Hrabrost za iscjeljenje u Zaljevu

Nema sumnje da mi, narod iz zaljevskih arapskih država, u potpunosti osjećamo utjecaj ekonomskih izazova koji dolaze sa svakim padom cijena nafte. Era nafte, koja je dramatično promijenila živote u Zaljevu prije više decenija, primiče se kraju.

Budući da je na vidiku još jedna velika transformacija, nije dovoljno biti je svjestan, moramo biti i proaktivni. Naravno, nadamo se da će naše države navigirati kroz promijenjenu međunarodnu i regionalnu dinamiku tako da izbjegnu negativne posljedice. Ali zavaravali bismo se ako bismo mislili da je to lagan zadatak i da mi nemamo ulogu u njemu.

Nafta je donijela bolest u našu regiju – ovisnost o nafti – i moramo se izliječiti prije nego što budemo u stanju da nastavimo naprijed. Odvikavanje od nafte nadilazi diverzifikaciju ekonomija i restrukturiranje državnih rashoda. Mora uključivati i društvenu promjenu.

Zaljevske države se moraju ili suočiti sa ovom parazitskom ovisnošću i otarasiti se ove bolesti ili se suočiti sa bolnim buđenjem kada bude prekasno. U toku proteklih 50 godina navikli smo se na stil života koji je neodrživ, pa čak i štetan. Kako nam Ibn Haldun kaže u Mukadimi, život u luksuzu ometa jasan vid i oslabljuje volju za promjenom. Ako želimo ući u postnaftnu eru snažni i spremni na nove izazove, moramo promijeniti način na koji živimo, učimo i prosperiramo.

Neprirodan luksuzni stil

Luksuzni stil koji su neki Arapi usvojili je pretenciozan i neprirodan. Često znači da se živi lagodnije nego što se može i da se lažno predstavlja. To je ekstremni luksuz, ili možda ekstremizam u luksuzu. Ovaj tip potrošnje odvlači ljude u dug, sprečavajući ih od ključnog ulaganja u obrazovanje svoje djece i opterećujući ih porodičnim problemima i nestabilnošću.

Manjkav obrazovni sistem u regiji potkopava razvoj društvenog i ekonomskog potencijala arapske zaljevske populacije. Obrazovanje koje se oslanja na serviranje znanja i puku memorizaciju ne razvija kritičko mišljenje. Postoje, naravno, brojni obećavajući znaci obrazovnog uspjeha u Zaljevu, ali u većini zaljevskih država, vladino obrazovanje još zaostaje za njegovom filozofijom i metodama podučavanja.

Jedini put naprijed za nas je da se izliječimo od ovisnosti našeg društva o nafti. Na tom putu će nas dočekati bolne promjene i moramo izdržati mnoge izazove s kojima će se naše države suočiti u sve tvrdoglavijoj regiji i s obzirom na utjecaj klimatskih promjena.

Uistinu ni mi nismo imuni na posljedice globalnog zagrijavanja. Izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama iz 2018. upozorio je da će do kraja ovog stoljeća zaljevska regija postati nenastanjiva zbog porasta temperatura i nedostupnosti vode. Zaljevske države, kao i ostatak svijeta, trebaju hitno nešto poduzeti po pitanju klimatskih promjena kako bi zaustavili ovaj proces da dođe do tačke s koje nema povratka.

Povlačenje investicija iz fosilnih goriva, uzimajući u obzir koliko smo o njima ovisni, bit će teško, ali nije nemoguće. Naše države već posjeduju prirodne resurse na osnovu kojih mogu prijeći na obnovljivu energiju, posebno solarnu. Takav zaokret od ugljikovodika zahtijeva ne samo ekonomske, već i društvene promjene.

Ponovno razmatranje prioriteta

U tom smislu nam nova realnost koju je donijela pandemija korona virusa predstavlja jedinstvenu priliku da analiziramo i ponovo razmotrimo svoje prioritete. Pokazala nam je koliko je svijet povezan u patnji kada ga pogodi nevolja i koliko je važno zajednički nastupati, u solidarnosti. Također nam je pomogla da shvatimo da život satkan od ograničenja i malih žrtava za veće dobro nije tako težak.

Kao i ostatak svijeta, zaljevska populacija je sve svjesnija da se „uobičajeno poslovanje“ ne može nastaviti i da je promjena neizbježna, ako želimo preživjeti, kao nacije i kao ljudska civilizacija. Zaljevske zemlje trebaju nekonvencionalnu viziju za društvenu promjenu i čvrsto vodstvo.

Trebamo početi strahovito ulagati u novu generaciju, počevši s promjenom načina na koji roditelji odgajaju djecu. Moraju voditi svojim primjerom i usaditi u svoju djecu značaj nezavisne misli i oslanjanja na sebe.

Potrebna nam je i obrazovna revolucija, koja ostavlja iza sebe staromodne načine podučavanja i uspostavlja podučavanje koje promovira kritičku misao, vještine i moralne vrijednosti. Kao muslimansko društvo, mi trebamo premostiti jaz između izvođenja islamskih rituala vjerovanja i pridržavanja islamskih moralnih vrijednosti u svakodnevnom životu i kao nacija, trebamo pripremiti novu generaciju koja može pomoći predstaviti održivu, prosperitetnu budućnost bez nafte za naše nacije.

Rad mladih ljudi u svim poljima mora biti pokretan vrijednostima izgradnje nacije, a važno je i da doprinose na međunarodnoj sceni također, jer se ne možemo držati odvojeno od ratova i katastrofa koje se dešavaju oko nas.

Potreban novi razvojni model

Potreban nam je i novi razvojni model. Trenutni je osmišljen da pruži građanima načine da vode dostojanstven život, definisan kvantitativnim prije nego kvalitativnim mjerama i pokazao se kao sve disfunkcionalniji. Zato moramo prioritet dati kvaliteti nad kvantitetom u svakom aspektu društvenog života u Zaljevu, uključujući obrazovanje, zdravstvo i, najvažnije, menadžment.

Promjena razvojnog modela bi značila i promjenu društvenog ugovora u našim državama. Došlo je vrijeme da se on revidira, što će prirodno voditi, ne samo ka ekonomskoj i društvenoj transformaciji, već i političkoj promjeni. To bi moglo doći u različitim oblicima, u zavisnosti od okolnosti svake zaljevske države.

Za stvarnu promjenu je potrebno vrijeme, ali sada je hitna, jer se dešavaju razvojne situacije koje nismo očekivali. Ako nešto hitno ne poduzmemo, sve veći broj mladih ljudi koji ne mogu naći posao postat će ogorčen i njihova će reakcija biti oštra; ipak oni osjećaju da imaju pravo na svoj udio u naftnom bogatstvu, koje se sada smanjuje. Moralni pad u novoj generaciji bit će gorka posljedica našeg odbinja da čak i načnemo temu zanemarivanja vjerskih vrijednosti.

Nacije koje donesu teške odluke danas bit će na vrhu. Bit će spremne da se ispravno pripreme za budućnost prihvatajući ekonomski razvoj koji pokreću zelena tehnologija i alternativna energija. Oni koji izbjegavaju donijeti ove odluke bit će nažalost nespremni za mnoge krize koje tek dolaze.

Moja nana, Bog joj se smilovao, je imala običaj reći, „što je gori okus, to je bolji lijek“. Moramo biti hrabri i iskreni sa sobom. Moramo imati hrabrosti da popijemo gorki lijek sada. Moramo iscijeliti.