Istanbulski pregovori: Približava li se kraj ruskog rata Ukrajini?

U Istanbulu je prije nekoliko dana završena druga runda pregovora između ruske i ukrajinske strane, u sklopu turskog posredovanja s ciljem zaustavljanja borbenih dejstava i rada na postizanju trajnog mirovnog sporazuma između dvije strane. Iako ova runda nije dala konkretne rezultate kada je u pitanju prekid vatre ili postizanje dogovora, čini se da je postignut primjetan napredak u pregovorima, što je osnova na kojoj se može dalje graditi.

Od početka krize i prije vojne eskalacije dvije strane su željele postići politički dogovor. Ukrajina je svjesna da nema snage da se vojno odupre Rusiji i zna koliko se teško osloniti na Zapad, odnosno Sjevernoatlantski savez (NATO), u suprotstavljanju toj državi.

Zbog toga je postizanje sporazuma sa Rusijom bio taktička opcija, kako bi se izbjegao rat, i strateški izbor, kako bi se osigurala sigurnost Ukrajine na duži period.

S druge strane, okupacija cjelokupne ukrajinske teritorije nije bila cilj ruske operacije od početka, iako je ta mogućnost bila otvorena sve vrijeme. Pogotovo ako rat iz bilo kojeg razloga potraje ili se njegov tok preokrene, jer je glavni cilj Rusije ne dozvoliti da NATO dođe do njenih granica. Prema tome, nelogično je da Rusija zauzima cijelu ukrajinsku teritoriju pa da stigne do granica Alijanse.

Pozitivni pokazatelji

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u više navrata ponavljao svoje pozive ruskom kolegi Vladimiru Putinu da sjednu za pregovarački sto. Iako Moskva još uvijek odbacuje ideju o sastanku dvojice predsjednika, odgovorila je na tursko posredovanje pod utjecajem razvoja dešavanja na terenu i ekonomskih sankcija s jedne strane, te kako bi se suprotstavila zapadnoj medijskoj propagandi koja se fokusirala na njenu nespremnost da se dođe do rješenja, s druge strane.

Nakon poluprotokolnog sastanka ministara vanjskih poslova dviju zemalja u Antaliji u Turskoj, turski ministar vanjskih poslova je rekao da se povećava nada u mogućnost postizanja privremenog prekida vatre kao prvog koraka. Čini se da su sastanci na daljinu koji su nastavljeni između Kijeva i Moskve došli do tačke koja je zahtijevala održavanje sastanka licem u lice, a to je bila druga runda pregovora u Istanbulu, nakon koje su uslijedili pozitivni signali.

Prije ove runde, Rusija je saopćila da je postigla ciljeve prve faze svoje vojne operacije u Ukrajini. Zelenski je naglasio da je njegova zemlja spremna da se složi na pružanje sigurnosnih garancija Rusiji, te da ostane neutralna nakon ustavnih amandmana u tom pogledu i da odustane od nuklearnog oružja, što su, prema njegovoj izjavi, glavni razlozi za izbijanje rata.

Što se tiče Turske, bilo je očito da Ankara nastoji postići određeni iskorak u ovoj rundi pregovora, pri čemu je računala na nekoliko stvari. Prije svega, na učešće samog predsjednika Erdogana na početku pregovora i njegov govor u kojem je rekao da su ”pregovori ušli u fazi postizanja odlučujućih rezultata.” Pregovore je pažljivo pratio i ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu koji nije išao u Uzbekistan u pratnji delegacije svoje zemlje. Pored toga, turska delegacija je sjedila odvojeno sa predstavnicima dvije delegacije prije početka razgovora.

Djelomično približavanje

Ibrahim Kalin, glasnogovornik turskog predsjednika, ranije je rekao da su se stavovi dvije pregovaračke delegacije uspjeli približiti u četiri od šest glavnih tačaka za pregovaračkim stolom.

Kalin je napomenuo da su ove četiri tačke: neutralnost Ukrajine, njeno razoružanje po austrijskom modelu, zatim ono što Rusija naziva “denacifikacija” iste, pored toga da se olakša šira upotreba ruskog jezika u toj državi.

Iako je Kijev demantirao da se u potpunosti slaže sa Moskvom o ovim stavkama, to spada u pregovaračke karte i ništa više. Odlazak delegacija na drugu rundu pregovora potvrdio je ideju postizanja napretka. Izjava ukrajinskog predsjednika nakon završetka runde može se ocijeniti u skladu s istom logikom, kada je rekao da je njegova zemlja “dobila pozitivne signale” s mirovnih pregovora, ali da oni – odnosno ti signali – “neće ušutkati rusko oružje”.

S druge strane, šef ruske pregovaračke delegacije Vladimir Medinski rekao je da je “runda pregovora bila konstruktivna”, dok je Aleksandar Fomin, zamjenik ruskog ministra odbrane i član pregovaračke delegacije, najavio odluku svoje zemlje da smanji intenzitet vojnih operacija u Kijevu i Černjihovu ”kako bi se pojačale mjere međusobnog povjerenja i stvorili odgovarajući uslovi za uspjeh pregovora” .

Među pokazateljima napretka u pregovorima između dvije strane, pored direktnih izjava ukrajinskih zvaničnika, jesu i prijedlozi ukrajinske delegacije, koji su uključivali neke ruske uslove, poput neutralnosti, neposjedovanja nuklearnog oružja, da neće doći do otvaranja vojnih baza zemalja članica NATO-a itd.

U Kijevu i zapadnim prijestolnicama, posebno Washingtonu, postoje otvorene sumnje u namjere Moskve, a ima i onih koji vjeruju da potonja koristi pregovore da dobije na vremenu, da odugovlači i mijenja činjenice na terenu, na osnovu svojih presedana u Siriji i drugdje. Iako je ideja da se želi iskoristiti vrijeme i nastaviti vršiti vojni pritisak na terenu u velikoj mjeri ispravna, fleksibilnost koju Kijev pokazuje u pregovorima, koja je evidentna u izjavama i prijedlozima, ide u prilog postizanja relativnog napretka u pregovaračkom procesu, a time i mogućnosti postizanja dogovora u budućnosti.

Kakav bi mogao biti sporazum

Ruska delegacija je poručila da će predstaviti ukrajinske prijedloge Putinu i potom na njih formalno odgovoriti, a ukrajinska delegacija je saopćila da je Rusija odustala od jezika prijetnje, nametanja uslova i razgovora o crvenim linijama, što je također dodatni pokazatelj da je druga runda pregovora bila dosta drugačija od prve i da su se vodili pravi pregovori na kojima se može graditi dalje. ​​Koje su karakteristike očekivanog dogovora između dvije strane?

Logično je da bi prvi korak bio da se objavi privremeni prekid vatre kako bi se otvorio prostor za humanitarne operacije i ulazak humanitarne pomoći, evakuaciju civila itd., pa da se na osnovu toga produži do kasnijeg potpisivanja formalnog sporazuma.

S obzirom na sve navedeno, neće biti teško predvidjeti opća obilježja očekivanog ili pretpostavljenog sporazuma, tako da će četiri prethodno navedene tačke biti osnova za njega. One idu u prilog ruskim uslovima ili, da kažemo, razlozima za vođenje rata, a ne crvenim linijama koje Kijev odbacuje. Dva glavna sporna pitanja, a to su Krim i sudbina istoka zemlje, mogu biti ostavljena za pregovore koji će iziskivati duže vrijeme i neke mirnije okolnosti. Takva percepcija je bliska prethodnim izjavama Zelenskog, koji je rekao da je njegova zemlja “spremna za neko rješenje” u vezi s Krimom, te izjavama pojedinih članova ukrajinske pregovaračke delegacije za medije o ”odlaganju diskusije sa Rusijom oko Krima do uspostavljanja mira”. Pored toga, Kijev je svjestan svoje nemoći da promijeni postojeće stanje u dvije regije.

Navedeno je početni koncept onoga što dvije strane mogu postići na kraju pregovaračkog maratona, što ne mora značiti da je to vrlo blizu. Osim toga, na ovom putu se nalazi nekoliko stvarnih i značajnih prepreka. Prva je da Rusija neće htjeti ići prema bilo kakvom sporazumu prije nego što ostvari veliko vojno “postignuće” u Ukrajini tako da sporazum dođe kao kulminacija, za koji neće biti alternative. Drugo, da Ukrajina zahtijeva da se pomenuti sporazum potpiše nakon što Rusija prestane sa svojim operacijama i vrati se na stanje prije početka rata.

Skeptičan stav Amerike

Treće, zahtjev Kijeva za međunarodnom zaštitom i garancijama da neće biti napadnut u budućnosti, na način sličan tekstu člana 5 deklaracije NATO-a (zajednička odbrana). Četvrto, stav Zapada, posebno Amerike koji je skeptičan prema namjerama Rusije i nije entuzijastičan po pitanju postizanja sporazuma ove vrste. Takav stav bi mogao opstruirati put ako se to bude željelo, pored drugih prepreka koje imaju manji značaj i utjecaj.

Prema tome, može se reći da je posredovanje Turske u drugoj rundi pregovora postiglo početni proboj u smislu spremnosti dviju zemalja da postignu političko rješenje čija su početna opća obilježja donekle jasna, ali je potrebno još mnogo truda da se prevladaju razlike u detaljima i oko njih.

Samit između predsjednika Putina i Zelenskog – koji bi trebao biti vrhunac pregovaračkog puta i svjedočio bi potpisivanju očekivanog sporazuma – u ovom trenutku je i dalje isključena opcija, što ostavlja otvorena vrata za mogućnost pogoršanja situacije i ponovne destabilizacije s namjerom ili na neki drugi način, zbog čega ne treba imati velika očekivanja barem u bliskoj budućnosti.