Mapa puta za budućnost Palestine

Dok Izrael nastavlja rat u Gazi koji izaziva gubitak života i raseljavanje tolikih razmjera da ga razni stručnjaci nazivaju „genocidom“, palestinska oslobodilačka borba je na ključnoj raskrsnici.

Iako, bez sumnje, prepoznaju značaj sadašnjeg trenutka, palestinske političke frakcije, uključujući Hamas i Fatah, između ostalih, međutim, izgleda nisu u stanju udružiti snage i predstaviti koherentnu i realističnu viziju za budućnost Palestine. Neophodno je da ostave razlike po strani, priznaju svoju moralnu odgovornost naciji i udruže se kako bi osmislili jasnu strategiju za ponovno ujedinjenje palestinskog naroda.

Takva strategija mora ne samo pomrsiti konce izraelskom dobro definisanom i otvoreno diskutovanom planu da etnički očisti Gazu i odvoji je od palestinske domovine, nego i odgovoriti na izraelske napore da rasele Palestince na Zapadnoj obali i u Izraelu.

Kao Palestinac iz Gaze, vjerujem da su u ovoj fazi sukoba, prilike zrele za okončanje aktuelnog rata u Gazi, ujedinjenje palestinskih frakcija i pokretanje novog političkog puta za okončanje okupacije. Postoji 10 jasnih koraka koji se mogu i trebaju poduzeti, počevši s palestinskim čelnicima, da bi se ovo postiglo i da bi se naš narod pozicionirano na direktni put prema pravdi, miru i državnosti:

1. Prije svega, sve palestinske frakcije trebale bi se posvetiti ispunjavanju i eventualnom proširenju sporazuma u kojem je posredovao Katar, da se razmijene izraelski zarobljenici u Gazi za palestinske zatvorenike u izraelskim zatvorima.
2. Hamas bi trebao objaviti svoje prihvatanje i posvećenost sporazumu o pomirenju s Fatahom potpisanom u Kairu 2017. Trebao bi pozvati Palestinsku samoupravu da preuzme svoje odgovornosti u Gazi i da isto tako potvrdi predanost frakcija otpora u Gazi svim sporazumima koje je potpisala Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO). Kako bi se suprotstavili destruktivnim postratnim planovima za Gazu, palestinski čelnici trebaju uspostaviti privremeno upravno vijeće za Pojas Gaze koje će se sastojati od tehnokrata iz regije. Svo ranije osoblje Palestinske samouprave za Gazu, uključujući i policiju, trebalo bi biti pozvano da se vrati na dužnost. Ovaj plan bi također trebao uključivati zadržavanje civilnih uposlenika Hamasa, uključujući policiju. Reintegracija Hamasovih boraca i oružja u snage Palestinske samouprave nakon okončanja rata također treba biti uzeta u razmatranje.
3. Hamas bi trebao javno priznati mirovni sporazum između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) kao temelj za mirovni proces, i pristati na zakazivanje izbora za cijelu palestinsku teritoriju unutar jedne godine. Na Izrael bi zauzvrat trebao biti izvršen pritisak da prizna reformisani Hamas kao regularnu palestinsku političku frakciju i stranu za buduće pregovore.
4. PLO treba ponovo aktivirati i reformisati na način koji će osigurati zastupljenost svih palestinskih strana i komponenti unutar njegovih struktura. Poseban naglasak treba staviti na osnaživanje mladih Palestinaca, muškaraca i žena, koji će preuzeti važne ulogu unutar organizacije i koji će se pitati kada je riječ o budućnosti Palestine. Reformisani PLO treba uključivati ne samo Fatah, Hamas i druge frakcije koje čine PLO, nego i predstavnike iz palestinske dijaspore, kao i nezavisne predstavnike iz cijele nacije. Članovi ove organizacije trebaju biti ponovo birani svake četiri godine na slobodnim i fer izborima, i treba biti dogovoreno da će ova organizacija imati zadnju riječ u svim ključnim pitanjima koja se tiču palestinskog naroda dok ne bude uspostavljena nezavisna palestinska država.
5. Obnova Gaze treba početi odmah pod arapskim i međunarodnim nadzorom. Iako međunarodna zajednica treba doprinijeti finansiranju tog projekta, najveći dio tereta treba ponijeti Izrael kao okupatorska sila odgovorna za razaranje. Napore za obnovu treba iskoristiti da se Gaza pozicionira na put postizanja održivog ekonomskog rasta. Također bi trebalo imati za cilj bavljenje brzim iscrpljivanjem prirodnih resursa Gaze kao rezultatom okupacije, uključujući pitanja vezana za manjak vode i struje, smanjenje područja za ribolov i uništenje poljoprivrednog zemljišta, između ostalog.
6. Izrael treba natjerati da uspostavi fond za isplatu odštete porodicama, izraelskim i palestinskim, žrtvama izraelskih ratova, agresija i okupacije. Zapadne države su usvojile ideju će Rusija biti primorana platiti za svoj rat u Ukrajini, a da će Ukrajina biti obnovljena korištenjem zamrznutih ruskih sredstava. Palestinsko vodstvo treba insistirati da ista odgovornost bude nametnuta Izraelu.
7. Međunarodni posmatrači trebaju biti raspoređeni duž izraelskih granica kako bi spriječili sukobe. Od Turske, koju Palestinci prihvataju kao iskrenog posrednika i koja ima snažne odnose sa Zapadom i Izraelom kao članica NATO-a, može biti zatraženo da preuzme ovu značajnu odgovornost.
8. Opsada Gaze treba biti ukinuta, u potpunosti i bezuvjetno, a njeni granični prijelazi, aerodromi i luke ponovo otvoreni, a njenim stanovnicima data puna sloboda kretanja. Trajan i siguran prolaz između Gaze i Zapadne obale također treba biti uspostavljen. Osim tog, Turska može odigrati ključnu ulogu u otvaranju Gaze prema svijetu, uspostavljanjem pomorskih i zračnih mostova za obnovu i razvoj.
9. Na Izrael treba izvršiti pritisak da smjesta i bezuvjetno zaustavi sve aktivnosti naseljavanja i započne sveobuhvatne pregovore za okončanje okupacije pod okriljem UN-a, na osnovu granica iz 1967, i unutar prethodno dogovorenog vremenskog okvira ne dužeg od tri godine. Arapska liga bi trebala nastaviti lobirati za svoju Arapsku mirovnu inicijativu iz 2002, koja je pozvala sve arapske države da priznaju i normaliziraju odnose s Izraelom u zamjenu za uspostavljanje palestinske države na temelju granica iz 1967, sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom. Svi dalji pokušaji normalizacije trebaju biti zamrznuti dok se ovo ne postigne.
10. Na kraju, ako ovaj politički put prema održivom miru i dostojanstvenom suživotu ne bude uspješan ili naiđe na značajnu prepreku, reformisana Palestinska oslobodilačka organizacija koju pod kontrolom drži palestinski narod kroz redovne izbore treba biti prihvaćena kao jedino tijelo koje može odlučivati o budućem smjeru i prirodi palestinske borbe za oslobođenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.