Kako je Putin podsjetio Amerikance na historiju?

”Historija se ponavlja, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa”, rekao je Karl Marx. No mnogi na Zapadu, posebno među američkom vanjskopolitičkom elitom, radije zaboravljaju historijsku dimenziju kada procjenjuju alternative ili biraju politike koje se nikada ne mogu odvojiti od njihove historije.

Pojedini zanemarivanje historijske dimenzije generalno među vašingtonskom elitom pripisuju kratkom životnom vijeku države i američkom iskustvu općenito, koje je manje od 250 godina. Drugi smatraju da periodičan i ponavljajući izborni proces bilo na predsjedničkom nivou svake četiri godine, ili za Kongres svake dvije godine, prekida kontinuitet politike u pogledu brojnih pitanja, zanemarujući njihovu historiju, bilo blisku ili daleku.

Svaka administracija počinje svoj mandat, koji traje samo četiri ili osam godina, općim i sveobuhvatnim pregledom mnogih problema i pitanja. Ne prvom mjestu je ”Strategija nacionalne sigurnosti”, te utvrđivanje glavnih prijetnji u skladu s mišljenjem ove ili one administracije. Široke ovlasti predsjednika, u odabiru osoba koje će obavljati više od dvije hiljade državnih funkcija i njihovoj smjeni s dužnosti kako bi bile postavljene osobe bliske predsjedniku, doprinose “diskontinuitetu” u mnogim važnim pitanjima.

Američka elita se u rijetkim slučajevima prisjeća historije, i to onda kada joj pruža moralno opravdanje za usvajanje nepravedne politike, kao što je slučaj s palestinskim pitanjem, prisjećajući se iskustva Holokausta, čije su žrtve bili milioni evropskih Jevreja.

Prije 33 godine, američki intelektualac japanskog porijekla Francis Fukuyama napisao je 1989. godine članak pod naslovom “Kraj povijesti” u časopisu “The National Interest”. Potom je 1992. objavio istoimenu knjigu u kojoj je rekao da je “era tiranije i totalitarnih režima završena”. Završila je nepovratno završetkom Hladnog rata i rušenjem Berlinskog zida, a zamijenili su je liberalizam, demokratske vrijednosti i tržišne ekonomije.

Fukuyama je smatrao da ljudska društva širenjem liberalno-demokratskih vrijednosti stavljaju tačku na razvoj ideologija, a da je Hladni rat završio pobjedom Zapada i rušenjem Berlinskog zida, a umjesto toga su došli liberalizam, demokratske vrijednosti i tržišne ekonomije u istočnoevropskim zemljama. Fukuyamina teorija je dala snažan poticaj uvjerenju američke elite da je kraj Hladnog rata i pad Berlinskog zida označio kraj ideološke borbe s neospornim uspostavljanjem zapadne liberalne demokratije kao posljednje ideološke faze ljudske evolucije.

Kraj historije

U tom smislu, Washington je propagirao zapadni liberalni model i zamišljao da ne postoji drugi pravac u kojem bi historija mogla ići. Nekada kraj historije ne označava završetak događaja, već reduciranje konflikata koji pokreću točak historije.

Rusi ne vide stvar na ovaj način. Ruski diplomata koji radi u ambasadi svoje zemlje u Washingtonu rekao mi je da se ”stvarni problem u našim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama vrti oko uvjerenja da je Hladni rat završio američkom pobjedom i našim porazom. Shodno tome usvajaju ponašanje pobjednika i očekuju ponašanje poraženog.” Ruski diplomata dodaje: “Vidimo da je Hladni rat završio bez ispaljenog metka, bez pobjednika ili poraženih”, a to je suština neslaganja između Moskve i Washingtona u mnogim globalnim pitanjima, posebno o sudbini Ukrajine.

U svjetlu ruske invazije na Ukrajinu, američka elita se nije prisjetila nedavne historije korijena sukoba, koji je naveo Rusiju da prekrši pravila međunarodnog prava i naruši suverenitet susjedne nezavisne države, što nesumnjivo uzrokuje ljudske tragedije, stradanja i patnje miliona ljudi.

Kada se neki američki mislioci pozivaju na historiju, u pokušaju da pruže drugačije čitanje od onoga što ja smatram ”čitanjem krda” koje dominira zapadnim medijima, to otvara vrata paklu iracionalne kritike i napada.

To se upravo dešava eminentnom profesoru Johnu Mearsheimeru, koji je krizu invazije na Ukrajinu sagledao iz historijske perspektive koristeći se teorijama ponašanja velikih sila. U intervjuu za The Atlantic, objavljenom prije nekoliko dana, Mearsheimer je sve nevolje Ukrajine pripisao samitu Sjevernoatlantskog saveza (NATO) koji je održan u Bukureštu u aprilu 2008. godine.

Na ovom samitu, NATO je izdao saopćenje u kojem se navodi da će Ukrajina i Gruzija postati dio NATO-a. Rusi su tada jasno dali do znanja da ovaj korak vide kao egzistencijalnu prijetnju. Washington je ignorirao zabrinutost Rusa i počeo je ići u pravcu priključivanja Ukrajine zapadnom savezu, razmatrajući njeno buduće pripajanje Evropskoj uniji i podržavajući transformaciju Ukrajine u liberalnu demokratiju lojalnu Sjedinjenim Američkim Državama. Mearsheimer je ponovio da je Moskva to smatrala egzistencijalnom prijetnjom.

Gomilanje vojske

Američka elita se ne sjeća da je do početka gomilanja ruske vojske na ukrajinskoj granici došlo nakon što su Kijev i Washington 10. novembra prošle godine potpisali “Povelju o strateškom partnerstvu”, kojom je potvrđena američka podrška pravu Ukrajine da uđe u NATO, što je ohrabrilo kijevsku vladu da potvrdi svoju želju o što bržem pridruživanju najvećem vojnom savezu na svijetu.

Predsjednik Putin, u jednoj od svojih dimenzija, predstavlja autoritarnog vladara poput drugih širom svijeta. Međutim, za razliku od kineskog modela, Putin za 22 godine vladavine nije uspio dovesti do renesanse u svojoj zemlji, bilo u tehnološkom, ekonomskom ili političkom smislu.

Ruska ekonomija danas predstavlja samo sedam posto veličine američke ekonomije, a Rusija se ne razlikuje od ostalih rentijerskih zemalja koje zavise od prodaje energenata kao što su plin i nafta. Veličina ruskog BDP-a je manja od dva biliona dolara, što je blizu BDP-a u zemljama srednje veličine poput Španije ili Italije, ili čak jedne američke države kao što je Teksas. Istovremeno, prosječna primanja ruskog državljanina iznose 10.000 dolara godišnje, a kod njihovih američkih kolega više od 60.000 dolara. U isto vrijeme, Rusija posjeduje arsenal nuklearnog oružja i samo je SAD ispred nje u tom pogledu.

U svom govoru, nekoliko dana nakon što su snage njegove zemlje napale Ukrajinu, Putin je uputio salvu prijetnji Zapadu i Sjedinjenim Američkim Državama. Putin je iznenadio svijet govorom o nuklearnom oružju i historiji. ”Svako ko nam pokuša stati na put, a da ne govorimo o tome da ugrozi nas i naš narod, treba znati da će odgovor Rusije biti trenutan i da će dovesti do posljedica koje nikad ranije nije iskusio u svojoj historiji”, rekao je.

To nisu bile riječi agresora koji poziva Zapad da mu dopusti da se obračuna sa slabijim susjedom, već povik upućen Washingtonu da se historija ne smije zaboravljati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.