Kina: Ne tweetaj za mnom, Argentina

Piše: Richard Javad Heydarian

Argentinska predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner još jednom je dospjela na naslovnice, ovaj put zbog neprimjerenih komentara na Twitteru o navodnim poteškoćama koje Kinezi imaju pri izgovoru određenih glasova. Svako ko poznaje bar osnove azijskih kultura bio bi svjestan značaja pojmova “obraz” i “čast” i nužnosti da gosti iskažu duboko poštovanje prema svojim domaćinima, posebno ako je riječ o Kini.

Njena opširna kritika, koju je iznijela na posebnom zasjedanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, naljutila je svjetske lidere, prvenstveno američkog predsjednika Baracka Obamu, koji je, kao predsjedavajući na zasjedanju, morao podsjetiti svoje kolege kako moraju “voditi računa da poštuju vremenska ograničenja”. Argentinska predsjednica također se našla na meti kritike zbog čestih nepredvidivih bombastičnih ispada u domovini i potpirivanja kontroverzi, jedne za drugom.

Kina je postala glavna tačka ekonomskog prosperiteta za veći dio zemalja u razvoju.

S obzirom da na sceni više nema karizmatičnih lidera kao što su “Lula” da Silva iz Brazila i Hugo Chavez iz Venecuele, argentinska predsjednica je na sebe preuzela ulogu populističko-ljevičarske politike u Južnoj Americi. Međutim, njen diplomatski gaf, koji je izazvao dinamične odgovore širom kineske energične i u sve većoj mjeri nacionalističke virtuelne javne sfere, teži da sakrije jednu fundamentalniju transformaciju u globalnoj politici; pojavu da Kina postaje nezaobilazan ekonomski partner državama širom svijeta.

Veliki interes koji Kina pokazuje za sirove materijale već duže od deset godina ubrizgavao je ogromna sredstva u ekonomije širom Južne Amerike, Afrike i Azije. Kina je postala glavna tačka ekonomskog prosperiteta za veći dio zemalja u razvoju. Međutim, kako je u Kini opao interes za ovim sirovinama, a globalna potražnja za naftom i osnovnim potrepštinama zadovoljena, veliki broj ekonomija u razvoju suočio se s kreditnom krizom, koja ih je, za posljedicu, učinila još više ovisnom o darežljivosti Kine. Današnji dominantni položaj Pekinga u pogledu ekonomije uveliko je premašio kinesku drevnu sferu utjecaja u istočnoj Aziji.

Peking stiže u pomoć

Fernandez de Kirchner je, slično kao i brojni drugi svjetski lideri koji su u proteklih nekoliko mjeseci posjetili Kinu, bila u hitnoj misiji pozivanja većih kineskih ulaganja u Argentinu, koja u posljednje vrijeme ne stoji baš najbolje kada je ekonomija u pitanju. Od početka 21. stoljeća Argentina je iz jedne dužničke krize zapadala u drugu, a zadnja takva epizoda dogodila se sredinom 2014. godine.

Tokom trodnevne posjete Pekingu, Fernandez de Kirchner je energično tražila kinesko partnerstvo u oblasti osiguravanja energije, proizvodnje i iskopavanja resursa. Argentinska predsjednica zatražila je pomoć Kine u oblasti zaliha nuklearne energije, kao i u izgradnji brana “Nestor Kirchner” i “Jorge Cepernic” za hidroelektrane u Argentini. Usred energetske krize koja prijeti ovoj južnoameričkoj državi, cilj posjete bio je tražiti maksimalnu finansijsku i tehnološku pomoć Kine za diverzifikaciju argentinskih energetskih resursa. Također je tražila da se prošire kineske investicije u domaću auto i telekomunikacijsku industriju, zauzvrat nudeći pristup mineralnim resursima kao što su kalij i litij.

Madurova administracija treba čak 20 milijardi dolara da pokrije troškove za trenutnu fiskalnu godinu.

Prošli mjesec je kontroverzni predsjednik Venecuele Nicolas Maduro morao otputovati u sličnu posjetu Pekingu, tražeći nužnu ekonomsku pomoć od Kine. S obzirom da je cijena nafte pala u proteklih nekoliko mjeseci, venecuelanska ekonomija, koja ponajviše zavisi od nafte, u velikim je problemima, a Madurova administracija treba čak 20 milijardi dolara da pokrije troškove za trenutnu fiskalnu godinu.

U periodu od 2007. godine Venecuela je pozajmila 51 milijardu dolara od Kine, učinivši Kinu najvažnijim kreditorom za ovu južnoameričku državu. Nakon višegodišnjeg lošeg upravljanja i velikih državnih rashoda, Venecuela se suočila sa strmoglavim padom svoje valute, što je dovelo do kolapsa uvoza i velikog nedostatka osnovnih roba.

Manje južnoameričke države kao što su Ekvador, još jedan bastion populističko-ljevičarske politike, postale su u još većoj mjeri ovisne o Kini, koja je u 2013. godini pokrivala do 60 posto troškova Ekvadora – u zamjenu za gotovo 90 posto nafte iz ove države. U 2010. godini finansijska pomoć Kine Južnoj Americi nadmašila je finansijsku pomoć Svjetske banke, Inter-američke banke za razvoj i Export-import banke SAD-a zajedno.

Opasnosti bogatstva

Od 2001. godine pa naovamo Kina je obećala više od 600 milijardi dolara pomoći zemljama u razvoju. Čak su se i ruske naftne kompanije, koje još osjećaju posljedice zapadnih sankcija zbog ukrajinske krize, morale osloniti na 30 milijardi dolara iz Kine. U proteklih nekoliko mjeseci Kina je obećala dodatnih 140 milijardi dolara čitavom nizu globalnih i regionalnih institucija za finansiranje i razvoj, koje se takmiče sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom kojim dominira Zapad.

Od 2008. godine pa do danas kineske finansijske rezerve su se više nego udvostručile, dostigavši iznos od 4.000 milijardi dolara. Multimilijarderski zajmovi omogućavaju Kini da još jače prigrabi države bogate resursima te da svoju imovinu učini raznolikom tako što istražuje dugoročne investicije širom svijeta. S obzirom da se kineski juan našao na petom mjestu u svijetu kao valuta s kojom se najviše trguje, sljedeći izazov u narednim decenijama za Peking su globalne valute kao što su euro i jen.

Kineske finansijske rezerve su dostigle iznos od 4.000 milijardi dolara.

Međutim, kineske prakse pozajmljivanja navodno bez obaveza kreirale su moralni hazard, obeshrabrujući reforme i nastavljajući ciklus lošeg upravljanja ekonomijom i poludiktatorskog vodstva na svjetskim periferijama. Karakas tek treba vratiti 23 milijarde dolara duga Kini.

Niže cijene nafte će ovu situaciju dodatno otežati. Nije ni čudo što se Maduro borio da osigura bilo kakav veliki zajam od Kine tokom svoje zadnje posjete. U narednom periodu Kina će biti pod sve većim pritiskom da postavlja više uvjeta prilikom davanja zajmova, kako ne bi završila s gomilom loših dužnika i nepovratno utrošenih milijardi. Ovo također znači da će se Kina u sve većoj mjeri ponašati kao tradicionalni kreditori kakav je Svjetska banka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeere