Važna podrška Turske napadima u Jemenu

Piše: Mahmoud Samir Rantisi

Pokretanjem vojne operacije nazvane Odlučna oluja na položaje pod kontrolom pokreta Husi i njihovog saveznika, svrgnutog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, sva pažnja se usmjerava na međunarodne i regionalne stavove podrške ili protivljenja ovoj vojnoj akciji, zbog inicijalnih procjena zamaha i posljedica povezanih s njom.    

Sa izuzetkom Irana, većina regionalnih strana iskazala je podršku ovoj vojnoj operaciji. Pojavio se i stav podrške od izuzetne važnosti i težine u regiji – Turska je preko svoga predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana iskazala podršku operaciji Odlučna oluja, koju predvodi Saudijska Arabija.

Turska je svoju podršku obrazložila time da je intervencija, koja je uslijedila nakon zahtjeva za pomoć jemenskog predsjednika Abd-Rabbua Mansoura Hadija, pokrenuta zbog toga što su Husi prekršili ranije potpisane dogovore i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, prema njihovom uvjerenju.

Pored toga, Husi se nisu odazvali ni na pozive na dijalog, te su pokazali da imaju namjeru preuzeti kontrolu nad Jemenom, što je povećalo mogućnost izbijanja građanskog rata.

Drugi ugao iz kojeg Ankara posmatra trenutnu situaciju je ugao iranske ekspanzije u regiji, te nastojanja da nametne svoju hegemoniju u Siriji, Iraku i Jemenu. Ankara u tom kontekstu nije krila nezadovoljstvo koje su s njom dijelile mnoge druge Zaljevske zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, zbog pokušaja Teherana da proširi svoj utjecaj. Prema tome, možemo reći kako se čini da Turska ovakvim stavom želi poslati poruku dvjema konkurentskim silama na obali Zaljeva da turska uloga u regionalnoj ravnoteži treba postati još veća.

Suština ove poruke je ta da je Turska spremna na bilateralno zbližavanje sa Saudijskom Arabijom, te da želi raditi na tome da se saradnja između dvije države dodatno razvija. Ona, također, snažno teži tome da ova vojna akcija ostvari utjecaj i na zajednička pitanja, koja su dosta bitnija za nju, kao što su pitanje Sirije i Iraka, pa možda i drugih mjesta, poput Libije.

Osim toga, sama vojna operacija predstavlja praktičan dokaz napretka u vanjskoj politici Saudijske Arabije, zbog čega Turska nastoji potaknuti, ohrabriti ovaj razvoj i podržati ga.

Poruka Iranu

Druga poruka upućena je Iranu. Dok se turska politička struktura još od 2002. godine izričito oslanja na ekonomski razvoj i diplomatski napredak u atmosferi relativne stabilnosti, Turska smatra da Iran ima veliku ulogu u trenutnom haosu, pa mu želi poručiti da je dosta.

Turska javnost uglavnom se suprotstavlja ideji o vojnoj intervenciji u Siriji ili Iraku.

Turska, koja insistira na borbi protiv Assada, kao i na borbi protiv organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL), izjavljuje kako nije zadovoljna time da Iranska revolucionarna garda zauzme mjesto ISIL-a i postane njegova zamjena.

U tom kontekstu, možemo istaći kako zajednički stav u regiji, koji je prije nekoliko mjeseci bio usmjeren ka formiranju koalicije za borbu protiv grupe ISIL – sa Iranom kao njenim direktnim ili indirektnim dijelom – sada ponovo uspostavlja koaliciju. Ona nastaje iz nezadovoljstva zbog iranske ekspanzije, baš poput metala u tiglu nad vatrom, koja se polako pojačava sve dok metal ne dođe do tačke vrenja, osim ako se ta vatra ne ugasi. U ovom slučaju, sektaški sukobi predstavljaju osnovno gorivo za tu vatru.

Generalno posmatrano, turski stav nije predstavljao nikakvo iznenađenje, s obzirom na to da je uslijedio nakon govora o saudijsko-turskom približavanju još od momenta kada je kralj Salman preuzeo vlast u Rijadu.

Pored toga, Turska je od ranije bila uz narodnu revoluciju u Jemenu protiv svrgnutog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, koji ima veoma značajnu ulogu u trenutnim dešavanjima.

Što se tiče same prirode ovog stava, može se reći da se nije bazirao na važnost ove vojne operacije, nego je izražen u vidu saopćenja o podršci. Potom dolazi do napretka, te se počinje govoriti o tome da postoji mogućnost za logističku i obavještajnu podršku. U tom kontekstu je predsjednik Erdogan obavio telefonski razgovor sa saudijskim kraljem Salmanom, dok je ministar vanjskih poslova Turske izjavio kako će se sresti sa saudijskim zvaničnicima, koji trebaju stići u Tursku kako bi razgovarali o mogućim oblicima podrške.

