Makedoniji je potreban politički restart

Piše: Sefer Tahiri

Da li propadaju pregovori za izlaz iz duboke političke krize u Makedoniji? Kako stvari stoje, ovi pregovori drže se na staklenim nogama, što pokazuje i fakt da je bila dovoljna samo jedna izjava eurokomesara Johannesa Hahna da se proces blokira.

Lider opozicije Zoran Zaev prvo je kategorično odbio učestvovati na pregovorima 10. juna u Briselu, da bi, nakon telefonskog razgovora sa Hahnom, ipak odlučio da putuje u europsko sjedište. Zaev je dobio uvjerenja da će biti razgovarano o prijelaznoj vladi.

Zaev je donio ovu odluku nakon svoje brze reakcije da u Brisel neće ići zbog izjave komesara Hahna u Washingtonu o prošlim izborima u zemlji, za koje je navodno ocijenio kako je njih, kao i nekoliko prethodnih, monitorirala misija OSCE-a te da su bili generalno pozitivni, s nekim nepravilnostima.

Zaev je ocijenio da je Hahn pristrasan i da pregovore treba voditi neki objektivniji međunarodni pregovarač, u protivnom Socijademokratski savez Makedonije neće biti dio tog procesa. No, čini se da je zbog pritisaka Zaev samo nekoliko sati kasnije promijenio ovu svoju hrabru odluku.

Lideri političkih stranaka, koje je podržao komesar za proširenje Europske unije Johannes Hahn, 2. juna pristali su da pregovaraju o konačnom rješenju. Nakon sastanka, premijer Nikola Gruevski je bio vidno zadovoljan, a među članovima opozicije otvorile su se mnoge dileme.

Pitanje prijelazne vlade

Poznato je samo da će prijevremeni parlamentarni izbori biti u aprilu naredne godine, nakon deset mjeseci, perioda u kojem se treba ostvariti demokratska konsolidacija institucija. Ključno pitanje je – ko će ih organizirati?

Teško je vjerovati da će Gruevski odlučiti da podnese ostavku.

Vladajuća VMRO-DPMNE i premijer Gruevski gledaju pozitivno na sporazum, kao korak prema političkoj stabilizaciji nakon agonije, kako on kaže, u koju je Makedonija ušla zbog opozicije. No, građansku i opozicionu javnost interesira da li sporazum predviđa osnivanje prijelazne vlade i kakav će biti njen sadržaj i format?

Sudeći po izjavama vođe opozicije, takav sporazum postoji. Zaev je decidan da se stranke obavezuju da dogovore organizaciju vlade koja će pripremiti i provesti sljedeće izbore. Ali, ako ćemo suditi po izjavama vođe albanske Demokratske unije za integraciju Ali Ahmetija, dogovor s Hahnom ne predviđa uspostavu široke ili ekspertske vlade, već samo obavezuje institucije da poduzmu potrebne korake kako bi se održali fer i demokratski izbori.

Bez obzira na to kako je definirana u dokumentu koji je došao pod pritiskom EU-a, prijelazna vlada ostaje ključ za rješavanje krize. I to bez Gruevskog, jer samo tako će pokazati da je vlada spremna ozbiljno kreirati demokratsko okruženje za slobodne i fer izbore.

Teško je vjerovati da će Gruevski odlučiti da podnese ostavku, jer, po njemu, legitimitet daje narod na izborima. Ali, ostanak premijera na vlasti bit će dokaz da su on i njegova stranka VMRO-DPMNE protiv dubokih reformi, već samo za površne promjene. To bi značilo da je premijer spreman učiniti samo malu rekonstrukciju vlade, i to do pet ministara, i, umjesto njih, osloboditi mjesta za opozicijske ministre, koje bi nominirali SDSM i DUI.

Ko će popustiti?

Iako je vođa opozicije Zaev decidan da Gruevski, kojeg naziva vrhom kriminala i korupcije, ne treba dalje biti premijer, u javnosti postoje dileme da je to, ipak, jedna od opcija, kako bi premijer u prijelaznoj vladi imao “vezane ruke”, odnosno ograničene nadležnosti, i kako sam ne bi imao pravo donositi ili potpisivati strateške odluke. Upravo u ovom djelu kršit će se koplja. Ko će popustiti, Zaev ili Gruevski?

Bez obzira što će ti izbori biti kao borba na život ili smrt, važno je da budu pravedni.

Čudno, ali istinito je da dio kritičke javnosti, koja je u cijelom ovom kriznom razdoblju bila kritična prema politici Gruevskog, nije uvjerena da on ne treba biti premijer, odnosno smatra da je on anketoman i da se neće povući lako iz ureda te da bi on trebao biti na čelu buduće prijelazne vlade.

Oni koji imaju sumnje oko dogovora imaju i osnovu za ovaj strah. Godine 2013. je opozicija, na čelu s bivšim i dugogodišnjem liderom Brankom Crvenkovskim, iako je organizirala otpor, koji je imao masovnu podršku, bila prisiljena pristati na sudjelovanje na lokalnim i prijevremenim parlamentarnim izborima. Bez ikakvih uvjeta…

Naravno da je ovaj sporazum postignut pod pokroviteljstvom EU-a, tadašnjeg eurokomesara Štefana Fulea. Dogovor je bio samo loša avantura za SDSM-om. Vjerovatno je i tada ponuda bila ”uzmi ili ostavi”, kako kaže Zaev, za rješavanje sadašnje krize.

No, opozicija smatra da ako ne bude sporazuma oko prijelazne vlade, padaju u vodu sve tačke dogovorene između Vlade i opozicije, koje se odnose na poglavlja 23 i 24 o obavezama prema EU i koje propisuju reforme o neovisnom i učinkovitom pravosuđu te oslobađanju medija od kontrole sadašnje vlade.

No, dogovor o prijelaznoj vladi će biti učinkovit i prihvatljiv jedino ako on odražava stvarne potrebe, ne samo političke opozicije, već i civilnog društva, koje je postrojeno protiv Vlade.

Budući da je Makedonija zemlja s velikim demokratskim deficitom, onda je jasno da je premijer oličenje moći, a mnogi stručnjaci kažu da je i diktatorski. Po toj logici, ako je vlast diktatorska, može li se očekivati da ​​njen vođa osigura demokratske izbore? Izbore bez kupovine glasova, bez pritisaka na administraciju da glasa za vladajuće stranke, bez upotrebe javnih resursa za stranačke izborne svrhe i bez manipulacija medija i javnosti… Gruevski i njegova skupina ne mogu obezbijediti fer uvjete za izbore.

Nešto kao ‘demokratura’

DUI i Demokratska partija Albanaca nemaju snagu jednakih pregovarača za rješavanje krize i zadovoljit će se ugovorom između SDSM-a i VMRO-DPMNE-a. Njihova pozicija je podrška koncentracione vlade sa širokim političkim osnovom, bez Gruevskog na čelu te vlade. Ali ovo je želja. Jer, zbog naklonosti ka stranci, VMRO-DPMNE neće je javno artikulirati.

Ako je za SDSM prihvatljiva bilo koja vlada bez Gruevskog na čelu, a za albanske stranke vlada široke koalicije bez Gruevskog, stav građanskog otpora je prihvatanje privremene ekspertske vlade. Glavni argument je da bi vlada velike koalicije predstavljala oko 60 posto građana.

U ovom trenutku mnoge analize potvrđuju da su u Makedoniji objektivno pogažena temeljna ljudska prava i slobode, a stručna vlada sastavljena od ljudi s kredibilitetom može doprinijeti reinstitucionalizaciji političkog sistema Makedonije. Zvuči platonski, u agresivnom političkom okruženju malo je prostora za Platona i njegove ideale, ali prave reforme bi proveli stručnjaci u saradnji s politikom.

Bez restartiranja cijelog sistema, koji je pretrpio veliku eroziju, nema slobodnih izbora. Bez izbora koji neće osporavati stranke koje se natječu živjet ćemo s nepovjerenjem u institucije. I imat ćemo svojevrsnu “demokraturu”, nešto između demokratije i diktature.

Bez obzira što će ti izbori biti kao borba na život ili smrt, važno je da budu pravedni. Barem to zaslužuje građanstvo u Makedoniji. To nije nemoguća misija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera