Palestinsko pitanje: Ko preuzima vodstvo

Piše: Yousef Munayyer

Dok rat u Siriji nastavlja da bjesni, a sigurnosna situacija u Iraku se pogoršava, prijeteći sve većim konfliktom, gledajući na izraelsko-palestinsko pitanje, mnogi bi vidjeli relativno mirno ostrvo u ratom razorenom susjedstvu. Međutim, ideja da je izraelsko-palestinska dinamika zapravo statična, ne može biti dalja od istine.

Ustvari, svjedočimo pisanju vrlo bitnog i tranzicijskog poglavlja istorije palestinske borbe koja će predstavljati značajno odstupanje od skorije istorije te konačno oblikovati budućnost naroda na toj teritoriji i odnos drugih prema njemu.

Konkretno, istovremeno se dešavaju dvije važne promjene. Nije slučajno da se preklapaju i podržavaju jedna drugu.

Uloga civilnog društva postala je sve važnija dok su napori država u stvaranju promjena bivali sve neuspješniji iz godine u godinu. Tako je osnovan i globalni pokret ”Bojkot, povlačenje investicija i sankcije” (BDS), koji i danas raste.

Prva promjena je u tome ko preuzima globalno vodstvo kada je riječ o ovom pitanju. Promjena ide od država ka civilnom društvu. Već decenijama različiti akteri utiču na arapsko-izraelski konflikt. Sjedinjene Američke Države, arapske države, Ujedinjene nacije ili neka kombinacija sve troje preuzela je vodstvo i direktno uticala na ovaj problem.

Danas, države idu korak unazad.

Ograničena moć SAD-a

Sjedinjene Američke Države su odavno preuzele ulogu ”posrednika” između Izraela i Palestine. Nakon 20 i više godina pregovora pod nadzorom SAD-a, koji su gotovo kulminirali devetomjesečnim intenzivnim naporima na čelu sa američkim državnim sekretarom Johnom Kerryjem, SAD je skoro pa odustao.

Iako nije službeno odustao, SAD je, svima koji to prate, svojim djelima (ili njihovim nedostatkom) ukazao na ograničenu moć vršenja pritiska na Izrael da promijeni svoje destruktivno ponašanje prema Palestincima.

U međuvremenu, uloga civilnog društva postala je sve važnija dok su napori država u stvaranju promjena bivali sve neuspješniji iz godine u godinu. Tako je osnovan i globalni pokret ”Bojkot, povlačenje investicija i sankcije” (BDS), koji i danas raste.

Nedavno je 17 organizacija za zaštitu ljudskih prava, uključujući Human Rights Watch i Amnesty International, pisalo palestinskom vođi Mahmoudu Abbasu, apelujući na njega da se pridruži Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) i podnese tužbu protiv Izraela.

Sve je duža lista djelâ civilnog društva, koja imaju za cilj izvršiti pritisak na Izrael – od glasanja na univerzitetima i u crkvama o povlačenju investicija, do kampanja koje direktno ciljaju na kompanije koje ostvaruju profit kršeći ljudska prava Palestinaca.

Ljudska prava u fokusu diskusija

Druga promjena odnosi se na način na koji se razumiju željeni ciljevi. Dok civilno društvo ide naprijed, a države odstupaju, odstupa se i od statičnog pristupa fokusiranog na podjelu. Akteri iz civilnog društva teže da se fokusiraju na ljude i njihova prava, a ne granice i posredovanje u političkoj moći frakcija ili država.

Ova promjena – u čijem su fokusu ljudska prava, a ne podjele – mijenja tok globalne diskusije o Palestini i primorava učesnike u toj diskusiji da preispitaju razloge zašto se Palestincima uskraćuju prava. Izraelu, glavnom krivcu za kršenje ljudskih prava Palestinaca, ovo je mnogo neprijatniji razgovor.

Po uzoru na SAD, Evropa će se uglavnom držati po strani. To znači da će vjerovatno proći najmanje šest godina prije nego što se ulože bilo kakvi napori na nivou država da se riješi ovo pitanje.

Dok se ove promjene nastavljaju, jedna stvar ostaje: ukorijenjeni izraelski aparthejd, koji se očituje širenjem naselja i brojnim zakonima koji krše prava Palestinaca.

Kratkoročno, malo je vjerovatno da će države ponovo uložiti napore. Obamina administracija je zaglavljena i apatična, a SAD će uskoro ući u svoje hiperpristrasno ludilo uoči izbora njegovog nasljednika 2016, koji će, kako je pokazala istorija, vjerovatno biti previše bojažljiv da pokaže ikakvu ozbiljnost prema ovom pitanju u svom prvom mandatu.

Po uzoru na SAD, Evropa će se uglavnom držati po strani. To znači da će vjerovatno proći najmanje šest godina prije nego što se ulože bilo kakvi napori na nivou država da se riješi ovo pitanje.

U međuvremenu, civilno društvo nastavljat će da popunjava rupe. Prava Palestinaca ostaju u centru diskusija. Izrael će biti sve izoliraniji, dok budu rasla i izraelska naselja i pobjede pokreta BDS.

Na ovaj ili onaj način, države će se vratiti. Bit će prinuđene da to učine zbog događaja koji izmiču kontroli ili zbog toga što više neće biti moguće ignorisati aktivizam civilnog društva.

Kad god dođe taj trenutak, razgovor o tome kako će na mapi izgledati pravedni mir mnogo će se razlikovati od onoga koji je bio u toku kada su se države povukle. To je dobra okolnost, pogotovo ako su ljudska prava u fokusu diskusije.

Do tada oni koji žele preduzeti mjere u cilju postizanja pravde u Palestini, ne trebaju gledati ka adresi na Aveniji Pennsylvania. Umjesto toga, pogledajte se u ogledalo i zapitajte se kako vi i institucije kojima pripadate možete bojkotovati, povući investicije ili sankcionisati izraelski aparthejd.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera