Šta UN može sada uraditi za Afganistan?

Dok Afganistan nastavlja kliziti u razornu ekonomsku i humanitarnu krizu, postoji jedan globalni učesnik koji može pomoći ovoj državi da prođe kroz krizu: Ujedinjeni narodi. Dok države članice nastavljaju debatovati da li da priznaju talibansku vladu, UN i dalje može odigrati značajnu ulogu u podržavanju afganistanskog naroda. Zapravo, kao međunarodna institucija, UN često preuzima odgovornosti koje nijedna pojedinačna nacija ne želi.

Uprkos činjenici da je isključen iz američko-talibanskih pregovora i mirovnog procesa unutar Afganistana, UN sada vide kao glavnu adresu za humanitarnu pomoć u Afganistanu. Ukoliko pojedinačne države nadjačaju i potkopaju UN spriječivši ovu instituciju da uđe u dijalog s talibanima, očita slabost u UN-ovom sistemu će nužno isplivati na površinu. Dok svijet čeka da talibani dokažu da su se promijenili, UN također treba promijeniti svoj pristup i dobro bi bilo da razmotri sljedeće poruke.

Prije svega, važno je prepoznati da ostaje jednaka potreba za političkim rješenjem u Afganistanu danas, kao što je postojala i prije nego što su talibani zauzeli Kabul. Umjesto da se otpiše afganistanski mirovni proces kao bezuspješan, konstruktivnije je vidjeti ga kao višegodišnji, prilagodljiv i trajan proces okupljanja svih strana da se grade mostovi i da se postigne zajedničko razumijevanje budućnosti Afganistana.

Uzimajući u obzir ovaj imperativ da se postigne trajan mir u Afganistanu, UN mora osigurati da humanitarni i razvojni odgovori podržavaju prije nego umanjuju mirovni proces. Pritom, humanitarno-razvojno-mirovna spona nudi moćan okvir za unapređenje integrisanijih pristupa koji razbijaju tradicionalna spremišta međunarodnog sistema pomoći u odgovoru na afganistansku krizu.

Zatim, UN može predvoditi napore na promociji i razvojnom pristupu humanitarnoj pomoći. Pitanje osiguravanja dovoljnih količina hrane je ključno budući da se Afganistan već suočava sa ozbiljnim nestašicama hrane i mogao bi se suočiti sa raširenom glađu. Prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), velika suša ovog ljeta utjecala je na milione farmera u Afganistanu.

Gdje UN može odigrati ključnu ulogu?

Kako bi se spriječio daljnji odron u krizi sa dostupnošću hrane u ovoj državi, potrebno je hitno djelovati. Pa ipak, uobičajeni humanitarni modeli uvoza gotove hrane predstavljaju izgubljenu priliku da se podrže poljoprivrednici i rani ekonomski oporavak. Osim tačaka za podjelu pomoći, postoji potreba i za tačkama za prikupljanje pomoći širom države da se prikupi hrana tamo gdje je dostupna.

U narednim mjesecima, UN može podržati poljoprivredu malih posjednika kroz javnu nabavku hrane, dopunjavanje “cjevovoda” za hranu, i organizovati prevoz hrane, na taj način doprinoseći poljoprivrednoj otpornosti i preobrazbi u Afganistanu.

Osim toga, zadovoljavanje humanitarnih potreba shodno njihovom obimu, zahtijevat će odvažne i inovativne oblike finansiranja kako bi se adresirala multidimenzionalna kriza i izazvala radna okolina u Afganistanu bez uspostavljanja zavisnosti. U oktobru je UN-ov Razvojni program (UNDP) najavio kreiranje Narodnog ekonomskog fonda koji će osigurati pristup gotovini za ugrožene Afganistance i mikrobiznise koji mogu premostiti podršku izvorima primanja i makroekonomsku stabilizaciju. Iako je ovo dobrodošao potez, postoji potreba za mobilizacijom resursa u mnogo većoj razmjeri.

UN također može odigrati ključnu ulogu u sazivanju regionalnih država da riješe hitna pitanja koja opstruiraju efikasniji humanitarni odgovor. Kao zemlja bez izalaza na more, Afganistan se mora oslanjati na saradnju sa susjedima za zalihe pomoći. Pakistan je dugo već prirodni izbor humanitarnih organizacija za nabavku pomoći. Iako je ovaj put od ključne važnosti, rizično je tako se mnogo osloniti na samo jednu granicu. UN može pomoći da se diverzificiraju kanali humanitarne pomoći, uključujući i kroz Uzbekistan i Iran.

Zatim, postoji hitna potreba da se zaštiti 20 godina ulaganja u državne i društvene kapacitete u Afganistanu. To znači da je ovoj državi potrebna pomoć koja prevazilazi onu osnovu za spas golog života. Pritom je imperativ da bi strana pomoć trebala izbjegavati zaobilaženje postojećih strukura, posebno u obrazovnom i zdravstvenom sekotoru, koji su ključni za sociekonomsku stabilnost i zapošljavaju veliki broj žena.

Sredinom oktobra je zamjenik američkog ministra finansija Wally Adeyemo još jednom ponovio kako on ne vidi uslove pod kojim bi talibani mogli pristupiti svojim zamrznutim sredstvima. Nestabilan protok novca i niske rezerve, zajedno sa ograničenom sposobnošću da se primaju pomoć i sredstva, stvorit će priliku za “terorističke” grupe da manipulišu ožalošćenim ili osiromašenim ljudima. UN može odigrati ključnu ulogu dobronamjernog nadozra u postepenom pristupu odmrzavanja afganistanskih sredstava kako bi pomogao da se isplate prijeko potrebne plate u zdravstvu i obrazovanju i da se adresira sve lošija socioekonomska situaciju većine Afganistanaca.

Neophodna politička volja

Osim toga, s obzirom na manjak povjerenja između talibana i međunarodne zajednice, UN je najprikladniji da posreduje u postepenoj mapi puta ka jačanju humanitarne i razvojne saradnje. UN je primjerom predvodio sa UNICEF-om koji je koordinirao pristup obrazovanju sa talibanima i ima planove da direktno finansira afganistanske nastavnike. I UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija su inicirali kampanje imunizacije protiv dječije paralize uz podršku talibana: u oktobru su talibani dozvolili da se nastavi nacionalna kampanja vakcinacije protiv dječije paralize koju je predvodio UN, i kazali su da će dozvoliti ženama da učestvuju kao radnice na prvoj liniji.

U obećavajućem koraku prema većoj razvojnoj saradnji, zamjenik premijera Mullah Abdul Ghani Baradar nedavno se susreo sa Achimom Steinerom, direktorom Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP), u Dohi gdje su razgovarali o trenutnoj ekonomskoj krizi u Afganistanu.

Ukratko, budući da UN-ove agencije već koordiniraju humanitarne projekte s talibanima, dobro su pozicionirane da urade nacrt uzajamnog sporazuma u vezi koraka potrebnih da se uspostavi funkcionalno partnerstvo između afganistanske vlade i međunarodne zajednice. Uzimajući u obzir ključnu ulogu koju je odigrao Katar kao posrednik između talibana i međunarodne zajednice, jedino je logično da i on ima ključnu ulogu u odvijanju ovog procesa.

Pritom, postoji potreba za jasnim okvirom sa mjerljivim očekivanjima i miljokazima koji će pokrenuti recipročne postupke. Na strani talibana, to bi moglo uključiti pružanje sigurnog pristupa, osiguravanje da se pomoć ne raspline, garantovanje prava žena i formiranje uistinu inkluzivne vlade koja predstavlja sve Afganistance. Na strani međunarodne zajednice, recipročni koraci bi mogli početi od nastavka pružanja razvojne pomoći, ili ukidanja sankcija, do eventualnog punog priznanja afganistanske vlade.

Konačno, da bi ovo zaživjelo i da bi se pojavio povoljan operativni odnos između talibana i UN-a, bit će potrebna politička volja i pravo vođstvo da predstavlja UN. Dok je talibanska percpecija UN-a obojena sankcijama koje je UN nametnuo ovoj grupi, zanimljivo je primijetiti da su se na nedavno održanom sastanku talibanski lideri rado prisjetili dana Lakhdara Brahimija, bivšeg specijalnog UN-ovog predstavnika za Afganistan. Iako se nisu slagali sa tadašnjom UN-ovom politikom, jasno je da su se bolje identifikovali s njim kao s muslimanom koji je shvatao njihovu vjeru i kulturu i koji je pokazao razumijevanje prema njihovim stavovima bez komprmitiranja suštinskih humanitarnih principa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.