Šta raditi kad Sjeverna Koreja kolabira

Piše: Andrei Lankov

Izvještaj koji je nedavno objavila japanska novinska agencija Kyodo News privukao je pažnju cijelog svijeta. Ta agencija je izvijestila da je Vlada Kine pripremila planove za nepredviđene okolnosti koji bi stupili na snagu u slučaju kolapsa režima u Sjevernoj Koreji, a neki od tih planova su procurili u javnost. U tim planovima razrađuju pitanja zbrinjavanja izbjeglica, osiguravanja granice i omogućavanja sigurnosti (kao i stavljanja pod kontrolu) ključnih ličnosti iz tog režima koje bi mogle doći u Kinu. Taj izvještaj je odjeknuo u svjetskim medijima, gdje je uglavnom predstavljen kao dokaz da “Kina nema povjerenja u stabilnost svog saveznika”.

Međutim, mi zapravo ništa novo nismo saznali, izuzev sadržaja procurjelih planova, čiji značaj je uistinu osrednji. Duže od decenije kineski zvaničnici i stručnjaci s vremena na vrijeme daju natuknice o postajanju takvih planova u razgovoru sa svojim kolegama iz inozemstva ili prilikom izlaganja prezentacija na seminarima i radionicama. U određenim slučajevima kineska strana je diskutirala o scenarijima koji bi bili daleko dramatičniji od relativno umjerenih mjera opisanih u nedavno procurjelim informacijama – kao što je, naprimjer, uspostavljanje sigurnosne zone (duž granice, ali u oblasti koja je pripadala Sjevernoj Koreji), gdje bi kineske čete preuzele kontrolu.

Kina već duže vrijeme pravi planove za krizne situacije, što nema nikakve veze s povjerenjem među saveznicima, već s promišljanjem i predviđanjem.

Većina takvih razgovora obavljala se u donekle povjerljivim krugovima i jasno je da nisu bili namijenjeni za medije, no nekoliko učesnika takvih razgovora i prezentacija koji nisu bili Kinezi imalo je osjećaj da je otkrivena velika tajna. Postoji dobar razlog za takav stav: očito je da Kina već duže vrijeme pravi (šta treba raditi) planove za takve krizne situacije. To nema nikakve veze s povjerenjem među saveznicima, već s promišljanjem i predviđanjem.

Nestabilna u dugoročnom pogledu

Jedna od osnovnih činjenica o Sjevernoj Koreji je da se ta država doima dugoročno nestabilnom. Uprkos nekim ekonomskim naprecima koji su se desili u posljednjoj deceniji, ta država je i dalje veoma siromašna u poređenju sa svim susjedima, a taj jaz se samo produbljuje. Režim porodice Kim može održati stabilnost još dugo, ali informacije o uspjehu drugih država – prvenstveno Južne Koreje – dolaze i u Sjevernu Koreju te postepeno izazivaju nezadovoljstvo.

Postoji mogućnost da će vrhovni vođa Kim Jong-un i njegova svita pokušati uvesti reforme po ugledu na kineske i da će polako preobraziti svoju državu u manju verziju Kine, ali šanse da se to desi u najboljem slučaju su male. Dosta vjerovatnijim se čini da će taj režim pasti kao posljedica dramatične krize koju bi mogla izazvati borba elite za prevlast, spontani narodni revolt, vojni udar ili neka kombinacija svih tih scenarija.

U pograničnim područjima u Kini živi veliki broj Korejanaca, od kojih mnogi imaju rođake u Sjevernoj Koreji, pa će se tako izbjeglice imati priliku sakriti.

Te osnovne činjenice su jasne ne samo u državama koje se smatraju “neprijateljima” Sjeverne Koreje već i u državama koje su njeni “prijatelji”, kao što su Rusija i Kina. To znači da su kolaps režima i nestabilnost koja bi potom uslijedila u Sjevernoj Koreji različite mogućnosti, pa tako svi odgovorni političari trebaju izraditi planove za nepredviđene okolnosti koji bi mogli biti aktivirani kada i ukoliko nastupi takva kriza.

To posebno važi za Kinu, s obzirom na to da su veliki izgledi da će ona najviše pretrpjeti ukoliko dođe do kolapsa režima u Sjevernoj Koreji. Ta zemlja najdužim dijelom graniči s Kinom (nekih 1.400 kilometara) i ta granica većim dijelom prati dvije rijeke, te ju je teško i kontrolirati, a kamoli zapečatiti. U pograničnim područjima u Kini živi veliki broj Korejanaca, od kojih mnogi imaju rođake u Sjevernoj Koreji, pa će se tako izbjeglice (uključujući i neke sasvim nepoželjne ljude) imati priliku sakriti. Ukoliko padne režim u toj zemlji, najveći broj izbjeglica će doći u Kinu, koja bi također mogla postati i prelazno područje za krijumčarenje nuklearne tehnologije, oružja za masovno uništenje, droge i ostalih itekako nepoželjnih supstanci.

Nepregledni kilometri bodljikave žice

Druga dva kopnena susjeda Sjeverne Koreje, Rusija i Južna Koreja, u tom pogledu imaju mnogo više sreće. Granica Rusije sa Sjevernom Korejom duga je svega 17 kilometara i pogranični predjeli u Rusiji ne samo da su rijetko naseljeni već uz to imaju i nerazvijenu saobraćajnu mrežu, pa tako ovdje ne bi bilo mnogo izbjeglica. Granica s Južnom Korejom, formalno poznata kao demilitarizirana zona, duga je, ali je već decenijama preobražena u niz velikih utvrda. Ogromna minska polja i nepregledni kilometri bodljikave žice će učiniti prelazak otežanim ukoliko stanovnici Južne Koreje odluče bezuvjetno prihvatiti izbjeglice koje bi u tom slučaju došle.

Kina je, čini se, i kada je riječ o geopolitici tako pozicionirana da će najviše pretrpjeti ukoliko dođe do pada režima u Sjevernoj Koreji. S obzirom na to da je zaokupljena ekonomskim razvojem, Kini je potrebno stabilno i predvidivo okruženje u sjeveroistočnoj Aziji i građanski rat u susjednoj državi, koja također ima i mnogo nuklearnog oružja, nije na listi želja stratega u Pekingu. Prema tome, imamo scenarij koji se čini mogućim (i vrlo vjerovatnim), ali koji bi sa sobom donio velike opasnosti Kini. Šta bi bilo koja država učinila u tom slučaju? Odgovor je očit: svaka odgovorna vlada bi počela planirati za slučaj krize. To je sasvim normalno i to su vlade oduvijek radile u sličnim okolnostima.

Kini je potrebno stabilno i predvidivo okruženje u sjeveroistočnoj Aziji i građanski rat u susjednoj državi, koja ima nuklearno oružje, nije na listi želja stratega u Pekingu.

Kao što se moglo i predvidjeti, nakon što je Kyodo News objavio izvještaj, kineske vlasti su opovrgle navode da se pripremaju za pad režima u Sjevernoj Koreji. To je sasvim očekivana reakcija: zapravo, da je opovrgavanje izostalo, to bi se moglo protumačiti kao znak zaista ozbiljne krize između Pekinga i Pjongjanga. Bez obzira na to jesu li procurjeli dokumenti uistinu lažni, Vlada Kine ih mora predstaviti takvima. Dakle, strateški planeri u Kini rade ono što trebaju, ono što rade i njihove kolege u mnogim drugim državama. Možemo se samo čuditi zašto su informacije o njihovim rutinskim – iako povjerljivim aktivnostima – izazvale takvu pometnju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera