Svjetski humanitarni samit – posljednja šansa
Piše: Mevlut Cavusoglu
Uprkos svekolikom šoku i gnjevu, izgleda da je tragična smrt malog Aylana Kurdija prošlog ljeta malo šta promijenila. Ovo je tužan, ali brutalni komentar o našoj kolektivnoj ljudskosti, ako tako nešto još uvijek postoji.
Moć slika i društvenih medija, tako djelotvorna kad su poznate ličnosti u pitanju, čini se da je pala ravno na svoje lice kad je u pitanju mobiliziranje pomoći onima koji su manje sretni. Štaviše, nakon Aylanove smrti prije šest mjeseci, još je bezbroj nevinih, muškaraca, žena i djece, poginulo iako je njihova smrt mogla biti spriječena.
Istina je da smo suočeni s velikim humanitarnim krizama, neviđenim od posljednjeg svjetskog rata. No, za pokazanu globalnu ravnodušnost ne može biti opravdanja.
Bez opravdanja
Dok su velike prirodne katastrofe i dalje značajan uzrok smrti i raseljavanja, danas je najalarmantnije to što je velika većina humanitarnih kriza povezana uz sukobe i to što su krize ponavljajuće i produženog trajanja. To se najbolje da vidjeti u Siriji, gdje jedan masovni ubica, uz pomoć iz vana, nekažnjeno uzima za metu svoj narod ne praveći razliku.
Pored Sirije, na Bliskom istoku, Aziji, Africi ili negdje drugdje, humanitarne krize nadilaze granice. Danas, 125 miliona ljudi širom svijeta treba humanitarnu pomoć. Broj raseljenih osoba, 60 miliona, gotovo je udvostručen u samo deset godina. Ovi brojevi stoje kao dokaz ljudske patnje uzrokovane sve većom složenošću humanitarnih kriza, našom nesposobnošću i nespremnošću da ih rješavamo, te sve dubljem finansijskom jazu između rastućih potreba i ograničenih resursa.
Nešto se mora učiniti i Turska predvodi na tom putu, ne samo u davanju primjera, već i u nastojanjima da se potakne međunarodna zajednica na djelovanje.
Danas, pored toga što je veliki humanitarni donator, Turska je također domaćin najveće izbjegličke populacije u svijetu, koja je veća od 3 miliona. Razlog je uglavnom rat u Siriji. Pružanje utočišta i vitalnih usluga poput besplatnog zdravstva, školovanja i stručnog osposobljavanja za izbjeglice, veliki je finansijski teret što ga je Turska uglavnom sama podnijela…
No, naša humanitarna diplomacija nije ograničena samo na našu užu regiju. Nakon što je primila ugrožene osobe, bez obzira na rasu, vjeru ili etničku pripadnost još u kasnom 15. vijeku, Turska danas reagira na svakojake humanitarne krize od Haitija do Nepala, od Gvineje do Somalije i od Sahelado Indonezije. Naši humanitarni napori teže ne samo ka ublažavanju simptoma, već i ka liječenju bolesti. Ovaj holistički pristup uključuje humanitarne i razvojne pomoći, ali i nastoji riješiti uzroke i otkloniti faktore humanitarnih kriza. Ovaj pristup je potaknut potražnjom i najbolje se može vidjeti u zemljama Sahela ili u Somaliji, gdje Turska provodi integrisanu politiku koju vodi uz pristup više učesnika. On kombinira službenu pomoć s aktivnim učestvovanjem poslovnog sektora i civilnog društva, te je uspio dramatično poboljšati bezbrojne živote.
Nedjelovanje nije opcija
Dok su pojedinačni napori poput ovih Turske ključni, međunarodni humanitarni sistem je lišen raspoloživih sredstava, a sat otkucava za one pogođene mnogim krizama čiji smo svjedoci na globalnoj razini. Jednostavno rečeno, previše je života u pitanju, a nedjelovanje nije opcija.
U ovom važnom trenutku, Istanbul će biti domaćin prvog UN-ovog Svjetskog humanitarnog samita od 23. do 24.maja 2016. Izbor Turske kao domaćina teško da je slučajan. On predstavlja pravovremeno prepoznavanje uspješne humanitarne diplomatije koju smo vodili.
Svjetski humanitarni samit će osigurati vitalnu platformu za rješavanje izazova koji opterećuju humanitarni sistem. Pored pitanja kako reagovati na ponavljajuće/produžene krize i valove raseljavanja, biće razmatrana i druga važna pitanja kao što su osiguravanje održivog, pouzdanog i predvidljivog humanitarnog finansiranja. Ostala pitanja, poput koje inovativne metode se mogu koristiti, kako promovisati lokalizirane humanitarne odgovore kroz pristupe rađene više po mjeri i prilagođene korisniku, te pitanje dostojanstva i sigurnosti u humanitarnoj akciji biće također razmatrana na sastanku na vrhu.
Svjetski humanitarni samit će biti prilika za sve narode svijeta i njihove lidere da djeluju dok milioni stoje na rubu života i smrti. Kad sam prvi put vidio Aylanovu sliku, sjećam se ogromne tuge koja me je shrvala dok sam razmišljao o tome kako je jedno nevino dijete bilo samo i bez zaštite. Želim vjerovati da smo naučili nešto iz te slike i da nam ne trebaju druge slike poput nje da nas primoraju na akciju.
Svi smo odgovorni za ono što će se sljedeće dogoditi ovim ugroženim osobama koje gledaju u nas za pomoć. Istanbul je prilika da se napravi iskorak i preuzme ta odgovornost. Pozivamo sve lidere svijeta da dođu u Istanbul na Humanitarni samit UN-a da rade s nama kako bi pronašli rješenja za one koji očajnički trebaju humanitarnu pomoć.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera