Izrael vodi rat protiv istine u Gazi

Zašto je Izrael ciljao zgrade u kojima su smještene medijske organizacije u Gazi?

Zgrada u kojoj su bili uredi Associated Pressa i Al Jazeere u Gaza Cityju ruši se nakon što je pogođena u izraelskom zračnom udaru u subotu, 15. maja 2021. (AP)

Petnaestog maja su izraelski zračni napadi sravnili toranj al-Jalaa, 11-spratnicu u kojoj su bili smješteni uredi Al Jazeera i Associated Pressa u Pojasu Gaze. Svega nekoliko dana ranije, izraelska vojska je bombardovala i tornjeve al-Henday, al-Jawhara i al-Shorouk, u kojima je zajedno bilo smješteno više od desetak lokalnih i međunarodnih novinskih agencija.

Tornjevi koje je ciljao Izrael bili su dio šačice višespratnica koje su izgrađene u Pojasu Gaze u proteklih 20 godina da zadovolje komercijalne, socijalne i obrazovne potrebe lokalne populacije.

Prije napada, ovi su tornjevi bili među nekolicinom lokacija u blokiranoj enklavi koji su imali relativno neprekinute usluge, posebno struju iz vlastitih generatora. Kao rezultat, privlačili su stotine porodica kao stanara i u njima su bili smješteni ne samo brojni medijski uredi već i nekoliko lokalnih biznisa, pravnih firmi, medicinskih laboratorija i organizacija civilnog društva. Služili su i kao kulturni i socijalni centri, pa su bili ključni u svakodnevnom životu mnogih mladih u Gazi.

Kao rezultat bombardovanja, Gaza je izgubila ključni dio svoje socijalne i možda još važnije, medijske infrastrukture. Izrael je dao novinarima koji su radili u tornju al-Jalaa samo sat vremena da evakuiraju svoje urede, prisilivši ih da ostave veliki dio arhiva i opreme da budu uništeni zajedno sa zgradom.

Bombardovanje tornja al-Jalaa su kritikovale međunarodne organizacije, grupe za ljudska prava i nekoliko vlada, uključujući i vlade izraelskih saveznika.

Nema dokaza za optužbe Izraela

Izraelska vojska tvrdi da su se u tornju nalazile vojne obavještajne informacije u vlasništvu Hamasa i da zato predstavlja legitimnu metu. Međutim, kako je nedavno priznao američki državni sekretar Antony Blinken, koji redovno brani izraelske postupke, Tel Aviv do sada nije objavio nikakve dokaze da podrži ovu optužbe. Associated Press snažno poriče da je Hamas bio aktivan u ovoj zgradi.

Međutim, imao Hamas urede u ovoj zgradi ili ne, napad raketama na višespratnice u gusto naseljenom urbanom centru u kojem žive stotine civila predstavlja neodbranjivo kršenje međunarodnog zakona. Pogodivši ove vibrantne tornjeve, Izrael je još jednom dao do znanja kako je odlučan da nanese maksimalnu psihološku štetu opkoljenoj popupaciji pojasa.

Štaviše, ciljajući urede lokalnih i međunarodnih medija u Gazi, objavio je svijetu da je sada spreman uraditi sve što je neophodno, uključujući i upotrebu pune snage svoje vojske, da spriječi novinare da izvještavaju o izraelskim zločinima nad palestinskim narodom.

A Izrael ima mnogo razloga da pokuša ućutkati slobodne medije.

Tokom proteklih decenija, mediji su postali neophodan instrument za pobjeđivanje u ratovima. Pobjeda u modernom sukobu ovisi o kontroli nad domaćim i međunarodnim javnim mnijenjem koliko i o poražavanju neprijatelja na bojnom polju.

Zaista je na činjenicama zasnovano izvještavanje s terena koje propituje narative vojski i država bilo odlučujuće u progresiji i zaključivanju mnogih nedavnih sukoba.

Važnost medijskih izvještaja

Tokom bitke za Fallujah 2004. između američke vojske i iračkih pobunjenika, naprimjer, medijski izvještaji sa terena pokazali su se ključnim u razotkrivanju stepena razaranja od američkih zračnih udara i kopnenih operacija na civilnu populaciju ovog grada i bili su uzrokom da se američka vojska povuče.

„[Američke] marince u Fallujahu nisu potukli teroristi i pobunjenici, koji su efikasno i tačno eliminisani. Potukla ih je Al Jazeera“, napisao je penzionisani američki potpukovnik Ralph Peters nakon bitke. Umjesto da prizna kako mediji imaju sposobnost da pozivaju moćne vojske na odgovornost, Peters je tvrdio da su Al Jazeera i drugi „lagali“ o situaciji na terenu kako bi spriječili američku pobjedu. „Na medije se često nonšalantno referiraju kao na strateški faktor“, pisao je on, „ali mi još ne cijenimo u potpunosti njihovu fatalnu moć.“

Kao što je SAD činio tada, tako se Izrael danas bori protiv sve većeg širenja tačnih vijesti o svom napadu na civile i o kršenjima međunarodnog zakona.

Zahvaljujući naporima novinara u Palestini i šire, kao i milionima Palestinaca koji svoju istinu iznose na društvenim mrežama, stvarna priča o Palestini se konačno čuje širom svijeta. Kao rezultat, ne samo da se globalno mišljenje javnosti pomjera u korist Palestinaca, već se i mnoge međunarodne institucije i organizacije osjećaju odgovornim da se zauzmu za Palestinu.

Sedamnaestog maja je vodeća grupa za ljudska prava Amnesty International osudila izraelski kontinuirani napad na Gazu, rekavši da je izraelska vojska „pokazala šokantant nemar za živote palestinskih civila izvodeći niz zračnih napada koji ciljaju stambene zgrade i u nekim slučajevima ubijaju cijele porodice, uključujući djecu, i uzrokujući bezobzirno uništenje civilne imovine, u napadima koji mogu mogu biti na nivou ratnih zločina ili zločina protiv čovječnosti“.

Kampanja dezinformacija

Osuđujući izvještaj Amnesty Internationala uslijedio je nakon izvještaja koji je objavio Human Rights Watch u aprilu koji je ustanovio da Izrael čini „zločine protiv čovječnosti aparthejda i progona“ u svom tretmanu Palestinaca i međunarodna zajednica mora stoga ponovo procijeniti diplomatske odnose sa ovom državom.

Izrael danas ne pokušava samo zaustaviti širenje tačnih informacija tokom svog napada na Gazu bombarodvanjem medijskih ureda, već i kroz kampanju dezinformacija.

Prošle sedmice je naprimjer glasnogovornik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua na Twitteru podijelio video na kojem se, kako tvrdi, vidi kako Hamas ispaljuje rakete na Izrael „iz naseljenih predjela“. Kako su rekli iz BBC-ja, taj je video zapravo snimljen u Siriji 2018. i nema nikakve veze s Gazom. Twitter je kasnije označio ovaj tvit kao „izmanipulisani medij“.

Osim što dijeli dokazivo „lažne vijesti“, izraelska vlada također pokušava izmanipulisati međunarodno i lokalno javno mnijenje tako što uporno ponavlja lažni narativ da je Hamas agresor u ovom sukobu, da izraelska vojska radi sve što je u njenoj moći da izbjegne civillne „žrtve“, da se samo brani od „terorističke organizacije“, i da trenutna eskalacija nije direktni rezultat ilegalne okupacije.

Lažna videa i informacije koje širi izraelska vlada već su rezultirali time da su mnogi Palestinci i palestinski građani Izraela napadnuti od strane ultradesničarskih izraelskih rulja. Ove lažne narative koriste i proizraelske vlade širom svijeta da izbjegnu da osude dokazivo ilegalne postupke svog saveznika.

Međunarodna zajednica mora smjesta nešto poduzeti da zaštiti novinare u okupiranim palestinskim teritorijama i Gazi. Važan i opasan posao koji rade novinari u ovim zonama sukoba jedini je način da se razotkrije brutalnost izraelskog kontinuiranog napada na Gazu i njegova višedecenijska ilegalna okupacija Palestine.

Ali u isto vrijeme, izraelska sposobnost da bombarduje Gazine „tornjeve istine“ bez kazne ne bi trebala ostaviti one koji žele istinu za Palestinu bez nade. Ratuća pluralizacija i demokratizacija izvora informacija znači da Izrael ne može pobijediti u bici protiv istine. Na koncu, ne može nas ućutkati sve, sve vrijeme.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera