SAD ne može nastaviti ignorirati izraelske zločine u Jerusalemu
Administracija predsjednika Joea Bidena mora biti oštra prema Izraelu ako želi napraviti razliku na Bliskom istoku.
Postalo je to gotovo kliše. Nova američka administracija preuzme vlast i smanji očekivanja da će pojačati napore da razriješi izraelsko-palestinski sukob, najbrajajući umjesto tog nove vanjskopolitičke prioritete, kao što su Afganistan, Rusija i Kina. Administracija Joea Bidena je na sličan način pokazala manjak ozbiljnog zanimanja za palestinsko pitanje. Ali, nasilni protesti i konfrontacije koji su izbili u okupiranom Istočnom Jerusalemu ranije ovog mjeseca trebali bi prisiliti američko vođstvo da izađe iz apatije u koju je zapalo.
Prvog dana ramazana izraelske vlasti su odlučile prekršiti ključno obećanje da će poštovati pravo na vjeroispovijest, nasilno ušavši u četiri munare džamije Al-Aksa kako bi utišali poziv na večernju molitvu, koji se podudario s ceremonijom za izraelski Dan sjećanja održavan na Zapadnom zidu u Jerusalemu i kojoj su prisustvovali visoki izraelski zvaničnici. Potom su izraelske vlasti također odlučile zabraniti ulazak u Al-Aksu velikom broju muslimanskih vjernika, koji su se željeli pridružiti svojim braći i sestrama u prekidanju posta u dvorištu džamije. Palestincima je zabranjeno i da se okupljaju blizu Damaske kapije, što oni tradicionalno rade tokom ramazana.
Zvanične tvrdnje da su ove mjere poduzete kako bi se zaštitili Palestinci od COVID-19 nisu prihvaćene. Većina stanovnika Istočnog Jerusalema već je vakcinisana, jer su njima, za razliku od Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali, izraelske vlasti dale pristup vakcinama. Ograničenom broju Palestinaca iz ostatka okupiranih teritorija date su dozvole da posjete okupirani grad i svi su morali pokazati dokaz o vakcinaciji.
Šok bombe, suzavac i fizičko nasilje
Povrh svega, izraelska policija je dozvolila stotinama mladih iz ultradesničarske organizacije Lehava, koje čak i Izraelci smatraju rasistima i ekstremistima, da marširaju jerusalemskim Starim gradom, povikujući “Smrt Arapima“ i “Arapi van“. Kada su im se Palestinci suprotstavili, izraelska policija je upotrijebila šok bombe, suzavac i fizičko nasilje da rastjera okupljenje Palestince.
Širom svijeta, taktike da se spriječi nasilje uključuju ne samo veliko i suzdržano policijsko prisustvo, već i pokušaje da se navedu politički ili vjerski lideri da upotrijebe svoj status kako bi ohrabrili članove svoje zajednice da ne ulaze u fizičke sukobe i da se raziđu mirno. Problem je u tome što je Izrael odavno izgubio ovaj komunikacijski alat s Palestincima iz Istočnog Jerusalema. Od potpisivanja Sporazuma u Oslu 1993. godine u Bijeloj kući u Washingtonu, Izraelci agresivno rade na tome da uskrate Palestincima iz Jerusalema bilo kakvu poveznicu sa svojim nacionalnim liderstvom.
Izraelske vlasti redovno gase događaje u okupiranom gradu koje sponzorira palestinska vlada stacionirana u Ramallahu, sve i ako se radi o dječijoj lutkarskoj predstavi. Palestinski lokalni lideri često bivaju privedeni i zatvoreni ili upozoreni na zatvor, ako nastave komunicirati s palestinskim liderima.
Izraelsko kršenje prava Palestinaca ne staje ovdje. Izrael je odbio poštovati niz klauzula iz petogodišnjeg privremenog sporazuma u okviru mirovnog Sporazuma iz Osla koje se tiču stanovnika Jerusalema. Izbjegava pregovarati o statusu okupiranog grada i nastavlja sigurnosnu i demografsku kampanju da iskorijeni palestinske stanovnike. Nastavio je i diplomatske napore da Jerusalem bude priznat kao glavni grad Izraela. Također planira spriječiti jerusalemske Palestince da glasaju na palestinskim izborima. Ovo je uprkos tome što privremeni sporazum garantira Palestincima u Jerusalemu pravo da glasaju na palestinskim izborima.
Okretanje glave pred izraelskim zločinima
Izraelska vlada, koja stalno tvrdi da predsjedava “jedinom demokratijom na Bliskom istoku“ i da poštuje prava vjernika iz svih religija da prakticiraju svoju vjeru u Jerusalemu i širom svete zemlje, u obje ove oblasti ozbiljno podbacuje. U međuvremenu je Bidenova administracija izdala samo slabu izjavu o “zabrinutosti“ zbog marša jevrejskih ekstremista u Jerusalemu koji je izazvao tenzije. Također signalizira da se neće protiviti odgađanju palestinskih izbora, što bi Palestinska samouprava mogla biti primirana da uradi, jer nije uspjela osigurati izraelsku dozvolu da se glasanje održi u Istočnom Jerusalemu.
U domovini se Bidenova administracija protivi ultradesničarskom ekstremizmu i ometanju glasačkih prava. Nema smisla da američka vanjska politika prema Izraelu i Palestini ne odražava iste principe. Ako predsjednik SAD-a zaista želi popraviti štetu koju je njegov prethodnik Donald Trump načinio u domovini i vani, onda treba promijeniti stav prema Izraelu. Okretanje glave pred izraelskim zločinima protiv Palestinaca i biranje da ga konstantno umiruje neće dovesti do mirnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba.
Biden treba izvršiti pritisak na Izrael da se povuče u slučaju Jerusalema i da dozvoli palestinskim izborima da se održe, kako bi novo palestinsko vođstvo moglo biti izabrano, i onda nastaviti raditi na tome da vrati obje strane nazad za pregovarački stol.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.