Izraelska naredba za evakuaciju je izlika za etničko čišćenje

Nakon nekoliko dana bombardiranja, izraelska Vlada je još 12. oktobra naredila 1,1 milionu Palestinaca koji žive na sjeveru Pojasa Gaze, gdje se nalazi i grad Gaza, najnaseljenije urbano područje, da se izmjeste na jug opkoljene teritorije. Obećala im je 24-satni rok, putevi će biti sigurni za one koji žele pobjeći iz nadolazeće kopnene invazije. Mnogi su odmah pješice krenuli ka jugu, drugi su se penjali u kamione, a “sretni” su se spakirali u svoje automobile.

Trauma od Nakbe

Izrael je bombardirao puteve sjevernog dijela Pojasa danima, te je zbog toga pokušaj evakuacije bio spor i opasan. Što je još gore, postoje izvještaji kako je izraelska Vlada pogazila svoje obećanje i napadala konvoje koji idu ka jugu. Kako navodi Ministarstvo zdravstva Palestine, izraelski udar na put Salah al-Din, glavnu saobraćajnicu kroz prenaseljenu teritoriju i koju je izraelska vojska privremeno proglasila “sigurnom”, ubijeno je 70 osoba koji su pokušavali pobjeći na jug 13. oktobra.

Na kraju, mnogi su evakuirani, ali je daleko više onih koji to nisu mogli. Neki nisu u stanju da se kreću, ili zbog povreda ili zbog bolesti. U nekoliko bolnica, doktori i medicinske sestre odbijaju napustiti svoje nepokretne pacijente. Postoje i oni koji odbijaju otići jer ih je strah da će to biti stalni progon.

Trauma od Nakbe iz 1948. godine, kada je 750.000 Palestinaca za stalno protjerano iz domova, nikada nije napustila Palestince. Ovaj osjećaj je naročito prisutan među Palestincima u Gazi, jer većina njih potiče od porodica prognanih 1948.

To Vlada Izraela zna. Također zna kako je premještaj 1,1 milion ljudi u prostoru kao što je Gaza, za nekoliko sati, je logistički nemoguće. No, naredba o evakuaciji ispunjava svoj svrhu – pruža opravdanje izraelskoj Vladi da čine masovne zločine korištenjem prastare zablude da Hamas koristi žive štitove.

Međunarodne agencije su jasno poručile kako naredba o evakuaciji ne oslobađa izraelsku Vladu obaveza i odgovornosti prema međunarodnom humanitarnom pravu i pozvale su izraelske lidere da obustave naredbu. Sa svoje strane, međutim, izraelska Vlada nije puno uradila da skrije činjenicu da je ova naredba o evakuaciji ili njeni širi planovi za Gazu, pokušaj etničkog čišćenja. Brojni izraelski ministri i političari su pozivali na brisanje Gaze tokom protekle sedmice, služeći se dehumanizirajućim jezikom. Izraelski ministar odbrane čak je nazvao Palestince u Gazi “ljudskim životinjama”.

“Izbrišite sjećanje na njih, njihovu djecu”

U međuvremenu, SAD pritišće Egipat da omogući humanitarni koridor između Gaze i Sinajskog poluotoka prekog graničnog prelaza Rafah. Iako se ističe kako se čine svi napori da se pomogne ljudima da pobjegnu od bombardiranja, te da se isporuči pomoć, strahuje se kako će svako ko sada napusti Gazu biti prognan zauvijek. To nije neki iracionalni strah, to je nešto što se dešava stalno kroz palestinsku historiju. Zaista, Vlada Izraela stalno ignorira razne međunarodne konvencije koje se odnose na prava izbjeglica, uključujući ona koja se odnose na njihova prava na povratak kući. Procjenjuje se kako više od sedam miliona Palestinaca trenutno živi u stalnom egzilu i ne mogu se vratiti – pa čak niti posjetiti – svoju domovi.

Dok Palestinci na sjeveru Gaze donose nemoguću odluku da li da ostanu u domovima ili da riskiraju sa evakuacijom, izraelska Vlada sprema kopnenu invaziju. Stotine izraelskih tenkova je premješteno na izraelsku ogradu koja je zatvor za Palestince Gaze jako dugo.

U međuvremenu, izraelski političari i armijski generali pojačavaju retoričko ludilo. Čak su doveli izraelskog ratnog zločinca, čovjeka koji je bio dio masakra 1948. u Deir Yassinu da podiže moral vojnicima. On im je rekao: “Izbrišite i sjećanje na njih… Izbrište ih, njihove porodice, majke i djecu. Te životinje više ne mogu živjeti”.

Sve ukazuje kako će invazija biti bez milosti. Izlika da se žele iskorijeniti “najviši vojni i politički lideri Hamsa” je upravo samo to – izlika. Invazija će izraelskoj Vladi pružiti priliku da osvoji sjeverni dio Gaze i nagura Palestince u još manji zatvor, te mnoge hiljade i izvan granica Gaze. Kako god pogledate, situacija se može samo opisati kao etničko čišćenje i nastavak Nakbe započete 1948. godine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.