Turska i Saudijska Arabija: Šta nakon Erdoganove posjete?
Sporna ili otvorena pitanja između dvije zemlje teško je prevladati samim okončanjem posjete, bez obzira na njenu neospornu važnost i implikacije koje nosi.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obavio je 28. i 29. aprila važnu posjetu Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koja je uslijedila nakon što su odnosi između dvije zemlje gotovo prekinuti posljednjih nekoliko godina. Posjeta, koja je uslijedila u sklopu turskog zbližavanja s brojnim regionalnim akterima, dovedena je u kontekst služenja trgovinsko-ekonomskim odnosima dviju zemalja, s tim da je nametnula brojna pitanja o budućnosti odnosa između dvije države i njihovim reperkusijama na obje strane i na regiju.
Historijski posmatrano i desetljećima unazad, odnosi između Republike Turske i Kraljevine Saudijske Arabije nisu bili baš najbolji, zbog historijskih, kulturnih, ali i geopolitičkih razloga, među kojima su velike razlike u državnoj strukturi, sistemu upravljanja, odnosu između vjere i države, regionalnim polariziranjima te drugim razlozima. To se relativno promijenilo s vladavinom Partije pravde i razvoja (AKP) u Turskoj, a posjeta kralja Abdullaha bin Abdulaziza 2006. godine Turskoj pokrenula je novo razdoblje između dvije zemlje.
Arapsko proljeće, zaljevska kriza, ubistvo Khashoggija
Revolucije Arapskog proljeća i događaji koji su uslijedili, posebno državni udar u Egiptu, ponovo je doveo do zahlađenja odnosa i produbio neslaganja između dvije države, stavljajući ih na dvije suprotstavljene strane u jednačini regionalne polarizacije, a ponekad i u nedeklariranu i indirektnu konfrontaciju u nizu pitanja i slučajeva u regiji.
Ovom glavnom faktoru u posljednjih nekoliko godina dodana su još dva razloga. Prvi je zaljevska kriza, u kojoj je Turska politički i ekonomski stala na stranu Katara. Iako ovo nije bila oštra konfrontacija sa Saudijskom Arabijom, Rijad je to vidio kao svrstavanje na određenu stranu i intervenciju protiv njega. Drugi slučaj je ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u konzulatu njegove zemlje u Istanbulu. Turska je godinama insistirala na tome da se otkriju okolnosti ubistva i pozovu na odgovornost svi koji su umiješani. Rijad je to smatrao klevetom i napadom, iako je i sam Erdogan izjavljivao, u više navrata, da njegov stav nije usmjeren protiv Saudijske Arabije, države ili naroda. U nekim svojim izjavama je čak spomenuo kako ima povjerenje u kraljevsku porodicu u Saudijskoj Arabiji, a posebno u kralja Salmana.
Danas se može reći da su ova tri pitanja znatno izgubila na značaju; Arapsko proljeće i njegove posljedice više nisu u fokusu regionalnih sila, zaljevska kriza je, barem službeno, okončana samitom Al-Ula, a slučaj Khashoggi je Ankara nedavno vratila saudijskom pravosuđu, nakon što je prošle godine objavila da podržava presude donesene u Rijadu protiv optuženih.
Ključni izbori čekaju Tursku u junu 2023. godine
Erdoganova posjeta također dolazi u kontekstu približavanja njegove zemlje, ili barem njene komunikacije, s nizom protivnika tokom proteklih godina, prije svega s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptom, Izraelom, Armenijom i Grčkom. Na takvo usmjerenje je utjecalo više međunarodnih, regionalnih i domaćih uzroka i razvoja dešavanja, poput dolaska nove američke administracije i njena usmjerenost prema regiji i tamošnjim saveznicima, mogući sporazum između Irana i međunarodne zajednice u vezi s iranskim nuklearnim programom, posljedice pandemije korona virusa, a zatim i ruskog rata u Ukrajini na ekonomiju regije i svijeta, te, na kraju, ključni izbori koji čekaju Tursku u junu 2023. godine.
Turska i Egipat su obavili nekoliko rundi pregovora, koji su bili prožeti određenim procedurama i odlukama klasificiranim kao mjere dobre volje. Princ prijestolonasljednik Abu Dhabija Mohammed bin Zayed posjetio je Ankaru prije nego što je Erdogan posjetio UAE. Erdogan je primio izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga i grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakis, ali je odgođena posjeta Saudijskoj Arabiji na ovom nivou. Erdogan je u januaru saopćio da sljedećeg mjeseca namjerava posjetiti Saudijsku Arabiju, no to se nije dogodilo, što sugerira da nisu bili sazreli uvjeti za tu posjetu ili da je Saudijska Arabija imala preduvjete. Tursko zatvaranje slučaja novinara Khashoggija nagovijestilo je da je posjeta postala neizbježna, bez obzira na to je li riječ o ispunjenju saudijskog uvjeta ili turskoj inicijativi.
Zanimljivo je da je Saudijska Arabija ostala posljednja u skupini egipatsko-zaljevskog saveza po pitanju zbližavanja s Turskom, ili barem sastanka s njenim dužnosnicima. Pojedini to pripisuju konzervativnoj politici te države, kao i želji da sačeka kako bi ispitala taj put. Osim toga, posjeta je najavljena isključivo sa turske strane, a saudijski mediji su tek kasnije izrazili dobrodošlicu i opširnije govorili o tome, za razliku od turskih medija. Štaviše, saudijski kanal Al-Ekhbariya nastavio je izvještavati da je do posjete došlo kako bi se “ispunila želja” turskog predsjednika, a ne ”na poziv” kralja Salmana, kako su naveli.
Put zbližavanja između dvije zemlje neće biti brz
Ovi pokazatelji upućuju na to da je Ankara pokazivala veći entuzijazam zbog posjete od Rijada, zatim da posjeta nije nužno protekla u najboljim okolnostima, kao i da je sporna ili otvorena pitanja između dvije zemlje teško prevladati samim okončanjem posjete, bez obzira na njenu neospornu važnost i implikacije koje nosi. Dakle, najvažnije pitanje se odnosi na budućnost, a ne prošlost. Također, ekonomija je bila jedna od glavnih tema razgovora tokom posjete i najvažniji cilj, kako je najavljeno. Erdogan je rekao da se nada da će posjeta otvoriti novu stranicu u odnosima dviju zemalja i doprinijeti razvoju trgovinsko-ekonomskih odnosa između njih. Također je naveo da su se dvije strane složile da “ponovno aktiviraju veliki ekonomski potencijal kroz organizacije koje će naše investitore zbližiti s Kraljevinom Saudijskom Arabijom”.
Međutim, važno je napomenuti da ekonomsko pitanje nije nezavisno i samostalno, već da ovisi o političkom kontekstu, budući da nije moguće razvijati ekonomske odnose i ostvariti trgovinsku korist bez političke odluke, kao ni bez relaksiranja političkih odnosa. Prema tome, može se reći da je glavni cilj Turske u trenutnoj fazi izgladiti neslaganja s “protivnicima” i premjestiti ih u ”prijateljsku zonu”, prema službenim izjavama. Time bi se smanjili politički izazovi izvana, ublažili pritisci na Tursku i poremetili protivnički savezi u regiji. Također, ne postoje očekivanja da će razvoj trgovinskih odnosa sa Saudijskom Arabijom i ostalim stranama biti konačno i efikasno rješenje za probleme turske ekonomije, iako direktna ulaganja donose brojne koristi na više područja, između ostalog doprinosi jačanju turske lire kroz osiguravanje čvrste valute.
Očita šturost u izjavama koje su uslijedile nakon posjete upućuje na to da možda nisu postignuti neki značajniji rezultati, zbog čega je budući smjer u sjeni neizvjesnosti. Međutim, to ne umanjuje značaj posjete, niti pomak koji je ostvaren u odnosima. Broj spornih pitanja i njihova kompleksnost ukazuju na to da put zbližavanja između dvije zemlje neće biti brz, a isti je slučaj i sa putem dijaloga između Ankare i Kaira.
Ubrzana obnova odnosa s Ankarom ili samo početni koraci
Kada je riječ o budućim izgledima za odnose između dvije zemlje nakon ove važne posjete, jedna od glavnih stvari koja upućuje na to hoće li doći do pomaka na tom planu jeste saudijska posjeta na viskom nivou Ankari, njen tajming te znakovi i izjave koje će prethoditi i pratiti tu posjetu. Postoji vjerojatnoća da će do takve posjete zapravo i doći, na što upućuje i to da je Saudijska Arabija ukinula zabranu koja je neslužbeno nametnuta na tursku robu, prema turskim medijima, dok je Turska ukinula zabranu za saudijske i emiratske medije tokom proteklih mjeseci.
No, posljednje i najvažnije pitanje koje se postavlja u ovom kontekstu glasi: žele li Saudijska Arabija i ostale regionalne strane trenutno ubrzati obnovu odnosa s Ankarom i razvijati međusobnu trgovinu s tom državom, ili poduzimaju samo početne korake i planiraju čekati rezultate predstojećih turskih izbora, ili barem preliminarne procjene i izborne kampanje kako bi odlučili o svojim narednim koracima. Ovo pitanje će obilježiti mjesece koji su pred nama.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.