Samo pješadija može savladati ISIL

Piše: Richard N. Haass

Jednog dana historičari će raspravljati o razlozima koji su doveli do haosa koji trenutno vlada velikim dijelom Bliskog istoka. Zapitat će se koliko je taj haos bio neizbježan rezultat duboko ukorijenjenih i raširenih nedostataka u mnogim društvima regije i političkim sistemima i u kojoj mjeri je proistekao iz onoga što su države izvana odabrale da učine (ili ne učine)?

Međutim, mi smo ti koji se trebamo nositi sa realnošću i posljedicama tog haosa koji sada hara regijom.

Bez obzira na to koji smo put odabrali da stignemo do onoga na čemu jesmo na Bliskom istoku, sada smo tu gdje jesmo, a ono gdje jesmo izuzetno je loše mjesto.

U pitanju su ogromni rizici na humanitarnom, ekonomskom i strateškom nivou. Stotine hiljada ljudi izgubili su svoje živote, dok su milioni ostali bez utočišta. Iako su cijene nafte pale, to stanje neće potrajati dugo ukoliko se Kraljevina Saudijska Arabija suoči sa terorističkim napadima ili dođe u stanje nestabilnosti.

Brojne opasnosti

Opasnosti koje prijete regiji velike su i u stalnom su porastu. Mogu ugroziti ljude na bilo kojem mjestu, posebno nakon povratka radikalnih boraca njihovim domovima, pored toga da su tu i oni koji nikada nisu ni napuštali svoje domove, ali inspiraciju za činjenje užasavajućih djela dobivaju od svoje braće.

Iako se Bliski istok suočava sa brojnim izazovima koji ugrožavaju njegovu stabilnost, ne postoji veća ni opasnija prijetnja od one koju predstavlja organizacija Islamska država Iraka i Levant.

Činjenica je da su u pravu oni koji se suprotstavljaju tome da se riječ “država” veže uz organizaciju Islamska država. To je zbog toga što organizacija Islamska država predstavlja hibrid: ona je dijelom pokret, dijelom mreža i dijelom organizacija.

Ne nalazi se unutar određenih geografskih granica, ali drži kontrolu nad pojedinim teritorijama. Broji oko dvadeset hiljada boraca, hrani se vjerskom ideologijom i ima svoju agendu.

Na kraju, naravno, samo preciziranje imena ove organizacije – da li se ona zove Islamska država u Iraku i Siriji ili Islamska država Irak i Levant ili samo Islamska država – nije od neke velike važnosti u odnosu na donošenje odluke kako se nositi s njom.

Svaka strategija u tom kontekstu mora biti realna, iz razloga što eliminiranje organizacije Islamska država u dogledno vrijeme neće biti ostvarivo, ali je moguće njeno slabljenje.

Vanjske sile trebaju staviti veći naglasak na vojnu i političku podršku kurdskim snagama i sunitskim plemenima.

Strategija, također, mora biti sveobuhvatna. Prvo, potrebno je smanjiti dotok sredstava za ovu organizaciju. Smanjenje cijena nafte pomaže u ostvarivanju ovog cilja.

Tu je i određeni broj banaka koje je moguće pokrasti. Međutim, konstantno se vrši ucjenjivanje, te pristiže i finansijska podrška pojedinaca. Neophodno je zatvoriti ove kanale dotoka novca uz pomoć vlada i finansijskih institucija.

Jasno je da je pitanje ograničavanje priliva regruta od veoma velike važnosti. Sve države mogle bi uložiti dodatne napore da se odlazak pojedinaca u Irak ili Siriju učini dosta težim.

Možda bi u ostvarivanju tog cilja, na primjer, mogla pomoći lista kontrole na nivou cijele Evrope.

No ništa neće ostvariti veći utjecaj od toga da Turska donese odluku kako od ovog momenta više neće dozvoliti da bude kanal za regrute, te da će implementirati rezoluciju Vijeća sigurnosti broj 2178, koja poziva na jaču međunarodnu saradnju u borbi protiv terorizma.

Bilo koja strategija nužno mora obuhvatiti i drugu komponentu koja se manifestira u suprotstavljanju atraktivnosti koju uživa organizacija Islamska država i njenoj propagandi.

To znači da se otvoreno treba govoriti o jadu kojeg su iskusili svi oni koji žive pod ISIL-ovom vladavinom. Također treba uvjeriti muslimanske vođe i učenjake da iznesu argumente koji potvrđuju da ponašanje organizacije Islamska država nije u skladu sa šerijatskim zakonom i stajalištem islama. 

Po prirodi stvari, neophodno je da se bilo koja strategija direktno suprotstavi organizaciji Islamska država na teritorijama Iraka i Sirije.

U Iraku postoje dokazi koji ukazuju na to da je zamah organizacije zaustavljen, no rastuća uloga Irana i šiitskih milicija koje imaju iransku podršku garantira da će se mnogi irački suniti suosjećati sa organizacijom Islamska država ili ih čak i podržati, bez obzira na sve njihove sumnje i prigovore. Iz tog razloga vanjske sile trebaju staviti veći naglasak na vojnu i političku podršku kurdskim snagama i sunitskim plemenima.

Sirija predstavlja najteži slučaj, gledano na građanski rat koji se vodi u toj zemlji i natjecanje između stranih sila za ostvarivanje svog utjecaja.

Pokretanje zračnih napada na snage Islamske države jesu nužnost, ali nisu dovoljna mjera. S obzirom da je organizacija Islamska država entitet uspostavljen na regionalnoj osnovi, neophodna je i kopnena dimenzija ukoliko se želi postići bilo kakav uspjeh u ovim zalaganjima.

Na koncu, jedino kopnene snage mogu preuzeti kontrolu nad teritorijom i braniti je.

Međunarodne snage

Najbolja metoda svodi se na formiranje multinacionalnih snaga koje će biti sačinjene od armija iz susjednih zemalja, posebno Jordana. Moguće je da SAD, kao i druge države NATO saveza ponude svoju pomoć, no ostale sunitske snage moraju preuzeti najveći dio borbi.

Ono što se trenutno dešava u regionu jeste borba unutar iste civilizacije. Prema tome, pružanje mogućnosti organizaciji Islamska država da to prikaže kao sukob između civilizacija i predstavi sebe kao istinskog branitelja islama predstavlja primjer veoma loše strategije.

Snage sirijske opozicije i lokalne kurdske snage mogle bi biti sastavni dio ovih sunitskih multinacionalnih snaga, ali nisu u takvoj poziciji koja bi im dopustila da budu alternativa ovoj sili. Ukoliko ne postoji mogućnost da se formira ovakva sila, onda se može raditi na intenziviranju zračnih napada, što bi donekle usporilo organizaciju Islamska država kako bi se dobilo na vremenu, u najmanju ruku za izradu nove strategije. Prema ovom scenariju, organizacija Islamska država više ne bi predstavljala problem koji se treba rješavati koliko bi bila  pitanje sa kojim se treba upravljati i nositi.

U 2015. godini najveću opasnost moglo bi predstavljati širenje regionalne krize na Saudijsku Arabiju i Jordan. 

U ovoj fazi, diplomatija neće imati priliku da odigra neku značajniju ulogu. Nametanje bilo kakvog rješenja nije moguće, gledano na nesuglasice među stranim silama koje imaju interes u Siriji, kao i između snaga Islamske države i sirijske Vlade.

Ono što diplomatija trenutno može postići jeste da ograniči – ako ne može okončati – borbe između sirijske Vlade i njenog naroda, poput onoga što SAD pokušava učiniti u Halepu.

U 2015. godini najveću opasnost moglo bi predstavljati širenje regionalne krize na Saudijsku Arabiju i Jordan.

Obavještajna i vojna podrška bit će od ključnog značaja za ove dvije države, kao i jačanje napora da se pomogne Jordanu koji nosi veoma težak teret izbjeglica.

U vremenu nezapamćenih previranja na Bliskom istoku još važi jedno od osnovnih pravila: Bez obzira koliko situacija bila teška, uvijek postoji mogućnost da postane još teža.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera