Kako je ‘bisht’ Lionela Messija ponovo razotkrio rasizam zapadnih medija

Milijarde ljudi su u nedjelju kolektivno okrenule pogled ka stadionu Lusail u Kataru, kada je Argentina okrunjena kao šampion Svjetskog prvenstva nakon blistavog finala protiv Francuske.

Pa ipak, umjesto da se fokusiraju na veličanstveni fudbal kojem je svijet upravo svjedočio, zapadni mediji su se odlučili fiksirati na to kako je katarski emir ogrnuo Lionela Messija, argentinskog kapitena, tradicionalnim arapskim ogrtačem koji se naziva „bisht“.

Reakcije nekolicine stručnjaka i novinara odraz su istog rasizma i islamofobije koji su preovladavali tokom prvenstva, kao i u godinama koje su mu prethodile. Osim tog, one naglašavaju manjak raznolikosti koji je karakterističan za većinu zapadnih redakcija i koji ograničava njihovu sposbnost da razumiju veći dio svijeta izuzev kroz stereotipe.

„Bizarni čin koji je uništio najveći trenutak u historiji Svjetskog prvenstva“, pisalo je u jednom, sada redigovanom naslovu britanskog lista Telegraph. „Apsolutno strašno“, bio je naslov u Fox Sportsu, i „sramotno“, kako su napisali u Yahoo Sportsu.

Drugi su se odlučili za otvoreno rasističke izjave, pa je Mark Ogden, dugogodišnji novinar ESPN-a napisao: „Sve je fotografije uništio neko ko ga je natjerao da nosi ogrtač koji izgleda kao da će se šišati“. Na sličan način je i Dan Walker, sportski televizijski voditelj, napisao, u tvitu koji je sada obrisan: „Kladim se da je Mbappe oduševljen što je uspio izbjeći čudni mrežasti ogrtač sa zlatnim obrubom“, sugerišući da bi poraz u finalu Svjetskog prvenstva bio bolji.

Simbol prestiža

Bisht, poznat i kao aba ili abaja u drugim arapskim državama, odijevni je predmet koji simbolizira prestiž, ugled i status. Nose ga samo u posebnim prilikama vjerski prvaci, politički ili plemenski lideri, i predstavlja ogroman uspjeh.

Čast da nosite bisht, posebno ako vas njime ogrne ugledna osoba, katarski lider pogotovo, rijetka je privilegija, koja na mnoge načine podsjeća na dodjeljivanje titule viteza ili krunisanje. U nedjelju je ova gesta doprinijela grandioznosti te prilike i bila je priznanje za Messijev uspjeh.

Ovo Svjetsko prvenstvo ne predstavlja samo pobjedu Argentine. Ono je također zapečatilo Messijev status u očima mnogih kao onoga koji je „GOAT“ (najveći svih vremena) u fudbalu – iznad ne samo svog vršnjaka Cristiana Ronalda, već možda čak i najvećih ranijih ikona ovog sporta kao što su Pele i Diego Maradona. On je osvojio svaki eminentni trofej koji ovaj sport nudi, uključujući sedam puta Zlatnu loptu (Ballon D'Or), koja se svake godine dodjeljuje najboljem igraču.

Jasno mi je da Messi od djetinjstva sanja o tome da igra za Argentinu. Dio tog sna uključivao je i nadu da će podići zlatni trofej Svjetskog prvenstva u dresu Argentine, kao što je to učinio Maradona prije njega. Razumljivo je pitati se jesu li Messijeve želje zasjenili događaji na pozornici. Ali uzrok gnjeva zapadnih medija nije Messijev san već nevoljkost, ukorijenjena u rasizmu i orijentalizmu, da se prihvati da fudbal i proslave mogu izgledati drugačije u različitim dijelovima svijeta.

Ni u jednom trenutku nije izgledalo da Messi pokazuje prezir prema ogrtaču. Niti je njegov dres Argentine broj 10 – toliko poznat da je u svijetu raprodat prije finala – potpuno prekriven ogrtačem do neprepoznatljivosti.

Nije neuboičajeno da se sportistima pobjednicima daju pokloni ili odjevni predmeti karakteristični za lokalne kulture. Najbolji primjer je pobjeda Pelea na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku, kada su mu na glavu stavili sombrero. Je li Peleov trenutak „ukraden“, kao što australski kanal 7 News tvrdi da se desilo u Messijevom slučaju?

Pokazatelji neznanja

Zaista, od dana kada je Kataru dodijeljeno pravo da bude domaćin Svjetskog prvenstva, zapadni mediji izražavaju svoj „šok“. Eurocentrični i licemjerni prigovori bili su prisutni za vrijeme priprema epohalnog turnira i nastavili su se i dalje. Zaprepaštenost zbog Messijevog bishta samo je posljednji pokazatelj neznanja.

Uspjeh marokanske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu predstavljao je razlog za ponos mnogim Arapima i Afrikancima širom svijeta. Meni, kao Arapu iračkog porijekla, bilo je zaista inspirativno vidjeti pobjedu još jedne arapske nacije i svjedočiti njihovim u kulturološkom smislu sličnim proslavama. Ali kao i u slučaju bishta, zapadni mediji još jednom su pokazali antiarapsko neznanje nakon niza pobjeda Maroka koje su šokirale mnoge.

Nakon što su na kraju uzmaknuli pred Francuskom u polufinalu, ESPN je objavio fotografiju markonaskih igrača na sedždi, što je simbol poniznosti prema Bogu za milijarde muslimana širom svijeta. Ali ispod fotografije je pisalo: „Marokanski igrači i osoblje klanjaju se u znak poštovanja prema svojim navijačima koji su došli u velikom broju.“

Njemački informativni TV kanal Welt, uporedio je marokanske igrače koji su slavili pokazujući jednim prstom prema nebu sa borcima ISIL-a. Nijedan zapadni kanal ne povlači takve paralele za Messija kada on slavi pokazujući prstom prema nebu nakon što postigne gol. Slike na kojima marokanski igrači slave s majkama, odraz značaja porodice u afričkim i arapskim kulturama, ismijao je danski TV kanal: Marokance su uporedili sa porodicom majmuna.

Pa ipak, takav rasizam, neznanje i otvorena nekompetentnost u novinarstvu nisu sasvim iznenađujući, s obzirom na manjak raznolikosti u većini zapadnih redakcija. U Sjedinjenim Američkim Državama živi 40 posto populacije nebijelaca. Ali studija Reutersovog instituta iz 2020. otkrila je da je blizu 90 posto glavnih urednika bijele puti. Poboljšanje raznolikosti na višim nivoima u redakcijama pomoći će zapadnim medijima da izgrade zaštite od pokazivanja neznanja – iako bi za to ove organizacije trebale prihvatiti svoj neuspjeh u uklanjanju prepreka za napredak nebijelih novinara.

U arapskom svijetu, neki ushićeno nazivaju argentinskog kapitena u bishtu „šeik Messi“. I to je odraz poštovanja koje uživa. Nemojmo ukaljati njegovu i argentinsku slavnu pobjedu rasističkim reakcijama na gestu divljenja i poštovanja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.