Slaganje Washingtona i Berlina temelj odnosa SAD-EU

Njemačka je posljednjih decenija u Sjedinjenim Američkim Državama imala strateškog partnera, i ti su se odnosi razvijali paralelno s uspostavom i rastom Evropske unije. Amerika treba pouzdanog saveznika u Evropskoj uniji, a Velika Britanija to više ne može biti.

Ukoliko odnosi između SAD-a i Njemačke počnu stagnirati, posljedice bi mogle biti pogubne po pitanju evropsko-američke trgovine, njemačke unutarnje politike, ekonomsko-političke budućnosti Evropske unije te ukupne kohezije političkog Zapada nasuprot vanjskopolitičkih aspiracija Rusije na području Euroazije.

Aktuelna njemačka kancelarka Angela Merkel imala je dobre odnose s predsjednikom George W. Bushom, a odnose s Barackom Obamom je nazivala prijateljskim.

Ipak, bez obzira na strateške interese i ogromnu povezanost ove dvije zemlje, lični odnosi Donalda Trumpa i Merkel nisu dobro započeli. Ti odnosi su ugroženi mnogim neslaganjima, a neke od njih inicirao je sam Trump, nazvavši njemačku politiku otvorenih vrata “van pameti”, dok je Njemačka izrazila duboku zabrinutost zbog Trumpove zabrane ulaska u SAD državljanima sedam muslimanskih zemalja.

Razlike u administraciji

Nadalje, njemačka kancelarka čvrsto vjeruje u EU i globalizaciju, dok američki predsjednik zagovara povratak punog suvereniteta članica EU-a. Razlike u vođenju državnih poslova između Trumpa i Merkel su ogromne, baš kao i modelu komunikacije sa javnošću.

Merkel ima bogato političko iskustvo, dok je Trump preuzeo predsjedničku funkciju bez političkog iskustva. Njemačka kancelarka ima širok krug profesionalaca unutar njemačkog sistema javne uprave, s kojima se konsultira prije donošenja bitnih odluka, kako bi one odražavale kontinuitet njemačke politike, dok američki predsjednik svoje odluke često donosi bez prethodnih konsultacija, a te odluke nerijetko predstavljaju drastičnu promjenu u odnosu na ciljeve prethodne administracije.

U javnim nastupima Merkel nema improvizacija, iako je njena elokvencija neupitna, dok Trump, bez posebne pripreme i konsultacija, objavljuje smjernice svoje politike na Twitteru.

Pored očiglednih individualnih razlika u pristupu vođenja politike, također postoji pet ozbiljnih problema koji opterećuju američko-njemačke odnose i oni će dominirati budućim razgovorima između zvaničnika dvije zemlje.

1. Evropska unija

Kohezija i potencijal Evropske unije značajno su uzdrmani izlaskom Velike Britanije, a vodeće članice EU-a, na čelu s Njemačkom, nastoje učiniti izlazak Velike Britanije što bezbolnijim i konsolidirati stanje u Uniji. Zbog toga Njemačka ne gleda blagonaklono na Trumpovo aplaudiranje Brexitu, niti na njegove prognoze da će “uskoro i neke druge zemlje slijediti britanski primjer”.

Trump smatra da je EU skrojena prema potrebama Njemačke, čija ekonomsko-politička dominacija prijeti da u budućnosti postane konkurentna SAD-u, i to na način da postojeća Unija evoluira u neku vrstu sjedinjenih evropskih država, koje bi imale jedinstvenu politiku, odbranu, valutu, ali i enorman potencijal za naučno-tehnološki razvoj u svim oblastima gdje trenutno SAD vodi glavnu ulogu.

Aktuelna američka administracija stoga zagovara da EU ostane prevashodno ekonomski klub zemalja, koje bi zadržale visok nivo suverenosti, umjesto izgradnje transnacionalnog evropskog entiteta.

2. NATO

Vojno-politički savez Zapada našao se pod udarom kritika novog američkog predsjednika, koji smatra da zemlje članice Saveza moraju više plaćati za usluge odbrane i sigurnosti koju pruža NATO.

Pored toga, Trump je NATO nazvao zastarjelim modelom kolektivne odbrane i najavio razmatranje novih modaliteta u tom domenu.

Merkel, s druge strane, smatra da je NATO nezamjenjiv alat u ograničavanju ruskog utjecaja u Evropi te da nacionalni modeli odbrane nemaju kapacitet da pruže sigurnost Evropi niti Zapadu na način na koji to omogućava NATO.

3. Trgovina i industrija

Jedan od glavnih ciljeva aktuelne američke administracije su revidiranje trgovinskih sporazuma kako bi SAD ostvario dodatne koncesije i energičan protekcionizam. Revidiranje, ili čak unilateralno povlačenje SAD-a iz sporazuma koji su na snazi, američki predsjednik naziva insistiranjem na “pametnoj, umjesto slobodnoj trgovini”. Evropska unija predstavlja jedno od najpotentnijih svjetskih tržišta, tako da će budući odnos SAD-a i EU-a imati ogroman utjecaj na polju globalne ekonomije.

Najveći dio svog ukupnog izvoza Njemačka plasira upravo u SAD. U okviru robne razmjene sa Njemačkom, SAD bilježi deficit u iznosu 65 milijardi dolara, što Trump smatra ozbiljnim problemom, koji se mora hitno rješavati.

U sklopu borbe protiv trgovinskog deficita, kao jednu od mogućih mjera, Trump je najavio uvođenje carine od 35 posto na uvoz automobila, neposredno nakon što je BMW najavio izgradnju tvornice u Meksiku, čime bi pojačali izvoz u SAD. Kao odgovor na najavljeni protekcionizam, njemačka Vlada je reagirala da će biti primorana u tom slučaju primijeniti niz protumjera.

Izvještavajući o ovom pitanju, njemački Der Spiegel ističe da je zahvaljujući njemačkim ulaganjima u SAD generirano 800.000 radnih mjesta. Tokom svoje martovske posjete Washingtonu, Merkel je istakla da bilateralni sporazum između SAD i Njemačke nije moguć te da ona nije samo njemačka kancelarka, već i predstavnica Evropske unije.

4. Imigrantska politika

Pitanje migracija i statusa emigranata je segment politike gdje Merkel i Trump imaju potpuno različite stavove.

Trump želi ograničiti ulazak imigranata u njegovu zemlju, a njegova kontroverzna zabrana, koja se odnosi na državljane sedam pretežno muslimanskih zemalja, izazvala je burne reakcije u SAD-u, ali i širom svijeta.

Merkel je istakla da borba protiv terorizma ne može biti sredstvo kojim se opravdava takav postupak.

S druge strane, Trump je kritizirao Merkel da njena politika otvorenih vrata uništava Njemačku.

5. Sukob interesa zbog duga

Bloomberg ističe da Deutsche Bank pokušava restrukturirati dug u iznosu od 300 miliona dolara, koji su osigurani ličnom imovinom Trumpa, odnosno njegovim nekretninama. Neposredno prije krize na tržištu nekretnina 2005. godine, banka je odobrila Trumpu kredit od 640 miliona dolara za izgradnju nekretnina u Chicagu.

Finansijsku krizu koja je uslijedila ubrzo nakon toga Trump je uporedio s elementarnom nepogodom, tvrdeći da banka mora omogućiti odgodu otplate u posebnim situacijama. Kako nije postignut dogovor, Trump je otišao korak dalje, tvrdeći u svojoj tužbi protiv Deutsche Bank da je ona, budući da je sama finansijska institucija, uzročnik krize.

Tako je Trump, zamijenivši teze, tražio od Deutsche Bank tri milijarde dolara na ime odštete. Banka je reagirala protutužbom, a rješenje je postignuto vansudskom nagodbom 2010. godine, i oni su nastavili poslovati.

Međutim, sukob interesa ostaje na snazi, uzrokovan činjenicom da predsjednik SAD-a duguje novac njemačkoj banci, dok u isto vrijeme njegova administracija istražuje poslovanje Deutsche Bank zbog navodne umiješanosti u pranje novca koji potiče iz Rusije.

Ove činjenice će nastaviti opterećivati odnose dvije zemlje, jer će se insistiranje banke na otplatiti duga smatrati direktnim utjecajem na predsjednika SAD-a, dok bi se na restrukturiranje duga i odgoda njegove otplate moglo smatrati ustupkom za relativiziranje uloge banke u aferi koju istražuju vlasti SAD-a. Tokom posjete Angele Merkel Bijeloj kući sredinom marta, prema pisanju Sunday Timesa, Trump je isprintao lažni račun i uručio ga njemačkoj kancelarki.

‘Spornih’ 370 miliona dolara

Dug od 370 miliona dolara, koji se navodno nalazio na računu, odnosi se na obaveze koje je Njemačka trebala uplatiti na ime članstva u NATO-u od 2002. godine, jer se tadašnji kancelar Gerhard Schroder obavezao trošiti povećana sredstva za odbranu.

Prema dogovoru, NATO članice dužne su izdvajati dva posto bruto nacionalnog dohotka za razvoj vojnih kapaciteta, a Njemačka to nije izvršavala u tom procentu. Trump je na iznos “dugovanja” dodao zateznu kamatu i tako došao do iznosa od 370 miliona dolara.

Indikativno je da se taj iznos savršeno poklapa s iznosom koji Jared Kushner, Trumpov zet i savjetnik u Kabinetu, duguje Deutsche Bank. Naime, njemačka banka je Kushnerovoj kompaniji finansirala projekat od 370 miliona dolara za poslovne prostore na Manhattanu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera