Nakba se odvija i na okupiranoj Zapadnoj obali

Izraelski genocidni planovi su posljednjih mjesec i po dana postali kristalno jasni. Ne samo da izraelska vojska vrši masovne pokolje civila, već i tepih-bombardiranje enklave s ciljem uništenja sve civilne infrastrukture neophodne za život.

Bolnice, škole, pogoni za obradu vode, svi izvodi električne energije – uključujući i solarne panele, skladišta i farme su na meti. Ovim Pojas postaje nepodesan za život i Palestinci se tjeraju u novu Nakbu.

No, ne želi Izrael samo Gazu očistiti od palestinskog stanovništva. Izraelski rad na etničkom čišćenju pokriva i okupiranu Zapadnu obalu gdje Izrael vodi sličan – premda dosta prikriveniji – plan.

Planovi za aneksiju

Izdvojiti genocid u Gazi koji traje od šireg palestinskog konteksta bilo bi negiranje da meta izraelskih zločina nije ni Hamas niti Pojas Gaze, već samo palestinsko postojanje u cijeloj historijskoj Palestini.

Ovo nije neki izmišljeni palestinski strah, već stvarnost koju su čak i osnivači izraelske države stalno i otvoreno priznavali.

„Nema drugog načina osim prebacivanja Araba odavde u susjedne države, i to svih njih osim možda (Arapa iz) Betlehema, Nazareta i Starog Jerusalema“, napisao je 1940. u svom dnevniku Joseph Weitz, direktor Jevrejskog nacionalnog fonda (JNF)

„Nijedno selo ne smije ostati, niti jedno (beduinsko) pleme. I samo nakon tog prebacivanja će ova država moći primiti milione naše braće i jevrejski problem će nestati. Nema drugog rješenja“, zaključio je.

Jevrejske paravojne snage koje su izvršile kampanju masovnog etničkog čišćenja Palestinaca kako bi Izrael bio uspostavljen nisu poharale Zapadnu obalu i Gazu 1948. jer nisu željeli, već zbog toga što nisu imali kapaciteta. Međunarodni pritisak i ograničenja vlastitih vojnih kapaciteta su to spriječili.

Istovremeno, ove teritorije su bile podesne za protjerane Palestince sa mediteranske obale, iz gradova kao što su Yaffa, Safaf, Layy i iz njima okolnih sela, odnosno lokacija koje su preuzele paravojske.

Rat 1967. je dao priliku Izraelu da ispuni svoj cilj i vladavinu nad cijelom historijskom Palestinom. Okupirao je Istočni Jerusalem, Zapadnu obalu i Gazu, te egipatski Sinajski poluotok i sirijsku Golansku visoravan koja je pod okupacijom i danas.

Od tada su napravljeni razni planovi za aneksiju dijela ili cijelih teritorija Zapadne obale i Gaze tjerajući palestinske stanovnike ili u izolirane bantustane ili ka susjednim Jordanu i Egiptu.

Izgradnja više od 150 ilegalnih izraelskih naselja i 120 ispostava širom okupirane Zapadne obale je politika koja potiče iz tih planova. Također je to bio plan i za Gazu do 2005. kada je Izrael rasformirao svoja naselja i nametnuo opsadu na pojas dvije godine kasnije

Pod izlikom „zaštite“ 700.000 naseljenika, Izrael je zauzimao sve više i više palestinske zemlje, protjerivao više i više Palestinaca iz njihovih zajednica i sprječavao im pristup njihovim farmama, plodnoj zemlji i maslinicima. Ovo je nanijelo ogromnu štetu palestinskom opstanku i samoodrživosti.

Također je ohrabrilo i okuražilo naseljenike da zlostavljaju, muče i ubijaju Palestince na njihovoj vlastitoj zemlji. Ovo, uz politike uništavanja palestinske ekonomije i tjeranje većine Palestinaca u stanje stalne nesigurnosti, ima za cilj tjeranje palestinskih stanovnika na „dobrovoljni“ odlazak.

Pripreme za Nakbu

Tokom prošle godine, izraelska Vlada pod Benjaminom Netanyahuom je pojačala vođenje ovih politika. Do vremena Hamasove ofanzive 7. oktobra, situacija na okupiranoj Zapadnoj obali je odavno bila neizdrživa.

Godina 2023. bila je na putu da bude najsmrtonosnija za Palestince okupirane Zapadne obale od 2006. kada je UN počeo dokumentirati smrtne slučajeve. Do 7. oktobra su izraelske snage i naseljenici ubili približno 248 Palestinaca, većinom civila, a među njima je najmanje 45 djece.

Izraelska vojska, u koordinaciji sa sigurnosnim snagama Palestinske samouprave (PA), izvršila je nasilne upade i pokolje širom Zapadne obale, sa posebnim fokusom na sjeverne distrikte Nablusa, Jenina i Tulkarema.

Broj naseljeničkih napada na palestinske zajednice također je značajno povećan, bilo da je riječ o nasilju ili opsegu. U februaru su naseljenici izvršili pogrom u palestinskom gradu Huwara.

Izraelska Vlada i njen ministar finansija Bezalel Smotrich su u junu objavili nove mjere čime se pomaže i ubrzava anektiranje palestinske zemlje. Do jula je zabilježen rekordan broj odobrenja širenja izraelskih naselja.

Palestinska ekonomija – koja je već bila na ivici katastrofe – doživjela je nove udare od uništavanja infrastrukture i suzbijanja slobode kretanja što su vršile i izraelske snage i naseljenici.

Uništavanje palestinskih domova i građevina potrebnih za razvoj života se povećalo. Više od 750 takvih građevina je do 1. oktobra uništeno, a raseljeno više od 1.100 Palestinaca.

Svi ovi procesi, s ciljem konačnog progona Palestinaca i aneksije njihove zemlje, bili su u punom zamahu prije 7. oktobra. Izrael je potom iskoristio priliku nakon Hamasovog napada 7. oktobra da ih ubrza.

I dok se do tada uzvik „Smrt Arapima“ mogao čuti javno uglavnom na skupovima naseljenika, nakon 7. oktobra je većina Izraelaca lako prihvatila da ga javno i glasno ističe, kako među sobom, tako i prema svijetu.

Uništena ekonomija

Tokom proteklih 50 dana, Izrael je ubio 249 Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući najmanje 60 djece. Izraelski upadi u palestinska sela, gradove i izbjegličke kampove širom okupirane Zapadne obale su pojačani brojem, snagom i korištenjem smrtonosnog oružja, među kojem su automatske puške, tenkovi i dronovi samoubice Maoz.

Svjedočimo rekordnom broju hapšenja Palestinaca i broju onih u administrativnom pritvoru – izraelska varijanta otmice. Najmanje 3.260 Palestinaca je uhapšeno širom okupirane Zapadne obale od 7. oktobra, među kojima je mnogo djece. Vrlo vjerovatno će 150 Palestinaca koji su do sada oslobođeni po dogovoru o razmjeni talaca biti ponovo uhapšeno.

Izvještaji i videosnimci kao dokazi zlostavljanja i mučenja u pritvoru su višestruko povećani. Palestinci su i stalno napadani i tučeni čak u vlastitim domovima ili na ulicama.

Naseljenici, koje je ohrabrila i naoružala izraelska vlast, također su postali još više nasilni. Povećali su broj nasilnog progona palestinskih beduinskih zajednica na jugu, kod doline rijeke Jordan, te u centralnim područjima kod Ramallaha. Od 7. oktobra su protjerali više od 1.000 ljudi.

Sve ovo imalo je i razarajući utjecaj na palestinsku ekonomiju. Izraelska armija je blokirala velike kontrolne tačke širom okupirane Zapadne obale, te tako paralizirala skoro u potpunosti saobraćaj. Radnici na dnevnicu teško dođu do zarade, a sve je manje rezervi hrane, uz blokirani uvoz na izraelskim lukama.

U krizi je i zdravstveni sektor koji se ne može nositi sa ogromnim brojem povrijeđenih i ranjenih ljudi uz bolesnike. Što je gore, izraelska armija stavlja pod opsadu i bolnice na Zapadnoj obali.

Ove taktike sve služe širenju straha i očaja među Palestincima, pripremajući ih za konačnu aneksiju i progon.

Eliminiranje otpora

Danas svjedočimo nastavku Nakbe u Gazi i na Zapadnoj obali. Izraelski cilj je konačni progon Palestinaca i pokušaj asimiliranja preživjelih, jednako što je pokušao uraditi sa Palestincima 1948. godine.

Danas ti preživjeli imaju izraelsko državljanstvo, ali se prema njima odnose kao prema građanima drugog reda i često su na udaru diskriminatornih i nasilnih praksi izraelsko-jevrejskih građana i vlasti.

Suočeni sa ovom prijetećom katastrofom, Palestincima Zapadne obale je preostalo da se bore za sebe.

Palestinska samouprava je jedini palestinski faktor koji ima pristup oružju, ali nije uradila ništa da zaštiti Palestince od izraelskog nasilja. Nacionalne sigurnosne snage, kojih ima 10.500, obučili su SAD i Jordan da budu policija, a ne da se sukobljavaju s drugom oružanom silom.

Ono što je gore, ove snage i obavještajne jedinice direktno pomažu Izraelu u napadu i rasturanju svih džepova oružanog otpora u Zapadnoj obali posljednjih godina. Uprkos tvrdnjama izraelske propagande, mladi koji su odlučili uzeti oružje u svoje ruke – uglavnom u Jeninu i Nablusu – nisu dio Hamasa; neki su članovi Fataha, neki su napustili snage Samouprave, ali mnogi nemaju nikakve veze sa političkim strujama.

Od 7. oktobra se izraelska armija fokusirala na uklanjanje ovih grupa otpora kako bi civilno stanovništvo Zapadne obale u potpunosti bilo bez odbrane na nasilje, otmicu i progon.

No, kako Izrael jača nasilje, palestinski otpor dolazi do izražaja. Palestinci neće prestati odupirati se okupaciji i aparthejdu iz prostor razloga jer to se mogu sebi dozvoliti.

Niko ne želi živjeti na ivici opstanka, gdje ga oružjem tjera i drži strani režim.

Najmanje što svijet može uraditi je da prestane vjerovati izraelskoj propagandi i poštivati palestinsko pravo na otpor svom kolonizatoru i tlačitelju kako bi došli do oslobođenja. Ovo je vrijeme kada treba biti hrabar, progovoriti i zaustaviti genocidni pohod Izraela. Ovo je vrijeme kada nam knjige historije nude otrežnjujuće priznanje da nasilne države aparthejda, napravljene na pokoljima, nisu ni legitimne ni održive.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.