Sankcije Izraelu – znak podrške Palestini

Piše: Alain Gresh

Francuski parlament je održao sjednicu kako bi razmotrio prijedlog o priznanju Palestine kao države. Parlament je izglasao neobavezujuću rezoluciju sa 339 glasova za i 151 protiv.

Kako bi razumjeli značenje ovakvog poteza, moramo se prisjetiti govora koji je ministar vanjski poslova Laurent Fabius uputio zastupnicima Parlamenta: “Daleko od toga da je ovo semantička prepirka, sadašnji prijedlog nije odluka, nego i poziv koji Vlada treba razmotriti. Tako da nema dvosmislenosti o pitanju priznavanja palestinske države. Parlament ima ovlasti da odluči, i on će to i uraditi, ali prema našem Ustavu, izvršna, i samo izvršna vlast, je sudac političke proračunatosti”.

Kako bi objasnio ono što je želio reći, Fabius je dodao: “Same, ili uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, obje strane su uvijek uspješno pregovarale, međutim, nikada se nisu uspjele dogovoriti. Zbog domaćih političkih razloga, dvije strane nisu uspjele postići konačni dogovor koji bi bio nametnut potpisivanjem kompromisa. Prema tome, moramo preispitati ovu metodu. Moramo sarađivati sa obje strane. Neki govore da će pritisak međunarodne zajednice pomoći dvjema stranama da postignu prijeko potrebni konsenzus i naprave konačni korak ka miru”.

Fabius je predložio da se održi međunarodna konferencija i odredi dvogodišnji vremenski okvir, “jer bez vremenskog okvira, kako možemo biti sigurni da ovo nije još jedan proces koji nema stvarne izglede za uspjeh”?

Pokret solidarnosti

Ova rasprava pojašnjava namjeru francuskih dužnosnika. Ako se u roku od dvije godine ne postigne dogovor, Pariz neće priznati Palestinu. Međutim, ono što ministar nije rekao je zašto i kako bi dvogodišnji vremenski okvir promijenio situaciju.

Riječi ‘ljubav prema Izraelu’, koje je Hollande rekao za vrijeme svog putovanja u novembru 2013. godine, sada su postale stub francuske diplomatije.

Bitno je napomenuti da se za postizanje dogovora između Izraela i Palestine u Oslu odredila godina 1999. kao krajnji rok. Na samitu u Annapolisu 2007. godine, koji je sazvao američki predsjednik George W. Bush, pozvalo se na stvaranje palestinske države do 2007.godine, a 2010. godine, američki predsjednik Barack Obama pozvao je na stvaranje palestinske države do 2011. godine.

Još jedan element Fabiusovog govora također vrijedi istaći. On tvrdi da će uzrok neuspjeha pregovora biti nesposobnosti “dviju strana” da dođu do konsenzusa. Prema tome, Izrael nije taj koji je desetljećima kršio međunarodno pravo, proširivao naselja, naglašavao judeizaciju Jerusalema i održavao blokadu Gaze. Stoga, prema riječima Fabiusa, obje strane su odgovorne.

Francusko priznavanje Palestine predstavlja korak naprijed. Ustvari, ova debata bi se trebala staviti u kontekst. Riječ je o pokretu solidarnosti sa Palestinom, koji se proširio nakon izraelske agresije na Gazu prošlog ljeta.

Švedska je prva zemlja Evropske unije koja je priznala Palestinu (kao i neke druge zemlje, uključujući i zemlje bivšeg istočnog bloka, prije ulaska u EU). Britanski i španski parlament također je glasao za prijedlog. Što se tiče Evropskog parlamenta, on je odlučio, pod pritiskom Izraela, da odgodi glasanje koje se trebalo desiti 27. novembra.

Sakrivanje izjava Hollandea

Pozivi francuske Stranke socijalista, koja stoji iza ovog priznanja, pokušaj su da se sakriju sramotne izjave predsjednika Francoisa Hollandea za vrijeme nedavne izraelske agresije na Gazu. Hollande je tada, u telefonskom razgovoru sa Benjaminom Netanyahuom, izrazio solidarnost i podržao pravo Izraela da se brani, te nije rekao ni riječ o palestinskim žrtvama.

 Potrebno je nametnuti sankcije, kao što je Francuska uradila protiv Rusije ili Irana. 

Ovo pokazuje promjenu u francuskoj politici u proteklih deset godina. Riječi “ljubav prema Izraelu”, koje je Hollande rekao za vrijeme svog putovanja u novembru 2013. godine, sada su postale stub francuske diplomatije. Nije riječ samo o filosemitizmu, riječ je o snažnoj podršci zemlji koja bi trebala biti na čelu borbe protiv radikalizma, lider Evrope. I kako je istakao magazin The Economist, ovo je također i dio nove alijanse sa SAD-om.

U ovom kontekstu, kakvu promjenu bi donio glas Parlamenta Francuske? Malu, čak iako bi to bila simbolična pobjeda za Palestince. Zašto? Uz pretpostavku da je rješenje dvije države i dalje moguće uprkos kolonizaciji, pitanje je da li će nas francusko priznavanje dovesti išta bliže tom rješenju. Ono ne bi zaustavilo širenje naselja, niti bi zaustavilo judeizaciju Jerusalema, dok su Palestinci svakodnevno tlačeni i dok se blokada Gaze nastavlja.

Kako bi se stvarno napravila razlika, potrebno je otići jedan korak dalje od retoričkih izjava i jasno ukazati na odgovornost Vlade Izraela u blokiranju procesa. Prema tome, potrebno je nametnuti sankcije, kao što je Francuska uradila protiv Rusije ili Irana. U tom smislu, Evropska unija, kao prvi partner Izraela, mogla bi nametnuti zabranu na sve proizvode iz okupiranih naselja.

Pariz bi također mogao izdati uredbu kojom bi označio ilegalnom svaku francusku kompaniju ili aktivnost građana u okupiranim naseljima, uključujući i služenje u izraelskoj vojsci.

General Charles de Gaulle, koji je Izraelu nametnuo embargo na oružje nakon rata 1967. godine, ne bi oklijevao da poduzme takve mjere. Ali Gaulleova Francuska je stvar prošlosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera