Ko truje ruske disidente i zašto?

U četvrtak ujutro, ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni izašao je iz svog hotela u sibirskom gradu Tomsku i zaputio se prema aerodromu da uhvati let nazad za Moskvu. Njegov put u regiju Tomsk dio je njegove kampanje da „poništi ujedinjenu Rusiju“ kako bi nadlgasao stranku ruskog predsjednika Vladimira Putina na predstojećim lokalnim izborima.

Na aerodromu su Navaljni i nekoliko članova njegovog tima popili čaj i ukrcali se u avion. Nedugo nakon polijetanja, 44-godišnji političar se počeo osjećati loše. Otišao je u toalet i nije mogao izaći. Avion je vanredno sletio u Omsk. Putnici su čuli Navaljnija kako vrišti od velikih bolova prije nego su ga medicinari izveli iz aviona. Nedugo nakon što je hospitaliziran pao je u komu.

Odjel intenzivne njege na kojem je zadržan ubrzo se ispunio uniformisanim i sigurnosnim osobljem u civilu, kojeg je u jednom trenutku bilo više od bolničara.

Doktori i policajci su davali kontradiktorne informacije; prvo su tvrdili da je opasna hemikalija otkrivena u Navaljnijevoj krvi, a potom da nije. Kada su Navaljnijeva supruga Julija i sekretar za štampu Kira Jarmiš zahtijevale da ga avionom prebace u inozemstvo na liječenje, navodeći loše uslove i manjak opreme u bolnici u kojoj je smješten, medicinsko osoblje je odbilo, tvrdeći da bi takav potez pogoršao njegovo stanje.

U petak navečer, nakon što je niz zapadnjačkih lidera zabrinutih za Navaljnijevo zdravlje nazvao Putina, bolnica ga je konačno otpustila i avionom je otpremljen za Njemačku na liječenje.

Ruski aktivista i osnivač medijske ispostave Mediazona, Petr Verzilov rekao je da ga je sve ovo podsjetilo na ono kroz šta je prošao kada je navodno otrovan prije dvije godine.

„Sve počinje s mjestom koje se lako može kontrolisati, u slučaju Navaljnija, to je bio aerodrom; u mom slučaju – sud“, rekao mi je. Jedanaestog septembra 2018, Verzilov je proveo cijeli dan na sudu, gdje je suđeno njegovoj djevojci Niki Nikulšini jer je istrčala na teren u policijskoj uniformi tokom Svjetskog prvenstva. U 18 sati krenuli su kući, gdje je Verzilov odspavao. Nekoliko sati kasnije, kada je pokušao izaći, osjećao je mučninu; vid, govor i kretnje su počeli da se pogoršavaju i skliznuo je u delirij, nije bio u stanju prepoznati svoju djevojku.

U bolnici se odigrala ista scena – veliki broj sigurnosnog osoblja sprečavao je rođake i kolege da ga vide. Ruski doktori mu također nisu našli nikakav toksin u krvi i sprečavali su njegov premještaj vani. Stigao je u Njemačku na liječenje 15. septembra. Do tada se njegovo tijelo riješilo otrova, što je učinilo identifikaciju jako teškom. Njemački doktori su nagađali da je možda upotrijebljen hioscin da se otruje Verzilov, jer je poznato da uzrokuje simptome slične onima koje je on imao.

Još jedan opozicioni političar, Vladimir Kara-Murza također je rekao da s ga okolnosti Navaljnijeve bolesti podjsetili na, kako on vjeruje, dva pokušaja da ga otruju.

Prvi put je bilo u maju 2015, nedugo nakon što je opozicioni političar Boris Nemcov ustrijeljen i ubijen svega nekoliko stotina metara od zidova Kremlja. Prije smrti, on i Kara-Murza su podržali primjenu Zakona Magnicki, čiji je cilj bio da nametne sankcije članovima Putinovog bliskog kruga zbog kršenja ljudskih prava.

Kara-Murza je preživio, ali doktori nisu našli toksin u njegovoj krvi i tvrdili su da mora da se predozirao antidepresivima – ideja koju su odbacili nezavisni zdravstveni stručnjaci. Uzorci njegovih krvi, kose i nokata su poslani u Francusku, gdje su stručnjaci pronašli visoku koncentraciju teških metala.

Drugi se pokušaj desio 2017. Kara-Murza je imao slične simptome kao i prv put – iznenadno pogoršanje zdravstvenog stanja i otkazivanje više organa. Čudo je da je preživio i ponovo mu u krvi nije pronađen toksin.

Neurotoksin koji daje žrtvi šansu da preživi

Svi ovi slučajevi slični su onome za što se sumnja da je trovanje poznate novinarke Ane Politkovskaje. U septembru 2004, dok je putovala za Beslan u Sjevernoj Osetiji, gdje su teroristi za taoce uzeli studente i nastavnike u lokalnoj školu, Politkovskaja se odjednom razboljela nakon što je popila čaj i pala je u komu. Preživjela je, ali opet nije pronađena otrovna supstanca. Dvije godine kasnije je nasmrt ustrijeljena.

Naravno, tu je i trovanje bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala u britanskom gradu Salisburyju, bojnim otrovom novičokom. Skripal i njegova kćerka su pronađeni bez svijesti na klupi u centru grada. Britanske vlasti su kasnije pronašle ove hemikalije u njegovom domu i optužile su rusku vojnu obavještajnu službu (GRU) za trovanje. I Skripal i njegova kćerka su preživjeli.

Svi ovi slučajevi imaju nešto zajedničko – svi izgleda uključuju neki neurotoksin koji daje žrtvi šansu da preživi. Razlikuju se od drugih slučajeva – kao što je trovanje agenta KGB-a Aleksandra Litvinenka polonijem u Londonu 2006. ili novinara Jurija Ščekočikhina, koji je također možda ubijen radioaktivnom supstancom 2003. – gdje upotrijebljena hemikalija uzrokuje sigurnu smrt.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Tako da je moguće da je u Navaljnijevom slučaju, kao i u drugim sličnim slučajevima, trovanje s ciljem da se uplaši, a ne ubije. Verzilovom su željeli poručiti da prestane istraživati ubistva tri ruska novinara u Centralnoj Afričkoj Republici. Za Karu-Murzu, to je bila poruka da prestane lobirati za sankcije ljudima bliskim Kremlju. Za Skripala, da ne sarađuje sa britanskom obavještajnom službom. Za Politkovskaju, da ne ide u Beslan.

Navaljni, kao i svi gore navedeni, istaknuti je kritičar Kremlja i struktura koje su mu bliske. Ali već neko vrijeme je otvoreno kritički nastrojen i već nekoliko godina mobilizira političke proteste i provodi velike istrage o korupciji na visokom nivou, što je razljutilo mnoge u ruskoj vladajućoj eliti.

Pitanje je zašto mu je sada poslano upozorenje da više nije siguran i da bi trebao razmotriti opciju da ide vani? Odgovor je jednostavan: Putinova popularnost je najniža ikad i njegova odluka da promijeni Ustav kako bi potencijalno produžio svoj mandat i nakon 2024. izazvala je toliko ljutnje da je samo pandemija korona virusa spriječila ljude da ne izađu na ulice.

Ipak su i u trenutnim uslovima protesti izbili na nekim mjestima. U regiji Kabarovsk, demonstracije protiv uklanjanja popularnog guvernera traju već duže od mjesec dana.

Protesti u Bjelorusiji

Još važnije, u susjednoj Bjelorusiji, obični ljudi su pokrenuli veliku kampanju građanskog neposluha protiv dugogodišnjeg predsjednika Aleksandra Lukašenka. Protestuju protiv namještanja predsjedničkih izbora, uključeni su u radničke štrajkove, dezertirali su iz državnih institucija, uporni su pred policijskom brutalnošću i torturom…

Scene masovnih demonstracija u Bjelorusiji izazvale su mnogo simpatija među različitim slojevima društva u Rusiji: od urbane inteligencije do fabričkih radnika, pa čak i fudbalskih fanova. Navaljnijeva putovanja po državi bi sigurno zapalila dodatne antivladine sentimente.

Onesposobljavanje Navaljnija moglo bi potkopati sposobnost nezadovoljnih Rusa da se organizuju, oduzevši im karizmatičnog lidera. Ovo bi moglo deeskalirati situaciju i spriječiti masovne proteste, ali bi moglo imati i suprotan efekat. Ako se dokaže da je bilo trovanje u pitanju, to bi moglo naljutiti javnost i rezultirati u spontanoj mobilizaciji.

U slučaju ubistva Nemcova, desio se prvi scenarij. Izljevi ljutnje nakon njegove smrti prelili su se na oplakivanjima. U slučaju Navaljnija, vjerovatniji je drugi scenarij.

U proteklih nekoliko godina, stasala je nova generacija koja je tehnološki pismenija i više ispolitizirana od prethodne, i u više navrata su pokazali da se ne boje represivih taktika Kremlja.

U međuvremenu je primjer Bjelorusije pokazao da politička mobilizacija ne ovisi o jednom lideru i da može opstati i rasti čak i kada su opozicione ličnosti zatvorene i prisiljene da idu u egzil.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera