Hajka u srbijanskom ‘zvjerinjaku’

Nakon što je poznati beogradski glumac, režiser i producent Dragan Bjelogrlić pozvao javne ličnosti da u okviru inicijative ProGlas iskoriste pravo glasa na izborima 17. decembra, našao se ponovo na stubu srama prorežimskih medija. Njegova poruka kako više neće da živi “u zvjerinjaku” prepoznata je kao neoprostiva uvreda aktuelne vlasti, a kada je Bjelogrlić stavove ponovio gostujući na Hrvatskoj radio-televiziji, to je predstavljeno kao vrhunski dokaz izdaje ni manje ni više nego državnih i nacionalnih interesa.

Verbalnih napada u prorežimskim medijima nisu pošteđeni ni ostali sudionici predstavljanja inicijative, prije svih glumica Svetlana – Ceca Bojković, sudija Miodrag Majić, bivši predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti Vladimir Kostić, bivša rektorica Beogradskog univerziteta Ivanka Popović, izdavač Gojko Božović, režiser Srdan Golubović, urednica Ekonomije Biljana Stepanović, univerzitetski profesori Filip Ejdus, Miodrag Jovanović, Vladica Cvetković i mnogi drugi.

‘U ovom društvu ne vladaju čast i poštenje’

Ipak, ostao je utisak kako je Bjelogrlić, kao hitmejker serija i filmova snimljenih posljednjih godina Montevideo, Senke nad Balaknom, Toma, Čuvari formule, koji se upravo prikazuje u beogradskim kinima, najnapadaniji iz svih oružja i oruđa. Što nije uticalo na stotine hiljada ljudi koji su za do sada potpisali inicijativu ProGlasa.

Bjelogrlić hajku protiv njega i ostalih potpisnika inicijative prepoznao je kao potvrdu kako je vlast u tome “videla opasnost. Mislim da su svi resursi režima upregnuti kako bi se diskvalifikovao ProGlas. Obratili smo se nezadovoljnim ljudima, među kojima su i oni koji glasaju za vladajuću partiju [Srpska napredna stranka]… Nikom nismo poručili za koga treba da glasaju i mislim da je tu režim prepoznao opasnost”, kazao je on beogradskim medijama.

Objašnjavajući metaforu “zvjerinjaka“, koju je upotrijebio prilikom predstavljanja inicijative ProGlas, Bjelogrlić je rekao “to nije društvo u kojem vladaju čast i poštenje, već isključivo pravo jačeg… Nikada nisam bio sklon da koristim teške metafore, ali ovog puta, pošto je cilj svega ovoga pokušaj buđenja ljudi, upotrebio sam težu metaforu i očigledno da je to odzvonilo“, kazao je Bjelogrlić.

‘Svako ko misli drugačije je neprijatelj’

Iako osnivači inicijative odreda negiraju kako nisu glasnogovornici ni vlasti, ni opozicije, jasno je da više smetaju prvorečenima, jer iskaču iz vlastodržačke mantre i propagande kako Srbija živi “nikad bolje” ili u “zlatnom dobu”, što nema veze sa istinom, ali se još, po svemu sudeći, dobro “prodaje”. Nakon što je “ProGlas” najprije predstavljen u Beogradu, a potom i još nekim gradovima, pokazalo se kako je inicijativa doista uplašila vlastodršce, o čemu najbolje svjedoči primjer Sombora, u kojem promotori inicijative nisu mogli dobiti nijedan prostor za predstavljanje, uključujući kafane. U tom vojvođanskom gradu niko neće ili ne smije izdati prostor, kako se ne bi zamjerio naprednjačkoj koaliciji.

Da je ProGlas proistekao iz nezadovoljstva i potrebe da se to nezadovoljstvo nekako artikuliše misli i režiser Srdan Golubović, koji se, za razliku od Bjelogrlića, rijetko pojavljuje u javnom prostoru. “Za mene je ova inicijativa pokušaj solidarnosti i ohrabrenja građana da iskažu svoj stav. Živimo u društvu u kojem je svako ko misli drugačije neprijatelj. Okupirani smo strahom da svaki pojedinac koji misli drugačije može da snosi posledice, što je za mene bio i osnovni razlog da stanem iza ovog proglasa”, rekao je on.

Iako se to u samom tekstu ProGlasa ne eksplicira, jasno je da se u predizborno vrijeme na nestranački način voda tjera na vodenicu opozicije, koja se nije do kraja uspjela ujediniti u borbi za smjenu režima Aleksandra Vučića, prije svega zbog korupcije, organizovanog kriminala i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava u državi. Golubović je objasnio kako je i zašto inicijativa nastala baš sada.

‘Ovo nije bio proces biranja masonske lože’

“Naša želja za okupljanjem nije bila u smislu toga da smo mi neka elitistička grupa. Naprotiv, mi smo samo neki zabrinuti građani, kako smo u tom proglasu i rekli. Jeste, mi smo se i okupili jer svojim karijerama i svime što smo do sada uradili imamo tu poziciju sa koje možemo ovako nešto da kažemo. Ali, da kažemo u kontekstu ohrabrenja kako i ostali ljudi mogu preuzeti makar osnovni deo neke svoje građanske obaveze i dužnosti, a to je da izađu da glasaju.”

Bivši predsjednik SANU-a Vladimir Kostić insistira na tome da je do okupljanja došlo spontano i kako se ne radi o nekakvoj elitističkoj grupi. “Ovo nije bio proces poput biranja nekakve masonske lože. Ono što jeste bio kriterijum je da su to ljudi koji nisu bili politički angažovani, koji nisu bili u političkim strankama, niti politički angažovani u vlasti ili nekoj prethodnoj garnituri”, kaže Kostić. Sudeći po odjeku ovakvih objašnjenja u javnosti, upravo ovakav ili sličan pokret ili stranka nedostaju današnjoj Srbiji, ponajprije onima koji se ubrajaju u stalne ili povremene apstinente ili se kolebaju koju stranu će izabrati u dubokim političkim podjelama u Srbiji, čiji su neki od aktera i duže od tri decenije na javnoj sceni.

Što se tiče srbijanskih mainstream medija, koji svijet posmatraju isključivo predsjednikovim očima, njima je mnogo zanimljivije da ponavljaju snimak kamera iz jednog niškog hotela na kojem se vidi kako Bjelogrlić prilazi režiseru Predragu – Gagi Antonijeviću (Dara iz Jasenovca) i pesnicama pokušava “izravnati” neke stare neraščišćene račune. Eto, bori se za Srbiju protiv nasilja, kažu ovi medijski djelatnici, a sam bije neistomišljenike. Baš sada je, dvije godine kasnije od premijere Tome u Nišu i neprimjerenog pesničenja u sitne sate, počelo suđenje Bjelogrliću, od kojeg se očekuje da baci više svjetla na ružan događaj koji je ponajmanje bio potreban Bjelogrliću, čija se popularnost odavno razlila po cijeloj regiji.

A onda su se uključili ‘čuveni’ srbijanski tabloidi

Osim snimljenog prebijanja Antonijevića, koje, po svemu sudeći, ima više veze sa raspodjelom državnog novca filmašima, a manje s politikom, Bjelogrliću se zamjera i javno obraćanje desetinama hiljada demonstranata na protestima nazvanim “Srbija protiv nasilja”, započetih nakon dva masovna ubistva u maju u Beogradu i okolini, koja su bila okidač provale nezadovljstva građana i omogućila ujedinjenje proevropskog dijela opozicije u koaliciju koja će na decembarske izbore izaći upravo pod imenom “Srbija protiv nasilja”. Kako će se i kada suđenje Bjelogrliću završiti neće se saznati brzo, s obzirom na poslovičnu neažurnost srbijanskog pravosuđa, dok će se snaga “Srbije protiv nasilja” izmjeriti već 17. decembra na izborima, na koje promotori ProGlasa pozivaju sve građane da izađu u što većem broju.

Onda su se u akciju spasavanja premijerke Srbije Ane Brnabić i njene vlade u tehničkom mandatu, valjda da potvrde odakle vjetar puše, uključili nadaleko čuveni srbijanski tabloidi, čuveni po sluganjerstvu i hvalospjevima vlastima i nemilosrdnim atacima na sve koji u Srbiji odluče misliti svojom glavom. Tabloidnu tvrdnju “da je reditelj i glumac Dragan Bjelogrlić tukao i novinarku Olju Bećković” ovaj je dvojac demanirao uz najavu tužbe.

“Povodom informacije koja se pojavila u domaćim tabloidima, a u kojoj se navodi da je reditelj i glumac Dragan Bjeloglić tukao i novinarku Olju Bećković, zajednički demantujemo takve netačne i maliciozne navode“, navodi se u saopštenju koje su potpisali Olja Bećković i Bjelogrlić. Istina je da je Bjelogrlić gostujući kod Olje Bećković, koja već tri decenije uređuje Utisak nedelje, posebno istaknuo jedan za njega neshvaljiv aspekt napada na njegovu ličnost, onaj koji se pože podvesti pod pitanje “šta ti to sve treba kad si već odavno postigao što ti treba za sreću?” Može zazvučati demagoški, ali je još zanimljiviji Bjelogrlićev odgovor: “Stvara se slika da bi trebalo da budem sretan pošto sam materijalno obezbeđen. Kako mogu da budem sretan ako živim u nesretnom društvu?”

Ima li ‘čarobne formule’ za napredak u Srbiji?

Bjelogrlić ne krije kako bi prvi čin poslije izbora morao biti usvajanje zakona o prijeklu imovine, koji bi se odnosio i na njega, ali i na Anu Brnabić, Maju Gojković, Dragana J. Vučićevića… To bi bio početak “čarobne formule” za oporavak srbijanskog društva. Njegov najnoviji film Čarobna formula, međutim, ima za temu tragičan pokušaj pravljenja atomske bombe za (bivšu) Jugoslaviju na Institutu u Vinči daleke 1958. godine.

Bjelogrlićeva politička “formula” za kraj 2023. godine, i pored okupljanja hiljada intelektualaca i “običnih” građana, nema ničeg atomskog u sebi, ali je beogradski glumac i režiser postao medijska bomba čiju je razornu moć vlast prepoznala kao veću opasnost i od same opozicije. Zato hajka “u zvjerinjaku”, kako bi to rekao predsjednik Srbije, koji, kao i Bjelogrlić, navodno ne učestvuje na parlamentarnim izborima, ne smije stati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.