučenje. Ovo je prvi javni poziv na odgovornost onog što program vuče za sobom. Budući da je jedna od najkontroverznijih tema u Washingtonu, sigurno će stvoriti pravi politički požar i među ljevicom i među desnicom, da ne kažem širom svijeta, i to bi moglo trajati mjesecima.

Ukratko, bilo je šokantno. Bilo je ružno. Čitalac bi trebao zaključiti da je program bio podjednako pogrešan, koliko i beskoristan. I ne smije se dopustiti njegovo ponavljanje.

CIA-in program mučenja je odobrio tadašnji predsjednik George W. Bush, u augustu 2002. godine, i dozvolio im široku diskreciju pri korištenju grubih tehnika ispitivanja koje su uključivale simulaciju utapanja, nedostatak sna, hipotermiju, pozicije stresa, udarce u abdomen, šamaranje i treskanje.

Njena namjera je bila tražiti obavještajne podatke koji se mogu iskoristiti za spašavanje američkih života.

U stvarnosti, dala je bjanko-ček istraživačima da rade šta god požele te da sa spiska jezivih tehnika biraju koju god žele da bi došli do željenih informacija. Onima koji su stajali iza ovog programa moralno pitanje je bilo perverzno beznačajno, jer su svi spremno prihvatili makijavelijsku filozofiju po kojoj “cilj opravdava sredstvo”.

U metodičkom stilu, SSCI je slučaj predložio kroz 20 istraživanja i zaključaka, koji su praćeni detaljnim poglavljima koji povezuju cijelu priču.

Katastrofalni neuspjeh

Izvještaj dug 500 stranica bio je samo djelić, iako jeziv, cjelokupnog izvještaja, koji ostaje povjerljiv. Ali poruka je jasna. Program mučenja, uprkos onome što su njegove pristalice govorile u to vrijeme i što govore i sada bio je katastrofalni neuspjeh i sramota SAD-a.

U svom prvom nalazu, koji je pripremio teren za ono što slijedi, SSCI je zaključio da mučenje nije bio “efektivan način dolaska do obavještajnih podataka ili stjecanja saradnje zatvorenika”. A najgore od svega je što su CIA-ini agenti, od samog početka, redovno dovodili u pitanje efikasnost tog programa.

Ipak, njihove vođe su se oglušile na te opaske, ignorisale brojne kritike iznutra i prigovore onih kojima je naređeno da svakodnevno obavljaju te grozne operacije.

Čak se i dešavalo da je ispitivačima naređivano da nastave s mučenjem onih zatvorenika koji su već ocijenjeni kao kooperativni. To je ono što nazivamo krizom upravljanja – i u CIA-i i u najvišem vrhu Bushove administracije.

Nevjerovatno je kako se za svih 20 primjera, koje CIA najčešće koristi da prikaže uspješnost programa mučenja, ustanovilo da su suštinski bili pogrešni ili obmanjujući.

Zaključak je sljedeći: u svojim izlaganjima Bijeloj kući, Vijeću za nacionalnu sigurnost, Ministarstvu pravde, Kongresu i američkom narodu CIA je često spominjala Abu Zubaydaha kao “dokaz” da te metode donose realne obavještajne podatke koji spašavaju američke živote.

‘Dokaz’ Abu Zubaydaha

Zubaydah, viši zvaničnik Al-Kaide, uhapšen je u Pakistanu u martu 2002. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je odobren program mučenja, podvrgnut je brojnim takvim metodama, uključujući i simulaciju utapanja, koju je pretrpio 83 puta.

Prema nekadašnjoj Bushovoj administraciji i CIA-inim zvaničnicima umiješanim u program u to vrijeme, Zubaydah, što je rezultat simulacije davljenja, ne samo da je dao informacije pomoću kojih je FBI razotkrio “Zavjeru prljave bombe” Josea Padilla u Chicagu već je i identifikovao Khalida Sheikha Mohammeda kao glavnog projektanta napada od 11. septembra.

Ispitivači FBI-a kažu da su razvili dobar odnos sa Zubaydahom, koji je sarađivao. Ipak, CIA ga je podvrgnula mučenju. 

U ovoj priči postoji samo jedan problem, a to je da nije bila istinita. SSCI-jev izvještaj kaže da je FBI informacije od Zubaydaha dobio koristeći legalne tehnike ispitivanja u periodu od marta do juna 2002. godine i proslijedio ih CIA-i nekoliko mjeseci prije nego što je uopće bio podvrgnut simulaciji utapanja i drugim tehnikama mučenja.

Ispitivači FBI-a kažu da su razvili dobar odnos sa Zubaydahom, koji je sarađivao. Ipak, CIA ga je podvrgnula mučenju. Možda je Zubaydah ponovio te informacije nakon mučenja, ali zvanični izvještaj jasno navodi da to nije bio prvi put da CIA čuje te podatke.

I to je manje-više, to kada govorimo o “obavještajnim podacima” koje je CIA dobila mučenjem. Ništa. Niks. Nula. Ozbiljno?

Ali stvar postaje još gora.

Počevši sa Zubaydahom, prvim CIA-in pritvorenikom koji je mučen, pa nastavljajući s brojnim drugim, tehnike su znale trajati danima, nekad i sedmicama. Tu ubrajamo batine, lažna pogubljenja, nedostatak sna danima, dok stoje s rukama vezanim lancima iznad glave te prijetnjama seksualnim nasiljem ili ubistvima članova porodice.

Jedan zatvorenik je umro, navodno od hipotermije, nakon što je, potpuno gol, bio vezan za cementni pod. Čitajući izvještaj, moramo se zapitati kako je SAD, ili kako bi bilo koja druga zemlja, mogao moralno opravdati sve što je učinjeno. Ne može.

Konačni nalaz i zaključak je potcjenjivački, kada kaže da je CIA-in program mučenja “oštetio ugled SAD-a u svijetu”. A to SAD neće brzo preboljeti. Kao dugogodišnji globalni lider po pitanju ljudskih prava, pogotovo mučenja, izgubio je moralni kredibilitet na svjetskoj sceni.

Zakon zemlje

Prvi korak u ukidanju programa mučenja ostvaren je 2009. godine, kada je predsjednik Barack Obama potpisao izvršnu naredbu o zabrani, nakon što je stupio na dužnost.

To je zakon zemlje u SAD-u trenutno. Međutim, kada Obama napusti ured 2016. godine, ništa ne zaustavlja njegovog nasljednika da ga ponovo aktivira. Osim, naravno, javnog mnijenja, zbog čega je objavljivanje ovog izvještaja tako važno.

Prema nedavno objavljenom izvještaju Pew Researcha, polovina američke javnosti misli da je mučenje ponekad opravdano, pa i češće nego ponekad.

Drugi korak se dogodio sinoć, kada je SSCI javno objavio sažetak svog izvještaja. Bez sumnje, oni koji još podržavaju program mučenja, pogotovo nekadašnja administracija Busha i CIA-ini zvaničnici upetljani u program, agresivno će pobijati činjenice navedene u izvještaju. I neka to rade.

Nakon toga je vrijeme da održimo iskrenu i informativnu diskusiju kada je riječ o mučenju te da odvojimo činjenice od mitova. Američka javnost i njeni lideri se moraju zapitati žele li da ih se brani mučenjem. Da li cilj zaista opravdava sredstva?

Nakon čitanja izvještaja, moramo se zapitati kako bi mogao. Mučenje je jednostavno pogrešno. SAD ga mora odbaciti odmah, dok je izvještaj, šokantan i jezivo detaljan, još svjež u glavama javnosti. Inače, ponovo će se vratiti na isti kolosijek, čim se vrate strah i panika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera