Upad u Al-Aksu nije dobar za vjerska prava u Izraelu

Trećeg januara je novi izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir upao u kompleks Al-Aksa u Jerusalemu, treće najsvetije mjesto u islamu. Ubrzo su uslijedile ljutite reakcije i osude iz Palestine i inozemstva. Palestinska Vlada u Ramallahu pozvala je Palestince da se “suprotstave upadima u džamiju Al-Aksa“, dok je Hamas u Gazi ovaj potez nazvao “napadom na naše svetinje“. Arapske države, uključujući Jordan, Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate, koje su normalizirale odnose s Izraelom, osudile su Ben-Gvirove provokativne postupke. Planirala posjeta premijera Benjamina Netanyahua Abu Dhabiju je odgođena.

Administracija Joea Bidena kritizirvala ovaj potez, izjavivši da “čvrsto zastupa očuvanje historijskog statusa quo s poštivanjem svetih mjesta u Jerusalemu“.”„Status quo“ koji Ben-Gvir očito namjerava osporiti, sporazum je iz 19. stoljeća koji regulira ko upravlja muslimanskim i kršćanskim svetim mjestima u Jerusalemu i Betlehemu. Priznaju ga države širom svijeta, kao i Ujedinjeni narodi, te ima status obavezujućeg međunarodnog zakona.

Vakuf kojim upravlja Hašemitska monarhija u Jordanu

Al-Haram al-Sharif, u kojem je smještena džamija Al-Aksa, dio je islamskog vakufa (zadužbine) kojim upravlja Hašemitska monarhija u Jordanu. Dakle, na osnovu sporazuma o statusu quo, kralj Abdullah II i Jerusalemsko vakufsko vijeće, koje imenuje Jordan, odlučuju o tome šta se dešava unutar granica ovog kompleksa. Upadom u Al-Haram al-Sharif po svom hiru, Ben-Gvir pokušava to promijeniti i uspostaviti izraelsku kontrolu nad ovim islamskim svetim mjestom. Iako se ovaj potez posmatra kao prijetnja za vjerska prava muslimana, program koji prate izraelski ministar nacionalne sigurnosti i njegovi saveznici kršit će prava svih vjerskih zajednica u Izrael-Palestini, uključujući mnoge Jevreje.

Ben-Gvir nije prvi visokorangirani izraelski političar koji je upao u Al-Aksu. Izrael desetljećima pokušava narušiti “status quo“ u Jerusalemu – pitanje koje desničarski izraelski političari rutinski koriste da bi dobili podršku desničarskog izraelskog biračkog tijela. Godine 2000. vođa stranke Likud i bivši ministar Ariel Sharon silom je ušao u Al-Haram al-Sharif. Govorio je o “pravu Jevreja u Izraelu“ da posjete ovo mjesto, u pokušaju da sebi poveća popularnost usljed političke borbe za moć u Izraelu. Njegova je provokacija urodila plodom: izabran je za premijera nekoliko mjeseci kasnije.

Sharonov upad u Al-Aksu utro je put za izraelske vlasti da prekinu koordinaciju s Jordancima u vezi pristupa ovom mjestu i uspostave punu kontrolu nad tim ko ulazi, a ko ne. Jordanska politika je bila da se nemuslimanima dozvoli ulazak u kompleks Al-Akse tokom određenih sati kada se muslimani ne mole; od posjetitelja se očekuje da poštuju pravila ovog islamskog svetog mjesta i zabranjeno im je da se mole ili pokazuju vjerske simbole. Iako su izraelski čuvari općenito sprečavali jevrejske posjetitelje da uđu van određenog vremena, sve su se ležernije odnosili prema jevrejskoj molitvi i pokazivanju vjerskih simbola u kompleksu Al-Aksa.

Potpuno izraelsko preuzimanje i promjena statusa quo

Ben-Gvir ne namjerava samo poremetiti trenutna pravila za posjetu Al-Aksi, već povesti potpuno izraelsko preuzimanje i promjenu statusa quo. Jasno je dao do znanja kako vjeruje da bi Jevreji trebali kontrolirati ovaj kompleks i u njemu izgraditi sinagogu. Ovo nije divlji ili rubni stav. Činjenica da Izrael polako narušava prava muslimana nad njihovim svetim mjestom u protekla dva desetljeća pokazuje da se Izrael kreće u tom smjeru. Muslimani nisu jedini koji moraju strahovati za svoja sveta mjesta. Agresivna judaizacija Jerusalema koju provode uzastopne izraelske vlade prijeti ne samo autohtonim muslimanskim i kršćanskim zajednicama u gradu, ne samo istjerivanjem već i preuzimanjem vjerskih objekata.

Nedavni napad na protestantsko groblje u Jerusalemu, u kojem su oskrnavljeni kršćanski grobovi, jasan je pokazatelj da se palestinski kršćani suočavaju s istom mračnom sudbinom kao i njihova muslimanska braća i seste. I kršćanima je često zabranjeno posjećivanje njihovih svetih mjesta u Jerusalemu i Betlehemu, budući da Izrael regulira pristup tim mjestima iz Gaze i sa Zapadne obale. Objektima koji pripadaju različitim kršćanskim denominacijama u Jerusalemu prijetila je eksproprijacija od izraelske države ili doseljeničkih organizacija. Naprimjer, hotel “Petra”, u blizini kapije Jaffa, u opasnosti je da ga preuzme utjecajna jevrejska doseljenička grupa, dok su jevrejski doseljenici nedavno ogradili zemljište u Silwanu; oba imanja pripadaju Grčkoj pravoslavnoj crkvi.

No, kako se Izrael približava teokratiji, nisu u opasnosti samo prava nejevreja. Jevreji, posebno liberalni Jevreji, ili oni koji slijede reformski judaizam, također će uvidjeti da se njihova prava smanjuju. Stranka Ujedinjena Tora judaizam, koja je dio vladajuće koalicije, naprimjer, jasno je dala do znanja da će nastojati produbiti rodnu segregaciju na javnim mjestima, dodatno nametnuti poštivanje sabata i ukinuti vladinu podršku liberalnom judaizmu. Ultrakonzervativni elementi također su pokrenuli pitanje konvertita na judaizam i njihovog statusa u Izraelu i braka između Jevreja i nejevreja za koji misle da bi trebao biti zabranjen.

Sharonov upad – iskra koja je dovela do Druge intifade

Prava LGBTQ zajednice u Izraelu, koja su se dugo koristila za prikrivanje zločina okupacije, također su ugrožena. Netanyahuovi ultrakonzervativni saveznici već su pozvali na uvođenje zakonskih promjena prema kojima bi bilo legano da biznisi i zdravstveni radnici odbiju uslugu pripadnicima LGBTQ zajednice. Ultradesničarski, ultrareligiozni smjer koji zauzima izraelska politika očit je već neko vrijeme. Nema tog broja “osuda“ sa Zapada koji će ga promijeniti.

Bilo bi dobro prisjetiti se da je Sharonov upad u Al-Aksu 2000. godine bio jedna od iskri koje su dovele do Druge intifade. Palestinci i oni koji ih podržavaju neće pasivno prihvatiti izraelsko kršenje njihovih vjerskih prava i pokušaje da se uzurpiraju njihova najsvetija mjesta. Pitanje je hoće li međunarodna zajednica pasivno posmatrati kao što je radila tokom brojnih prethodnih desetljeća, ili će konačno poduzeti odlučne korake u vezi Izraela i zaustaviti njegove zločine?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.