Šta se krije iza iranskog rata protiv BBC-ja?

BBC je 25. oktobra poslao zvaničnu žalbu Ujedinjenim narodima zbog optužbe s kojom je suočeno osoblje perzijske podružnice ove TV kuće u Iranu. Pokrenuta je istraga protiv 152 bivša i trenutna uposlenika BBC-ja zbog „zavjere protiv nacionalne sigurnosti“. U avgustu je sud naredio zamrzavanje sredstava ove 152 osobe i njihovih porodica.

Iranske vlasti su maltretirale, vrijeđale i zastrašivale osoblje perzijske ispostave BBC-ja gotovo 40 godina, koje su često optuživali da su špijuni britanske vlade.

Ova dugotrajna kampanja nema opravdanja u sadašnjoj situaciji ali njeni korijeni mogu se pratiti do uloge koju je BBC odigrao kao propagandni alat tokom Drugog svjetskog rata i početkom Hladnog rata.

Dio britanske strategije

Dokumenti britanskog Ministarstva vanjskih poslova otkrivaju kako su u decembru 1940., kada je BBC-jev perzijski radio počeo sa emitovanjem, oni bili dio britanske strategije da se suprotstave nacističkoj propagandi. Programi emitovani na perzijskom uključivali su tekstove britanske obavještajne službe koji su direktno napadali tadašnjeg iranskog šaha, Rezu Pahlavija, za kojeg se sumnjalo da podržava ekspanzionističke planove Adolfa Hitlera u Aziji. Radioemisije za koje se kaže da su dovele do pada Reze, kritikovale su njegove „diktatorske“ metode i zagovarale republikanizam.

„Vlada Njegovog Visočanstva sada se složila da bi BBC mogao početi sa emitovanjem različitih emisija na perzijskom koje su ranije pripremljene, počevši sa pričom o ustavnoj vladi i povećanju snage sve dok pogrešne odluke, pohlepa i okrutnost šaha Reze ne budu u potpunosti izložene javnosti“, pisalo je u jednom dokumentu.

Štaviše, krajem 1940-ih i početkom 1950-ih, kada je diplomatska kriza u vezi nacionalizacije iranske nafte dostigla vrhunac, BBC-jevi programi na perzijskom iskorišteni su da se diskredituje popularni premijer Irana, Mohammad Mossadeq. U martu 1951., kada je izvršena nacionalizacija, on je prikazan kao „zabludjeli i često nerazuman patriota čiji su specifična demagogija, tvrdoglavost i potpuni nedostatak konsruktivnih ideja“ uzrokovali krizu.

Te epizode imale su trajan učinak na kolektivnu memoriju Iranaca prema BBC-ju na perzijskom. Ali ovdje treba napomenuti dvije stvari: prije svega, Islamska Republika nema afiniteta ni prema šahu Rezi ni prema dr. Dr Mossadequ. Osim tog, u decenijama nakon afere sa Mossadeqom, BBC se postepeno mijenjao i kada je počeo narodni ustanak protiv iranskog šaha Mohammada Reze Pahlavija 1978., BBC je nastojao da objektivno izvještava o događajima u ovoj zemlji.

Danas, teoretičari zavjere u Iranu, predvođeni vrhovnim vođom Alijem Khameneijem, i dalje na BBC gledaju kao na instrument britanskih političkih mahinacija.

„BBC, kanal koji emituje laži i kojeg finansiraju engleske obavještajne službe želi da se umiješa u unutrašnja pitanja Irana i to zahtijeva oprez revolucionarnih snaga“, izjavili su iz Revolucionarne garde kada je perzijska podružnica BBC-ja počela sa emitovanjem.

Međutim, vlasti su zgodno zaboravile da je BBC na perzijskom tokom dvije godine prije Iranske revolucije iz 1979. prvi emitovao njihove zahtjeve od šahovog režima.

Zaboravili su kako im je koristilo BBC-jevo nezavisno izvještavanje kada je, uprkos pritisku iranske i britanske vlade da ne emituje intervju sa vođom revolucije ajatolahom Ruhollahom Khomeinijem, BBC odlučio da ga ipak emituje.

Radioemisije naljutile šaha

Zbog tog razloga je šah nazvao BBC „neprijateljem broj jedan“ krajem 1978., zahtijevajući od Mininstarstva vanjskih poslova da ugasi ovu TV stanicu.

Arhivirani dokumenti su otkrili da je žalbe prenio Sir Anthony Parsons, tadašnji britanski ambasador u Iranu, koji je rekao da su radioemisije naljutile šaha „važnog britanskog prijatelja u regiji“.

BBC je ostao nepopustljiv u stavu da se izvještavanje o revoluciji mora nastaviti. Nekoliko istaknutih pristalica šaha u Velikoj Britaniji zasulo je BBC pritužbama.

Perzijska ispostava BBC-ja postala je tema usijanih debata u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje su se mnogi složili sa Parsonsom da je treba zatvoriti, a drugi su im se suprotstavili, uključujući tadašnjeg ministra vanjskih poslova Davida Owena, koji je rekao da BBC-ju treba dozvoliti da nezavisno radi. Ministar je zastupao stav da dugoročni interesi Velike Britanije leže u dozvoljavanju BBC-ju da bude nezavisan i da mu se vjeruje kao svjetskoj mreži.

Od vremena Iranske revolucije, BBC nailazi na poteškoće da održi ispostavu u Iranu i da zaštiti svoje osoblje u Iranu. BBC se žalio vlastima za uznemiravanje u više navrata, ali bez ikakvih rezultata.

Od protesta 2009., o kojem je BBC podrobno izvještavao, uznemiravanje osoblja ove mreže znatno je poraslo.

Zapaljive izmišljene priče

Žalba koju je ova mreža uputila UN-u sadrži detalje o „višestrukim aktuelnim ograničavanjima slobode mišljenja, kretanja i izražavanja osoblju ispostave BBC-ja na perzijskom“. Osim tog, u žalbi se navodi da mjere koje su nametnute osoblju i njihovim porodicama potencijalno „uključuju širok spektar prava koje pokrivaju opći međunarodni zakon i međunarodna ljudska prava“.

U žalbi je dokumentovano nekoliko slučajeva uznemiravanja osoblja, kao npr. kada je novinareva sestra držana u zatvoru Evin 17 dana i prisiljena da preko Skypea traži od brata da prestane raditi za BBC ili da špijunira svoje kolege. Postoje i dokazi kako su stare roditelje novinara ispitivali noću. Najčešći oblik maltretiranja uključuje oduzimanje pasoša po dolasku, poziv na ispitivanje i potom optužbe i zapaljive izmišljene priče u medijima.

Jasno je da osoblje perzijskog BBC-ja kažnjavaju za otkrivanje neugodnih istina u Iranu, gdje represivni režim i dalje ograničava slobodu izražavanja. Novinarstvo nije zločin i vlasti u Iranu ne bi trebale koristiti novinare kao pijune za izravnavanje političkih računa sa Velikom Britanijom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera