Više poštovanja bijelim teroristima nego tamnoputim demonstrantima

Šestog januara, kada su se dva doma Kongresa sastala da prebroje elektorske glasove i zvanično potvrde Joea Bidena kao novoizabranog predsjednika SAD-a, nasilna rulja upala je u američki Capitol, kao podrška odlazećem predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovim lažnim navodima da je predsjednički rezultat “ukraden“ kroz izbornu prevaru.

Noseći konfederativne zastave i šešire s natpisom MAGA (Make America Great Again), stotine pobunjenika probile su barikade, polomile prozore i ušle u kongresne urede i dvorane. Nakon što su napali samo srce američke demokratije i uživo prenosili svoje nezakonite postupke na društvenim mrežama nekoliko sati, pobunjenici su s lakoćom napustili Capitol, samo ih je šačica pritvorena. Neki su čak ponijeli “suvenire“ sa sobom na izlasku.

Pa, gdje su bile moćne američke snage sigurnosti tokom ovog neviđenog domaćeg terorističkog napada? Kako je gomila nasilnih bijelih supremacista uspjela probiti federalnu zgradu visoke sigurnosti, oskrnaviti “sjedište američke demokratije”, ugroziti živote nekih od najviše pozicioniranih američkih izabranih predstavnika i otići bez ikakvog otpora policije?

Primjer protesta pokreta BLM

Vlasti su pokušale objasniti svoj neuspjeh da brzo osiguraju Capitol i zadrže u pritvoru odgovorne za napad tvrdeći da su bili “nedovoljno pripremljeni” i da nisu imali nužne resurse na raspolaganju da drže ljutitu rulju pod kontrolom. Rekli su da su njihovi uredi bili naprosto “preplavljeni“. Ovi izgovori nisu dobro prošli kod bilo koga ko je gledao američke sigurnosne snage kako suzbijaju prošlogodišnje proteste za rasnu pravdu, koji su bili većinom mirni, koristeći ne samo pretjeranu silu, već i naizgled neograničene resurse.

Prvog juna, kada su se demonstranti pokreta Black Lives Matter (BLM) mirno okupili blizu Bijele kuće da zahtijevaju kraj nekažnjivosti za policijska ubistva Afroamerikanaca, naprimjer, američke sigurnosne snage nisu bile ni “nedovoljno pripremljene“, ni “preplavljene“. Okomili su se na većinom tamnoputu gomilu, smještenu gotovo blok dalje od Bijele kuće, s velikom silom sastavljenom od vašingtonske policije, američke parkovske policije, četa Nacionalne garde i članova drugih federalnih agencija. Vojni helikopteri su letjeli nisko iznad glava demonstranata, prisilivši ih da se rasprše.

Kada je Trump poželio da se slika ispred crkve prekoputa ulice, policajci su upotrijebili suzavac, pendreke i konje da brzo raščiste put za predsjednika. Tog dana je 289 demonstranata pokreta BLM uhapšeno. Demonstranti nisu došli ni blizu da provale u Bijelu kuću i nisu radili ništa drugo do koristili svoje prava na protest zagarantirano Prvim amandmanom, ali su se ipak suočili s punom snagom američke policije.

‘Bijeli supremacisti su teroristička prijetnja’

U narednim danima, kako su se zahuktavali protesti pokreta BLM širom države, u Washington su raspoređene jedinice Nacionalne garde iz nekoliko država, da čuvaju federalne zgrade i javne spomenike. Stajali su na stepenicama Spomenika Lincolnu u punoj vojnoj opremi, u ironičnom pokazivanju sile protiv hiljada mirnih demonstranata koji su pozivali da se okonča rasistička policijska brutalnost. U međuvremenu je federalna policija patrolirala ulicama glavnog grada bez pločica s imenom ili znački. Prema Washington Postu, tokom antirasističkih protesta prošlog ljeta izvršeno je oko 14.000 hapšenja širom 49 američkih gradova.

Iste te snage sigurnosti, koje su upotrijebile oštre mjere na većinski mirnim rasnim protestima s takvom “efikasnošću“ prije svega nekoliko mjeseci, međutim, nisu bile u stanju (ili nisu htjele) braniti Capitol protiv relativno male rulje 6. januara. Štaviše, prošlosedmični nered nije nikoga iznenadio, a pogotovo sigurnosne agencije, koje su prije nekoliko mjeseci upozorile da “bijeli supremacisti predstavljaju najozbiljniju terorističku prijetnju za SAD“. Bjelačke supremacističke grupe i pojedinci koji su predvodili napad na Capitol reklamirali su svoje planove za nasilje na društvenim mrežama dugo prije nego što su doputovali u Washington.

Dan prije nereda je Federalni istražni biro izdao izvještaj upozoravajući na nasilni “rat“ na američkom Capitolu, koji vlasti nisu ozbiljno shvatile. U međuvremenu je predsjednik Trump proglasio 6. januar kao dan obračuna i pozvao svoje pristalice da dođu na Capitol taj dan da mu pomognu da preokrene izbore. “Veliki protest u DC-ju 6. januara“, napisao je na Twitteru 19. decembra. “Budite tamo, bit će divlje…”

Šale i rukovanje s pobunjenicima

Ipak, kako su slike šačice policajaca koji bezuspješno pokušavaju držati ljutite gomile iza nedovoljno snažnih barijera ispred zgrade Capitola jasno pokazale, američki sigurnosni aparat niti je bio pripremljen, niti pretjerano željan da ovaj nered stavi pod kontrolu. Zašto su sigurnosne snage tretirale demonstrante BLM-a i pobunjenike Trumpove pristalice tako drugačije? Jer se napad na Capitol nije ticao samo preokretanja izbornih rezultata, već i održavanja bjelačke nadmoći u sve raznolikijoj Americi. To je bilo evidentno u tome što je većina pobunjenika nosila ne samo znamenje u znak podrške Trumpu, već i konfederativne zastave i neonacističke simbole dok su napadali kongresne urede i dvorane.

Budući da sama policija ima dugu historiju djelovanja kao alat za održavanje bjelačke moći u Americi, sigurnosne snage nisu sklone vidjeti predominantno bjelačke, nacionalističke grupe kao prijetnju. Dakle, iako su uvijek spremni srušiti čak i najmirnije proteste koje predvode Amerikanci tamnije puti, često su nevoljki da interveniraju sa silom kada bijeli Amerikanci, koje vide kao primarne pristalice i dobrotvore, pribjegnu nezakonju i nasilju kako bi sačuvali svoju privilegiju.

Uistinu, snimci s društvenih mreža iz Capitola pokazuju da vlasti ne samo da nisu ozbiljno shvatile prijetnju koju je predstavljao bijeli nacionalistički skup Trumpovih pristalica, već su neki policajci posmatrali pobunjenike kao saveznike. Nekoliko policajaca je snimljeno kako se šali, rukuje ili pravi selfije s pobunjenicima unutar zgrade Capitola.

Podrška napadu na američku demokratiju

Navodno je jedan policajac stavio šešir s natpisom MAGA i usmjerio rulju koja je podržavala Trumpa oko zgrade Capitola. Prema New York Timesu, drugi policajac je pokušao usmjeriti pobunjenike na ured lidera demonratske manjine u Senatu Chucka Schumera.

Bilo je, također, mnogo policajaca koji nisu bili na dužnosti, vojnih veterana i drugih sigurnosnih činovnka koji su aktivno učestvovali u neredima u ličnom kapacitetu. Larry Rendall Brock Jr., penzionirani potpukovnik zračnih snaga, naprimjer, uslikan je u ratnoj odori i s plastičnim lisicama u dvorani Senata. Ashli Babbitt, žena koja je ustrijeljena i ubijena dok je pokušavala proći kroz zabarikadirana vrata u Kongresu, također je bila veteranka zračnih snaga.

Dva policajca iz Seattlea, koji su navodno doputovali u Washington da učestvuju u Trumpovom skupu “Zaustavimo krađu”, suspendirana su, kako bi se moglo utvrditi da li su učestvovali u neredima koji su uslijedili. U narednim danima, kako saznajemo više o učesnicima nemira, sigurno ćemo čuti još mnogo priča o policajcima i sigurnosnom osoblju koji su aktivno učestvovali ili su barem izrazili podršku za ovaj napad na američku demokratiju.

Blag i neefikasan odgovor policije i njihova prećutna podrška za nerede na Capitolu nije izoliran incident. Američka policija odavno tretira bijele osvetnike koji pribjegnu nasilju da bi održali bjelačku nadmoć i da bi ugušili pokrete za rasnu pravdu blago. Iz tog razloga su se ultradesničarski osvetnici osjećali dovoljno ohrabreno da prijete i nasilno napadaju demonstrante pokreta BLM stotinama puta u toku prošle godine. I zato Kyle Rittenhouse nije odmah uhapšen nakon što je otvorio vatru na antirasističke proteste u Kenoshi.

Bombardiranje ‘afroameričkog Wal Streeta’

Policijska podrška za ljutite bijele rulje koje napadaju Amerikance tamnije puti nije počela tokom Trumpovog mandata. Kroz američku historiju, policija je često ili prećutno odobravala ili aktivno učestvovala u nasilju rasističkih rulja protiv tamnoputih Amerikanaca. Tokom smrtonosnih rasnih nereda u New Orleansu 1900-ih, naprimjer, kako novinarka Ida B. Wells-Barnett objašnjava, “policija i legalno uspostavljene vlasti jasno su pokazali gdje su im simpatije, jer ni u jednom slučaju o kojem se izvještavalo u dnevnim listovima ne pojavljuje se hapšenje, suđenje ili osuda ijednog člana rulje za bilo koju brutalnost koja se dogodila. Vođe rulje nisu nikada bile prerušene.“

Godine 1898, kada je rulja od oko 400 bjelačkih supremacista organizirala državni udar protiv lokalne vlade u Wilmingtonu, u Sjevernoj Karolini, policija još jednom nije učinila ništa da zaustavi napad, koji je rezultirao desecima umrlih, ili da počinioce privede pravdi. Godine 1921. bijela rulja je desetkovala naprednu afroameričku zajednicu u Tulsi, u Oklahomi, masakrirajući stotine, uništavajući kuće i biznise i učinivši hiljade beskućnicima.

Bombe su bacane iz aviona na, kakao su ga zvali, “crnački Wall Street” u onome što se sada smatra prvim bombardiranjem američkog grada iz zraka. Uprkos svemu ovome, lokalna policija i Nacionalna garda nisu učinile ništa da zaštite žrtve ili da pozovu na odgovornost krivce.

Bez krivične odgovornosti

Desetljećima kasnije, 1985. godine, desilo se drugo bombardiranje američkog grada iz zraka, a meta su opet bili tamnoputi Amerikanci. Filadelfijska policija je bombardirala kuću koju je okupirala radikalna afroamerička grupa MOVE, ubivši 11 ljudi, među njima petero djece, i spalivši gradski blok od 61 stambene jedinice, učinivši više od 250 ljudi beskućnicima. Uprkos dvije istrage velike porote, građanske parnice i izvještaja komisije koji je definirao bombardiranje kao “nesmotreno, loše osmišljeno i nabrzinu odobreno“, niko nikada nije krivično odgovarao za ovaj napad.

Dakle, nema razloga da se pitamo zašto policija nije uspjela osigurati Capitol 6. januara. Američka policija je efikasna i spremna da uguši bilo kakvo neslaganje s prekomjernom silom, ali samo kada su počinitelji Afroamerikanci. U zemlji slobodnih policija ukazuje bijelim teroristima više poštovanja nego prema mirnim afroameričkim demonstrantima, i to je nečuveno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.