Gaza, američki univerziteti i reprodukcija moći

Desetog decembra ujutro, probudio sam se i vidio da imam dvoje poruke. Prva je bila od mog oca. Tražio je da pišem američkom State Departmentu i tražim da evakuišu mog tetka i njegovu porodicu iz Rafaha, na jugu Gaze, gdje su „bez hrane, skloništa ili vode i sve vrijeme strahuju od bombardovanja“. Moju tetku Izraelci su ubili u Gazi 2014. godine. Sada su tetak i njihova djeca suočeni s realnom mogućnošću da joj se pridruže u smrti.

Druga poruka bio je e-mail od prijateljice koja je bila na rukovodećoj poziciji u jednoj od velikih, multilateralnih organizacija. Zajedno smo studirali na Univerzitetu u Pennsylvaniji i bila je uznemirena kapitulacijom trenutne predsjednice univerziteta Liz Magill, pred desnicom. Ali osjećala je, opravdano, da ne može govoriti protiv te pojave zbog ugnjetavajućeg orkuženja na poslu, i u Americi općenito.

Ako se Magill, umjerenjakinja koja se nije zalagala za mnogo tog, nije mogla usprotiviti grupi ‘zahrđalih vila’, kakve je šanse imala tamnpouta žena bliskoistočnih korijena?

Te dvije poruke, koje su došle gotovo istovremeno, vjerno su prikazivale različite frontove rata protiv Palestinaca.

‘Vjerovali smo šta smo željeli’

Diplomirao sam političke nauke na Univerzitetu u Pennsylvaniji 2006. Moji utisci u vezi samog fakuluteta bili su pomiješani. Imati resruse, a Penn ih ima, je dobra stvar iz raznih razloga. Ali posjedovanje novca također može ukazivati pretjeranu orijentaciju oko i ka njemu.

U to vrijeme, glavni cilj studenata bio je osigurati dobro plaćen posao nakon fakulteta. Stažiranje u konsultantnskim i bankarskim firmama bilo je izuzetno cijenjeno i očekivalo se da će voditi do bogatih ponuda za posao od istih tih kompanija u New Yorku ili Londonu.

Čini se da se stvari nisu mnogo promijenile: Penn je na prvom mjestu, ispred Princetona, Columbije, MIT-a i Harvarda, u studiji o utjecaju fakulteta na visinu plate na Wall Street Journal/College Pulse iz 2024. Ili, kako je to predstavljeno u naslovu Wall Street Journala, ovaj fakultet je prvi među „najboljim američkim fakultetima koji čine svoje diplomante bogatijim“.

Što ne znači da je Penn bio apolitično mjesto, akumulacija velikih količina novca ne može biti apolitična. Sjećam se ranog razgovora s jednom mladom ženom koja je, kad je saznala da sam iz Palestine, odgovorila: „To ne postoji“. Sjećam se da se drugom prilikom drugi student, u kontekstu mog studentskog aktivizma, rasrdio na mene: „Ako ti se ovdje ne sviđa možeš ići kući, teroristo.“

Iako sumnjam da je Pennova fokusiranost na novac mogla biti glavni razlog za Magillinu konačnu propast, njeno svjedočenje u Kongresu navedeno je kao razlog za povlačenje donacije od 100 miliona dolara, ali to nije cijela priča.

Moje iskustvo na Pennu potvrdilo je da elitna Amerika prezire sve što ugrožava njenu koncepciju sebe kao meritokratske, zasluženo uzvišenog statusa i moralno neprikosnovene. To je u osnovi konzervativna pozicija, koja se opire rastu i prkosi svim naporima za smisleno društveno obrazovanje. Primijetio sam taj stav kasnije u životu, kao postdiplomac na Harvardu, na Kennedyevoj školi upravljanja. Tamo sam upoznao neke od najuspješnijih umova iza katastrofe predsjednika Georgea W. Busha u Iraku. Sjećam se jednog razgovora s visokim zvaničnikom State Departmenta koji je sada ambasador u jednoj velikoj azijskoj zemlji.

„Hans Blix“, rekao sam, referirajući se na bivšeg šefa UN-ove Komisije za praćenje, verifikaciju i inspekciju, „vam je rekao da nema oružja za masovno uništenje. Zašto ste otišli u rat?“

Objasnio je, na razoružavajući način, da „smo vjerovali šta smo željeli“.

U pet riječi je sažeo suštinu sistema koji štiti svoje ljude od ogovornosti, što danas djelimično objašnjava zašto je moja porodica u Gazi ostavljena da umre zajedno sa ostalim Palestincima tamo. To objašnjava oholost predsjednika Joea Bidena i osramoćenost na licu njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Reprodukcija moći

Kada sam prvi put čuo za lov na velike zvjerke na Pennu i Harvardu, samo sam slegnuo ramenima. Tu sam temu smatrao sporednom; lažnim moralizmom u alternativnom univerzumu koji treba odvratiti pažnju od aktuelnih zločina u Palestini. Ali, sada mislim da nisam obratio dovoljno pažnje na ono što se događalo i kako je povezano na direktan, iako višestran način, sa izraelskim genocidom u Gazi.

Odnos između Capitol Hilla, univerzitetskog grada, gdje se Penn nalazi, Cambridgea i Rafah-a ispravno je shvaćen kroz prizmu moći. Glavna uloga elitnih visokoškolskih ustanova u Americi je reprodukcija moći i infrastrukture koja je prati. Ako je društvo organizam, onda je sveučilište klonirana Petrijeva posuda. Ali, u prirodi se ništa ne može savršeno reproducirati; evolucija je bitna osobina svakog biološkog sustava. I evolucija unutar univerziteta vodi ka divergenciji od čvrsto čuvanih struktura moći koje definišu naš postojeći politički poredak.

Groteskno probijanje desnice, na telelviziji, u novinama i kroz kongesne istrage, animirano je sviješću da mladi, obrazovani ljudi uvijek različito misle kroz generacije. Ovaj napad na američke univerzitete dio je većeg napora da se usmjeri i kontroliše evolucija misli u ovom društvu.

U ovom kontekstu, vrijednosti su relativne, a govor je vrijedan samo u onoj mjeri u kojoj se ne izvodi i leži uspavan u domenu apstraktnih ideja, kao što su „sloboda“ ili „luk moralnog univerzuma“.

Sada Magill stoji, nevoljno po svemu sudeći, kao jagnje na oltaru. Kolateralna šteta u toliko mnogo riječi. Ljudi koji su tražili njenu ostavku možda nisu bili u mogućnosti artikulisati svoj cijeli razlog zbog kojeg žele da bude smijenjena. Ali, oni pokazuju urođeno razumijevanje uloga: sposobnost organizma da se reproducira ugrađena je u univerzitet, više nego bilo gdje drugdje.

Ono što oni ne razumiju, međutim, je da kao i teorija uma Daniela Dennetta, nezavisno mišljenje nastaje posvuda odjednom. Samo metak u mozak može spriječiti njegovo pojavljivanje.

Nažalost, za narod Gaze danas, dolazak novog političkog razumijevanja Palestine u SAD-u ne znači mnogo. Moj tetak i njegova porodica i hiljade drugih, možda će biti mrtvi dok nova generacija Amerikanaca, čija je evolucija iskovana genocidom, dođe na vlast.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.