Uskraćivanje obrazovanja Afganistankama je protiv samih temelja islama

Nedavni edikt kojim se ženama u Afganistanu zabranjuje pohađanje visokoškolskih ustanova udarac je ne samo za one koji su direktno njime pogođeni, već za cijelo afganistansko društvo jer dodatno smanjuje ono malo nade za napredak u ovoj državi. Ova naredba izdana je u vrijeme kada su se ljudi nadali da će biti ukinut drugi edikt Ministarstva obrazovanja, izdan u martu, koji je zabranio djevojkama da pohađaju državne srednje škole.

Činjenica da je takvo neophodno, temeljno pravo kao što je pravo na obrazovanje stavljeno na čekanje za polovinu populacije pokazuje koliko unutrašnja previranja između suprotstavljenih talibanskih frakcija mogu naštetiti Afganistanu. Zaista, najnovija ograničenja na učešće žena u afganistanskom društvu samo su nove posljedice žalosnog nadmetanja između onih među talibanima koji znaju u čemu je problem i koji su razmišljali o kompleksnosti 20 godina sukoba i onih koji nisu u kontaktu sa stvarnostima u kojima ljudi žive i ne vide dalje od percipirane ideološke dobiti.

Izgleda da članovi ove druge grupe za sada pobjeđuju. No, ako država ostane na putu koji su oni izabrali, to neće dovesti do prosperitetnog i snažnog Afganistana, već do sve većih unutrašnjih sukoba, kontinuirane izolacije i u konačnici urušavanja države.

Afganistanski ministar visokog obrazovanja, Nida Mohammad Nadim pokušao je odbraniti edikt kojim se ženama zabranjuje studiranje navodnim logističkim pitanjima, kao što su ograničenja u pogledu rodne segregacije u kampusima i tvrdnje da se žene ne pridržavaju talibanskog kodeksa oblačenja dok prisustvuju časovima. Izgovori koje je predstavio slični su onima koji su navedeni za martovski edikt kojima su zatvorene srednje škole za djevojke, ali ovoga puta je uspio uvrijediti Afganistanke i njihove porodice širom države sugerišući da se one ponašaju „neprikladno“ kada traže obrazovanje i zaposlenje izvan svog doma.

Vlasti su u martu kazale da će srednje škole ostati zatvorene dok „ne bude izrađen plan koji je u skladu sa islamskim zakonom i afganistanskom kulturom“. Gotovo godinu dana kasnije, i dalje nema naznaka da postoje politike za rješavanje ovog problema. Očigledan nedostatak interesa za pronalaženje načina za ponovno otvaranje srednjih škola, zajedno s uredbom kojom se dodatno ograničavaju mogućnosti za obrazovanje žena, doveo je do toga da ljudi širom zemlje počnu dovoditi u pitanje iskrenost talibanskih iskazanih zabrinutosti i razmatranja o obrazovanju žena.

Otpor i među ženama i među nekim talibanskim zvaničnicima

Nisu samo Afganistanci pogođeni ovim politikama ti koji počinju dovoditi u pitanje vladin stav o obrazovanju žena. Nezadovoljstvo postoji i među nekim visokim talibanskim zvaničnicima jer su se oni koji rade u relevantnim ministarstvima našli u nemogućnosti da ponude bilo šta ljudima koji zahtijevaju odgovore i rješenja. Dok se ovi izgovori, kašnjenja i razočarenja nastavljaju, čitavoj generaciji djece uskraćena je cijela godina obrazovanja. To je gubitak koji je veoma teško, ako ne i nemoguće, nadoknaditi. Izgovori su se mogli naći da je talibansko vođstvo zatvorilo škole, ali aktivno radeći na rješenju. No, uvođenje ovih zabrana, a se čak i ne pokušaju zaobići bilo kakve, stvarne ili zamišljene prepreke ženskom obrazovanju je neodbranjivo.

Vođe talibana u Kandaharu i Kabulu trebale bi razmisliti o sljedeće tri tačke dok prosuđuju o vrijednosti obrazovanja djevojčica i određuju ulogu koju žene mogu odigrati u stvaranju sigurnog i stabilnog Afganistana.

Prije svega, suprotno tvrdnjama da je dio „zapadnjačke agende“ nametnute Afganistanu, pravo žena na obrazovanje zaštićeno je u islamu.

Prvi redak Kur'ana koji je melek Džibril dostavio poslaniku Muhammedu, a.s., počeo je riječju „čitaj“:

“Čitaj! U ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj! Plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava o­nome što ne zna.”

Logički put se izvodi iz ove objave, od tame ka svjetlu, od neznanja ka znanju. On upućuje svoje sljedbenike da traže znanje i da opreme dječake i djevojčice vještinom čitanja kako bi utjelovili vrijednosti opisane u Kur'anu u svom svakodnevnom životu. Štaviše, veliki dio onog što znamo o životu i naslijeđu poslanika Muhammeda, a.s., oslanja se na predaju žene. Da Aiša, njegova supruga, nije bila u stanju prisjetiti se, shvatiti i prepričati masama događaje iz Poslanikovog života i vrline koje je posjedovao, nijedna od pobjeda i uspjeha islama ne bi bila moguća. U islamu, obrazovanje žena nije dodatak, već nužnost. Uskratiti ženama i djevojkama obrazovanja stoga je potez koji je protiv samih temelja islama.

Paradoksalno je da talibanska vlada kaže kako radi na ispunjenju božanskog poziva i izgradnji uistinu islamske države dok istovremeno institucionalizira okove nepismenosti i neznanja širom nacije.

Zatim, obrazovanje žena i njihovo učešće u ekonomiji preduslov je za uspješan razvoj društva. Oni koji stoje iza uredbi protiv obrazovanja žena trebali bi razmisliti o utjecaju koji će njihove odluke imati na postizanje šireg cilja izgradnje nacije nakon 40 godina rata. Talibanski lideri izgleda vide potpunu rodnu segregaciju kao recept za uspješan i uistinu islamski sistem. Ali, mogu li izgraditi takvo društvo bez obrazovanja žena? Ako žene najbolje opslužuju žene, kako će dobiti kvalitetnu uslugu od neobrazovanih žena, ako je uopšte i dobiju?

Oslanjanje na mušku radnu snagu

Bez obrazovanih žena u radnoj snazi, svih 40 miliona Afganistanaca morat će se osloniti na mušku radnu snagu za svoj razvoj i prosperitet, a ona ne premašuje osam do devet posto populacije. Može li ova manjina uspješno hraniti i razviti cijelu državu razorenu tokom godina rata? Kratkovidi talibanski pokušaj da izgradi rodno segregirano društvo bez izgradnje potrebne radne snage da ga održi jednak je bacanju Afganistana u ruke „vanjskih“ sila jer će na koncu vlada ostati bez druge opcije do da uvozi razne radnike izvana samo da bi bila na nuli.

Osim tog, pravljenje političke igre od obrazovanja žena imat će političke, diplomatske i ekonomske posljedice daleko veće od onoga što vlada može predvidjeti. To će dodatno ugroziti već ograničene izglede talibanske vlade za sticanje priznanja od međunarodne zajednice i za saradnju sa drugim nacijama na poboljšanju uslova života za afganistanski narod. Ovi antiobrazovni edikti, koji nemaju punu podršku ni ljudi niti talibanskog vođstva, potkopavaju i bacaju u sjenu sve što je vlada postigla u prvoj godini na vlasti i predstavljaju svijetu sliku zbunjenog upravljanja i podijeljenog autoriteta.

Uredbe također potkopavaju napore onih koji rade na konstruktivnijem i otvorenijem dijalogu između talibana i međunarodne zajednice i pobrinule su se da Afganistan ostane izolovan i u krizi u doglednoj budućnosti. Ovo je ishod koji bi trebao biti anatema za talibansku vladu jer znači da će Afganistan ostati ovisan o dobroj volji i pomoći svojih susjeda i drugih globalnih sila.

Neophodno je da talibanski lideri ponovo razmisle o svojim odlukama koje će bez sumnje nanijeti štetu Afganistankama, a samim time i afganistanskom narodu. Žene ne samo da čine neophodan dio afganistanske radne snage, nego su one i ruke koje ljuljaju kolijevku u kojoj počiva budućnost Afganistana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.