Ne postoji dobar razlog zbog kojeg Izrael ne bi trebao biti sankcionisan

Prošli mjesec je pokrenuta parlamentarna peticija u Velikoj Britaniji, koja poziva na sankcije protiv izraelskog režima, potpuno blokiranje trgovine, posebno izvoza oružja. Ovu peticiju je potpisalo više od 386 000 ljudi, natjeravši britanski Parlament da raspravlja o ovoj temi. Odgovor britanske vlade bio je jasan: izjavila je da se oštro protivi sankcijama i bojkotima protiv Izraela, navodeći njihovu „blisku vezu“.

U Irskoj je spomenuto pitanje sankcija protiv Izraela u amandmanu na prijedlog koji osuđuje „de facto pripajanje“ palestinske zemlje. Iako amandman nije usvojen, tema sankcija je došla u fokus.

Momentum za oboje, i peticiju i amandman, došao je od oštre reakcije javnosti protiv intenziviranog nasilja izraelskog režima na Palestince tokom proteklih nekoliko mjeseci, uključujući najnovije izraelsko bombardovanje Gaze u kojem je ubijeno više od 256 Palestinaca, uključujući 66 djece.

Pa ipak je poziv na sankcionisanje Izraela dugo u fokusu palestinske borbe. Uistinu, to je glavni stub pokreta Bojkot, povlačenje investicija i sankcije (BDS) pokrenut 2005, koji poziva ljude da izvrše pritisak na vlade kako bi ispunile svoje obaveze prema međunarodnom zakonu da okončaju izraelski aparthejd nametanjem sankcija. One mogu uključivati zabranjivanje poslovanja sa ilegalnim izraelskim naseljima, ukidanje sporazuma o slobodnoj trgovini, suzbijanje trgovine oružjem i suspendovanje izraelskog članstva u međunarodnim forumima kao što su UN-ove agencije, sportske federacije, međunarodne kulturne organizacije i drugi.

Međunarodne sankcije

Međunarodne sankcije su naređene u Ligi nacija prije više od stotinu godina kao način da se odvrate agresija i rat. Od tada su one utvrđene pod međunarodnim pravnim režimom kao prikladan i efikasan način za treće države da kazne one koji krše međunarodni zakon.

Naprimjer, sankcije koje su uključivale embargo na oružje, iskorištene su protiv južnoafričkog aparthejdnog režima kako bi se pomoglo da se okonča njegova rasistička vladavina nad ovom državom. U novije vrijeme, tokom 2014, Evropska unija je usvojila sankcije protiv Rusije nakon njenog ilegalnog pripajanja ukrajinskog Krimskog poluotoka.

Ali sankcije su korištene i kao oblik kolektivne kazne. Primjera radi, SAD je nametnuo embargo na svu trgovinu s Kubom 1962, tri godine nakon što je Kubanska revolucija svrgnula proameričku vladu. Ove su sankcije imale razoran učinak na kubansku ekonomiju i narod u cjelosti.

Iako se sankcije i dalje zloupotrebljavaju, mnogi ih još smatraju legitimnim alatom da se suprotstavi kršenjima međunarodnog zakona.

Kako je Josep Borrell, visoki prestavnik Evropske unije za vanjskopolitička pitanja, rekao Vijeću sigurnosti UN-a: „[Sankcije] su ključni instrument koji nam je na raspolaganju da se suprotstavimo kršenjima međunarodnog zakona, širenju oružja, zaustavimo protok oružja u ratnim zonama…da se borimo protiv kršenja ljudskih prava i usmjerimo se na one pojedince koji žele potkopati mirovne procese…One su osmišljene tako da dovedu do promjene u politici ili aktivnosti.“

Po Borrellovoj logici, nema razloga zbog kojeg sankcije ne bi trebale biti nametnute izraelskom režimu da ga se smatra odgovornim za brojna kršenja međunarodnog zakona. Pa ipak, izraelski režim, koji su organizacije za ljudska prava opisale kao aparthejdni i koji je trenutno pod istragom Međunarodnog krivičnog suda zbog ratnih zločina protiv palestinskog naroda, nije se suočio sa takvim sankcijama.

Podrška Izraelu

Zaista je poprilično nevjerovatno da iako su sve izraelske vlade do danas kršile prava Palestinaca, zapadnjačke države koje inače brzo sankcionišu one koje krše međunarodne pravne norme, nisu tako napravile s Izraelom. Ne samo to, izraelski režim uživa pune diplomatske i trgovinske odnose sa većim dijelom međunarodne zajednice.

Izrael je i dalje dio medijskih tijela kao što je Eurovizija i istraživačkih projekata Evropske unije kao što je Horizont 2020. On također uživa u unosnim sporazumima o prodaji oružja i finansijskoj podršci. SAD, najdarežljiviji izraelski pomagač, do sada mu je pružio 146 milijardi dolara vojne i finansijske podrške. I evropske države su podržale izraelsku vojsku, obezbijedivši im oružje u vrijednosti od 777 miliona eura (927 miliona dolara) između 2013. i 2017.

Jasno je da izraelski režim nije država izopćenik, kao što bi trebao biti. Čak i sama sugestija da bi se mogao sankcionisati izraelski režim izaziva povike iznimnosti i pristrasnosti. Pa ipak, sankcije, kako su navedene u međunarodnom zakonu, legitiman su odgovor na izraelsko stalno potkopavanje međunarodnog zakona. To što se one ne koriste protiv izraelskog režima pravi smijuriju od međunarodnog pravnog poretka i ljudskih prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.