BiH u 2021: Zaduživanja usloviti reformama

Portret pandemijskog vremena bosanskohercegovačke ekonomije najbolje oslikava poznata misao Sun Cua stara dvije hiljade godina: “Ukoliko poznaješ svog neprijatelja i ukoliko poznaješ samoga sebe – ne treba da se plašiš rezultata stotine bitaka”.

Bitka izazvana pojavom korona virusa ogolila je surovu istinu  – virus poznajemo jako slabo, a sami sebe skoro nikako. Istinitost riječi koje sadrži ova misao najbolje potvrđuje stalna borba naše privrede kojom pokušava ublažiti posljedice neviđenih razmjera koje razaraju ekonomsko tkivo naše zemlje.

Indirektne negativne ekonomske utjecaje naša zemlje počinje osjećati početkom godine kada kinesko tržište trpi ogromne posljedice zbog pojave panedmije, dok prve direktne posljedice bosanskohercegovačka privreda počinje trpiti početkom marta kada bilježimo prve slučaje zaraze ovim virusom. Nakon uvođenja stanja prirodne nesreće svi nivoi vlasti započinju organizirano pristupati izradi mjera čija primarna svrha nije ništa drugo nego zaštita zdravlja građana.

Brojni izazovi usporili oporavak

Skoro svaki kvartal ove godine obilježio je neki izazov koji je značajno usporio mogućnost bržeg oporavka naše zemlje.

Nakon uvođenja tzv. lockdowna krajem prvog i početkom drugog kvartala ove godine realni bruto društveni proizvod doživljava pad cijelih 9.2 posto. Uvođenjem strogih mjera nastaje realno smanjenje ponude koje uzrokuje vještačko smanjenje potražnje što doprinosi nastanku brojnih strukturnih problema. Zbog vještačke tržišne neravnoteže država pokušava iznaći alternativne načine stimuliranja kako ponude na jednoj strani, tako i potražnje na drugoj strani.

Kreatori ekonomske politike posljednjim utočištem vide inostrane doznake za koje vjeruju kako mogu spasiti bosanskohercegovačku ekonomiju. Međutim zbog zatvaranja drugih zemalja priliv doznaka značajno opada što ovu slamku spasa značajno depopularizira.

Nadalje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) smatra kako pad broja inostranih doznaka značajno doprinosi opadanju potražnje, a primijenu mjera strogog zatvaranja smatraju razlogom značajnog smanjenja ponude. Ovdje izostavljamo neformalne kanale kojim inostrane doznake dolaze našim građanima.

Iako nema preciznih podataka koliko novca dolazi neformalnim kanalima, možemo zaključiti kako svako dvadeseto domaćinstvo prima inozemne doznake, koje čine trećinu ukupnog kućnog budžeta. Značajnim smanjenjem doznaka lokalnom stanovištvu nakon prvog i drugog kvartala stvoren je ogroman pritisak nadolazećem trećem kvartalu koji karakterizira potpuno otvaranje privrednih subjekata.

Krajem trećeg kvartala i početkom četvrtog, odnosno tokom ovog perioda godine, brojne evropske zemlje uvode tzv. light lockdown što zadaje dodatni udarac našoj dobro načetoj ekonomiji.

Zbog slabljenja svih sektora privrede ranije pomenuta EBRD prognozira godišnji pad bruto društvenog proizvoda cijelih 4.5 posto. Pad stope rasta bruto društvenog proizvoda možemo pripisati blagom padu industrijske proizvodnje koja tokom prvih devet mjeseci ove godine bilježi pad skoro osam posto. Smanjenje industrijske proizvodnje uzrokovano restriktivnim mjerama značajno povećava stopu nezaposlenosti koja tokom pandemije doživljava nagli rast.

Moramo kazati kako još uvijek nije moguće dobiti precizne podatke zbog toga što ove brojke trpe svakodnevne promjene. Međutim, nema sumnje kako tokom prvih devet mjeseci ove godine turistički sektor bilježi pad ključnih pokazatelja preko 60 posto što zasigurno predstavlja najpogođeniji sektor privrede. Ostali sektori pokazuju slabosti uslijed prekida globalnih lanaca snabdijevanja što mnogim kompanijama onemogućava osiguranje poslovnog kontinuiteta. Kako vidimo jedna loša aktivnost postaje okidač nastanku druge što posljedično samo produbljuje vražju spiralu.

Rast broja nezaposlenih i poticaj iseljavanju mladih

Treba naglasiti kako broj nezaposlenih prati dinamiku uvođenja restriktivnih mjera. Što su mjere restriktivnije, to je broj nezaposlenih veći. Tako prema podacima poreznih uprava (Porezna uprava FBiH i Porezna uprava RS) broj odjavljenih lica s evidencije zaposlenih krajem šestog mjeseca premašuje 65.000 (43.200 u Federaciji BiH i 21.900 u RS).

Naravno, sve ove podatke teško možemo pripisati posljedicama pandemije. Poslodavci zbog raznih razloga bilježe fluktuaciju zaposlenika. Zbog toga postaje značajno analizirati broj registrovanih nezaposlenih tokom prvog kvartala ove godine kada smo imali potpuno zatvaranje privrednih subjekata.

Prema podacima tokom marta ove godine broj nezaposlenih premašuje 398.270 lica odnosno tokom aprila ove brojke narastaju preko 419.000 lica. Nakon provođenja strogih mjera krajem prvog kvartala  i početkom drugog, odnosno, uvođenja blažih mjera krajem trećeg i početkom četvrtog kvartala zaključujemo kako skoro 30 hiljada ljudi nije uspjelo sačuvati radno mjesto. Međutim ukoliko analizirano sadašnju stopu rasta nezasposlenosti možemo kazati kako ono najgore ostaje iza nas.

Treba naglasiti kako porastu nezaposlenih značajno doprinosi stalno iseljavanje mlade populacije koja napušta našu zemlju. Njihovom odlasku svakako doprinosi ovo vrijeme pandemije koje dodatno potiče migracije stanovništva.

Prema rezultatima koje bilježi posljednja studija Westminster Foundation for Democracy, skoro polovica ispitanika mlađe dobi želi napustiti našu zemlju. Poželjnim destinacijama smatraju one zemlje koje nude veće životno blagostanje.  Svaki drugi ispitanik poželjnom destinacijom smatra Njemačku, gdje živi skoro 54 posto bosanskohercegovačkih iseljenika. Ukoliko uporedimo prosječnu bosanskohercegovačku neto plaću, koja iznosi 449 eura, i njemačku, koja iznosi 2.500 eura, onda pomenuti razlozi imaju svoje opravdanje.

Nakon uvođenja vanrednog stanja započinju intenzivni napori svih nivoa vlasti koji rezultiraju donošenjem seta ekonomskih mjera koji prioritetno trebaju ublažiti posljedice krize. Komplicirano ustavnog uređenje koje rezultira manjkom kako horizontalne tako i vertikalne koordinacije nije polučilo jedinstvene ekonomske mjere. Manjak koordinacije rezultira separatnom pristupu dizajniranju mjera koje nastaju kao posljedica minimalne koordinacije. Kao rezultat toga imamo slučaj kako niže jedinice vlasti pristupaju donošenju šarolikih mjera koje javnost ocjenjuje nedovoljnim.

Analiza mjera

Zbog toga ćemo pristupiti analiziranju mjera svih nivoa vlasti. Započnimo analiziranjem državnih mjera. Ukoliko zbrojimo sve dosadašnje aktivnosti državnog nivoa možemo zaključiti kako ovaj nivo nije ponudio veliki broj mjera koje vode prema oporavku naše ekonomije.

Razlog pasivnije uloge državnog nivoa možemo opravdati smanjenom nadležnosti države. Vijeće ministara zahvaljujući postojanju minimalne međuentitetske koordinacije uspijeva osigurati kreditni aranžman Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji iznosi 330 milion maraka. Nakon toga ovaj nivo vlasti formira posebnu grupu koja ima zadatak koordinacije provođenja svih ekonomskih mjera.

Analizirajući entitetske mjere možemo zaključiti kako oba entiteta prilaze izradi mjera nakon uvođenja vanrednog stanja – odnosno entitet Federacija BiH započinje sredinom marta kada proglašava stanje prirodne nesreće, dok entitet Republika Srpska nakon donošenje odluku o uvođenju vanrednog stanja. Paket ekonomskih mjera Federacija BiH donosi nešto kasnije zbog kašnjenja sazivanja sjednica oba doma Parlamenta Federacije BiH, dok Vlada Republike Srpske zahvaljujući uvođenju vanrednog stanja ima mogućnost donositi uredbe koje imaju zakonsku snagu.

Analizirajući efikasnost velikog broja mjera možemo zaključiti kako zbog kompliciranosti ustavnog uređenja postoje određeni problemi njihove implementacije. Nema sumnje kako ove mjere itekako znače privredi koja nije mogla predvidjeti ovakvu iznenadnu krizu.

Programe mjera možemo ocijeniti pozitivno, a način njihove implementacije treba sagledati kritički. Ovome treba pridodati lošu praksu nekih političkih partija koje su neosnovanim kritikama nastojale prigrabiti političke poene nauštrb provedbe ekonomskih mjera čime su značajno doprinijele umanjenju efekta njihove implementacije.

Nakon operacionalizacije sredstava MMF-a, Federacija BiH osigurava pedeset posto sredstava kantonalnim vlastima koja mogu upotrijebiti prilikom osmišljavanja paketa pomoći privredi. Zbog takvog pristupa imamo šarolike mjere koje su kantoni donosili sukladno procjeni svojih potreba. Također treba naglasiti kako kantoni nisu donosili mjere sinhronizovano što doodatno komplicira mogućnost mjerenja njihovog uspjeha. Nemogućnost mjerenja efekata značajno umanjuje vjerodostojnost prognoza koje predviđaju potrebno vrijeme potpunog oporavka.

Neophodnost reformi

Prilagođavanje novoj normalnosti zasigurno nije moguće očekivati tako brzo posebno kod uvozno zavisnih zemalja kojima pripada naša zemlja.

Nakon svih crnjih prognoza teško možemo dati neku optimističnu poruku osim onog tračka nade, zahvaljujući pojavi vakcine, koji obećava skoriji povratak normalnom životu.

Pojava vakcine neće sanirati ekonomske posljedice pandemije, nego stvoriti pretpostavke oporavka. Zbog toga postoji veliki izazov kako stabilizirati budžete svih nivoa vlasti zbog čega naša zemlja samo produbljuje vražju spiralu zaduživanja.

Ukoliko želimo brži oporavak, onda mjerama moramo stimulisati potrošnju. Vlasti trebaju nastojati povratiti povjerenje privatnog sektora koji trpi velike posljedice zbog pandemije.

Fokus vlada tokom drugog paketa ekonomskih mjera treba biti usmjeren prema najpogođenijim sektorima privrede. Zbog toga nivo novog kreditnog zaduživanja treba usloviti neophodnim reformama čija svrha treba biti stimuliranje javne potrošnje. Posebno treba stimulirati javnu potrošnju lokalnih zajednica putem infrastrukturnih projekata čija implementacija zahtijeva osiguranje sredstava.

Međutim, ukoliko sredstva preusmjerimo prema saniranju budžetskih deficita onda teško možemo očekivati brži ekonomski oporavak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.