Stoga ne čudi što je Turska potvrdila kako neće imati nikakvu direktnu vojnu ulogu u operacijama koje se vode u Jemenu. Možda je takva odluka nastala iz više razloga, poput turske politike približavanja stavova, zatim političkih rješenja, ali i same prirode odnosa između Turske i strana koje se protive ovoj vojnoj operaciji, preciznije rečeno Rusije i Irana.

Pored toga, tu je i vremenski faktor, s obzirom na to da Turskoj predstoje parlamentarni izbori za otprilike tri mjeseca, što joj ne dozvoljava da otvori ova vrata, na kojima ih čeka neizvjestan ishod, budući da nije poznato kakve bi sve reakcije mogla izazvati odluka o vojnoj akciji.

Tursko javno mišljenje

Postoji još jedan faktor, a tiče se turskog javnog mišljenja, koje se uglavnom suprotstavlja ideji o vojnoj intervenciji u Siriji ili Iraku. To se najbolje pokazalo prilikom posljednje brze vojne akcije prebacivanja mauzoleja Sulejmana Šaha, koji se nalazio u turskoj enklavi unutar sirijske teritorije.

Većina građana sigurno će se pobuniti protiv vojne intervencije u Jemenu, naročito ukoliko budu gledali na to da Ankaru od Sana'e dijele 3.000 kilometara, što će ih dovesti do pitanja: „Kakve mi veze imamo s Jemenom?“

Stoga ne treba očekivati – s obzirom na realno sagledavanje turskog stava – da će stav ove države napredovati do scenarija koji predviđa direktnu vojnu intervenciju. Na osnovu trenutnog razvoja situacije, te međunarodnih i regionalnih reakcija, može se očekivati da će turski stav ostati otprilike kao do sada, iako preferiraju rješenje krize i političke tokove. Upravo zbog toga Turska konstantno naglašava kako ne želi da situacija preraste u regionalni sektaški rat.

Saudijsko proglašenje zone zabrane leta iznad Jemena podsjetilo je na zonu zabrane leta i sigurnu zonu, koje je zagovarala Vlada Turske na granicama sa Sirijom.

Turski ministar vanjskih poslova naglasio je kako Turska to ne želi, te da neće podržati nijednu stranu na osnovu sektaške pripadnosti, kao i da neće podržati bilo kakav sunitsko-šiitski sukob u regiji. Međutim, Turska će zauzeti odgovarajući politički stav, koji će, prema njihovim procjenama, dovesti do regionalne ravnoteže, što će doprinijeti većem ostvarivanju njihovih interesa.

Odnos sa Iranom

Turska je podržala saudijsku odluku o vojnoj akciji, pomno prateći dešavanja u Siriji i Iraku, svjesna činjenice da je Iran najveći zajednički faktor na tom poprištu. Saudijsko proglašenje zone zabrane leta iznad Jemena podsjetilo je na zonu zabrane leta i sigurnu zonu, koje je zagovarala Vlada Turske na granicama sa Sirijom.

Uprkos drugačijim okolnostima i indikatorima između Sirije i Jemena, Turska se nada promjenama u stavovima, posebno zato što se čini da je Rijad uspio uvjeriti Washington da se suzdrži od veta na operaciju Odlučna oluja.

Turske nade postat će još veće u slučaju da ne bude neke značajnije reakcije Irana vezano za ono što se trenutno dešava u Jemenu.

Što se tiče tursko-iranskih odnosa, može se sa sigurnošću potvrditi da su aktuelni kontradiktorni stavovi obavijeni tenzijama i polarizacijama. Možda će upravo zbog toga doći i do medijskih prepucavanja između ove dvije strane. Međutim, ove dvije države nastojat će sačuvati svoj odnos, koji ima historijsku dimenziju sa jasnim granicama u pogledu neslaganja, bar što se tiče dužeg vremenskog perioda, pa barem od Iranske revolucije 1979. godine.

S obzirom na to da operacija Odlučna oluja još nije prerasla u kopnenu ofanzivu, Turska smatra da će se vojna operacija nastaviti odvijati svojim tokom, sve dok se Husi ne uklone sa pozicija koje su oduzeli i dok se ne slomi arogancija koja ih je obuzela nakon preuzimanja kontrole nad Sana'om.

Tada će se možda umiješati i druge brojne strane, kako bi učestvovale u iznalaženju političkog rješenja. Možda će te strane biti Turska, Oman i Katar, s obzirom na prethodni uspjeh u procesu posredovanja. Međutim, cijela stvar zavisi i od mogućih nepredvidivih scenarijia, koji bi regiju mogli odvesti u veliki rat. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera