Šta Kremlj radi dok Rusi gledaju Svjetsko prvenstvo

Svjetsko nogometno prvenstvo je u punom zamahu i Rusija nije vidjela toliko slavlja proteklih generacija. U 11 ruskih gradova vlada atmosfera kao na karnevalima, ulice su danju i noću pune ljudi, inače agresivni ruski navijači sada piju votku sa navijačima protivničkih timova, stanovnici zabačenog Saranska primaju goste iz Japana, Kolumbije i Tunisa koji više nikad neće imati razloga da idu tamo, nasmiješeni policajci u bijelim uniformama uglađeno daju upute i mirno gledaju građane kako (ponekad pretjerano) slave.

Samo nekoliko mjeseci ranije su ti isti policajci palicama djelovali i naganjali demonstrante i vrlo vjerovatno će to isto raditi za nekih mjesec dana. No, sada je vrijeme za zabavu i sve je dozvoljeno.

Kako bi se osigurala dobra atmosfera u državi tokom SP-a, ruski državni mediji su tiho prestali objavljivati sadržaje koji su označeni negativnim. Drugi državni organi rade isto; na primjer Ministarstvo unutrašnjih poslova je zvanično naredilo regionalnim ograncima da ne objavljuju informacije o kriminalu.

To da se Vlada brine o dobrom raspoloženju svoga naroda nije slučajno. Ona koristi ovaj tren slavlja i distrakcije da provede još jednu rundu nepopularnih reformi i mjera sigurnosti.

Reforma penzija

Dok je rusko stanovništvo koncentrirano na Svjetsko prvenstvo, Kremlj je odlučio započeti sa jednom od najnepopularnijih reformi koje mora uraditi: povećati godine potrebne za odlazak u penziju sa 55 na 63 za žene i sa 60 na 65 za muškarce.

Nakon reformi, u 51 od 83 ruske regije, gdje je dužina života muškaraca ispod 65 godina, prosječni stanovnik neće doživjeti penziju. Ruski predsjednik Vladimir Putin, naravno, znao je kako reforma penzionog sistema neće biti dobro dočekana i još 2005. je kazao kako nikad neće to uraditi dok je predsjednik.

No, ruska ekonomija nije na dobrom putu (u maju je, na primjer, stvarni prihod pao za 10 posto) i Vladi treba novca. Ona se nada kako će reforma penzija pomoći u spašavanju približno 1.000 milijardi rubalja (15 milijardi dolara) godišnje od 2024. godine. Pa, što ne iskoristiti ovaj pogodan tren da se to uvede?

Dok se Vlada povezuje sa potezima drugih evropskih država koje su uvele slične reforme kako bi opravdala potez, neki nisu uvjereni da je poređenje adekvatno. Rusija je sve više država nejednakosti i jake korupcije što je, u kombinaciji sa krizom, pogoršalo standard života mnogih. Dok raste broj ljudi koji žive ispod linije siromaštva (sada 22 miliona ili 15 posto stanovnika), tako je i sa brojem milijardera (sa 96 na 106, a njihovo bogatstvo sa 460 na 485 milijardi dolara).

Da, reforma penzija može sačuvati 1.000 milijardi rubalja godišnje, ali se sada 2.000 milijardi troši kroz korupcijsko djelovanje kroz državne ugovore i ne planira se velika antikorupcijska reforma.

Opozicija i radnički sindikati već planiraju demonstracije. Vođa opozicije Aleksej Navaljni, koji je nedavno pušten iz zatvora nakon pritvora za organiziranje skupa koji nije bio prijavljen vlastima, bit će među njima. Prisustvo Navaljnog u javnom prostoru i dalje nervira Kremlj – u toj mjeri da su ruski državni mediji uspjeli da u posljednjih nekoliko godina ne spomenu njegovo ime. Stoga je vrlo iznenađujuće bilo kada je bivši selektor Leonid Slucki spomenuo ime Navaljni u igri riječi tokom prenosa utakmice Njemačka – Meksiko na državnoj TV Kanal 1.

I slučajno je to bila posljednja utakmica SP-a koju je on komentirao na tom kanalu.

Sigurnost, teroristi, špijuni

Pored što je podesno za nepoželjne reforme, Svjetsko prvenstvo je također prilika za sigurnosni aparat da pokaže svoje mišiće. Vlasti su izvele veći broj operacija čišćenja prije 15. juna. Ranije ove godine, na primjer, FSB je uhapsio određeni broj mladeži Antifa i optužio ih za stvaranje „terorističke organizacije“ i pripremanje „udara“ na Vladu.

Tokom saslušanja na sudu 16. juna, aktivista Antife Dmitrij Pčelincev, koji je jedan od optuženih, kazao je kako su mu u ustima ostala samo dva zuba, ostale je izgubio tokom mučenja u pritvornom centru gdje je držan.

Borci za ljudska prava navode kako FSB sve više koristi metode mučenja da dobiju priznanja koje optužene inkriminiraju. Neke od tehnika koje koriste su elektroškovi, uskraćivanje sna, batine, vezanje u neugodnim položajima i druge brutalne metode.

Slučaj Pčelinceva, koji je označen kao slučaj „Mreža“, je čudno sličan sa drugima gdje su pritvoreni ljudi koji ne izgledaju kao prava prijetnja društvu i Vladi. Za neke u Rusiji, ti slučajevi su napravljeni kako bi FSB mogao dokazati svoju efikasnost i poboljšati brojke u statistici „riješenih zločina“.

Izgleda kako je FSB udvostručio i svoje napore u kontraobavještajnoj sferi. Objavljeno je 19. juna kako je Karin Tsurkan, vodeća menadžerica ruske energetske kompanije Inter RAO, uhapšena jer je „rumunski špijun“ – ova optužba se nije čula u Rusiji još od Staljinove ere. Ranije ove godine, objavljeno je kako je FSB pronašao 397 agenata koji rade za strane obavještajne agencije u državi – rekord za agenciju.

Iz FSB-a su vodili i masovne operacije na etničkim i vjerskim frontama, naprimjer tužili su krimske Tatare i pritvarali Jehovnie svjedoke. U mnogim od tih slučajeva, branitelji ljudskih prava govore o korištenju mučenja, iznude i falsificiranja dokaza.

Drugačije rečeno, ovoljetni karneval na ulicama 11 ruskih gradova gdje se igra Svjetsko prvenstvo je u oštroj suprotnosti sa političkom „zimom“ u kojoj većina stanovnika živi. No, mnogo ruskih građana pati od kognitivne disonance i ne žele vidjeti stvarnost. To ne iznenađuje. Potez „hljeba i igara“ dugo vremena umiruje javnost.

Interesantno je istaći, posljednji put se Rusija plasirala u osminu finala Svjetskog prvenstva 1986. godine (tada još kao SSSR). Na društvenim mrežama neki prave paralele između tog i sadašnjeg vremena: organizacija Olimpijskih igara, rat u inostranstvu, kazne zbog njega, patnje zbog niskih cijena nafte. Priča iz 1980-ih se završila sa objavom perestrojke i propasti sistema na kraju.

Možda je ovo jedini razlog za optimizam trenutno u Rusiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera