Ko prijeti glumcima u Srbiji

Zašto su glumci postali glavni govornici na antivladinim protestima u Beogradu i zašto se provlače kroz “toplog zeca” zbog iznošenja kritičkih mišljenja prema aktuelnoj vlasti?

Nije to zbog toga što se radi o slobodarskoj profesiji kakva je glumačka niti zbog toga što je riječ o ljudima koji nemaju nikakve veze s politikom, nego o praksi nedemokratske vlasti da se svaki kritički glas po svaku cijenu ušutka.

Užasne prijetnje koje glumcima i članovima njihovih porodica stižu sa društvenih mreža moraju biti hitno zaustavljene jer ako njihovi “autori” ostanu anonimni i nekažnjeni, za bilo kakvu akciju  društva može biti kasno.

Glavni reality nije na Pinku

Nije slučajno, nego je izuzetno precizno detektovano kako govor mržnje i najprimitivnije uvrede i prijetnje dolaze iz Skupštine Srbije, pa nikako nije slučajno ni što je Jelisaveta Seka Sablić, jedna od legendi jugoslovenskog i srpskog glumišta, svoje obraćanje demonstrantima poentirala riječima da je upravo Skupština ono mjesto sa kojeg se reality program plasira i uvlači u sve pore društva.

Jedna je stvar nazivati bilo koga pa i glumca šljamom, kako to radi neki od poslanika SNS-a, a sasvim druga kada vam sa društvenih mreža stigne otvorena prijetnja cijeloj porodici uključujući i djecu. Takav se očigledno dirigovan napad desio glumačkom paru Tamari Dragičević i Petru Benčini.

Spisak grozota namijenjenih glumcima niže se već danima na društvenim mrežama, a “šampion” je zasad anonimni vlasnik Twitter naloga koji sebe naziva “narodnim neprijateljem” koji je postavio video nepoznatog autora sa 46 slika glumaca, za koje se navodi da navodno pozivaju na “rušenje države” i “ustavnog poretka”, te na nepostojeće “nezakonske akte” protiv TV Pink koja i ne služi ni za šta drugo osim kao nacionalna pozornica za reality programe i direktnu komunikaciju vlasti s narodom. Pritom se i ne zna kad počinje reality, a kad “informativni” program jer bitne razlike skoro i da nema.

Na ovoj javnoj potjernici, bezbeli sa slikama kao na pravoj potjernici, nalaze se Branislav Trifunović, Nikola Kojo, Dragan Bjelogrlić, Gorica Popović, Petar Božović, Nataša Ninković, Nina Janković, Branka Katić, Gordan Kičić, Nada Šargin, Sergej Trifunović, Jelisaveta Seka Sablić, Rade Šerberdžija, Hana Selimović, Nenad Maričić i mnogi drugi.

Spisak je zaista impresivan, ali je izazvao potpuno suprotan efekat od onog koji su denuncijanti očekivali. Glumci su zbili redove i nema tog udruženja ili asocijacije od kojih nisu dobili podršku, uključujući i kolege iz cijele regije.

Uoči svake predstave sada se čita proglas podrške Društva sramskih umjetnika, a na strani glumaca i profesije su i njihove kolege koje odavno imaju talove upravo sa onima koji danas napadaju glumce.

Dušan Kovačević iz Zvezdara teatra je podsjetio na dugu istoriju napada na glumce, od zabrana da se sahranjuju na grobljima do likvidacija tokom i poslije ratova.

“Naši napadi na glumce su veliki znak nemoći i kukavičluka, napadnite vi nekoga ko državi još nije vratio nelegalno oružje posle dve masovne tragedije koje su nam se dogodile pre samo mesec i po dana”, rekao je Kovačević.

Kome se priviđa obojena revolucija

Taman kada se pomislilo da su se stvari nekako stišale, pogotovo nakon podnošenja tužbe grupe glumaca protiv onih koji su ih na razne načine žigosali, te činjenice da na sedmim po redu uličnim protestima nije govorio niko od glumaca, pojavio se novi spot u kojem se opozicioni poslanici Srđan Milivojević, Aleksandar Jovanović Ćuta i Radomir Lazović, kao i glumci Dragan Bjelogrlić i Milan Marić, optužuju da su dio „nove obojene revolucije“. Uz njihove fotografije i kadrove snimljene Petog oktobra 2000. godine, spot se završava porukom „reci ne novom petom oktobru“.

Beogradski Danas je tim povodom objavio reakcije dijela prozvanih koji, u najkraćem, tvrde kako se vlastima “priviđa obojena revolucija, a obojili su Srbiju u crno“.

Tako, naprimjer, poslanik Demokratske stranke i jedan od organizatora protesta “Srbija protiv nasilja” Srđan Milivojević kaže da mu “apsolutno ne smeta da u propagandnim uradcima SNS i mafijaških organizacija koje su joj bliske, bude predstavljen u kakvom god svetlu”.

Uz osudu targetiranja svojih kolega iz poslaničkih klupa Radomira Lazovića i Aleksandra Jovanovića Ćute, Milivojević kao posebno zastrašujuće navodi targetiranje glumaca Dragana Bjelogrlića i Milana Marića, ljudi “koji ni na koji način ne učestvuju u političkom životu Srbije”.

Poslanik koalicije “Zajedno” Aleksandar Jovanović Ćuta  bio je još oštriji. „Samo neka nastave, neka truju narod. Priviđa im se nekakva ‘obojena revolucija’, a obojili su Srbiju u crno i zato je toliki narod na ulici. Neće da trpi ni radikale, ni naprednjake i sve to što je zgurano u taj tor“, njegove su riječi.

Radomir Lazović, narodni poslanik Zeleno-lijevog kluba, izjavio je kako bi mu bila časti bila čast biti u istom filmu sa glumačkim veličinama kao što su Dragan Bjelogrlić i Milan Marić, ali da je, nažalost, ovo jako ozbiljna i opasna situacija “koja podseća na pripremu za ubistvo Olivera Ivanovića”, srpskog političara sa Kosova.

Zlokobno je zazvučalo njegovo podsjećanje da je upravo na TV Pink prije Ivanovićeve likvidacije prije pet godina u Kosovskoj Mitrovici puštan spot u kome se on targetira na sličan način.

Kojo ili Vučić, ko dijeli narod?

Otkako je država pokrenula sukob sa glumcima proglasivši ih za državne neprijatelje, za sada su nastradale samo gume na automobilu glumca Irfana Mensura.

Targetiranje glumaca nije počelo zbog toga što su oni glumci, nego zbog toga što iznose kritička mišljenja o vlasti, što je ne samo glumcima nego i svakom drugom građaninu apsolutno dozvoljeno po svim zakonima zemlje. Da to u praksi baš i ne važi osjetio je najbolje glumac Nikola Kojo koji je prvi izgovorio tu nepoželjnu rečenicu da zahtjev protesta “Srbija protiv naselja”, započetih nakon dva masovna ubistva početkom maja, mora biti da Aleksandar Vučić ode jer je on – simbol sistema.

„To mora postati cilj ovog protesta uz zahtjev za ulazak tužioca u zgradu na Andrićevom vencu jer predjednik krši Ustav po nekoliko puta dnevno“, rekao je Kojo.

Uzvratio mu je odmah Vučić lično poručivši Koji kako on “nema pojma ni o čemu” i kako “deli narod”.

„Ti ništa ne znaš o svemu tome, pojma nemaš i kad ste ušli u politiku sada morate da dobijete odgovor. Pojma nemaš ni o čemu i mislite da imate pravo da zloupotrebljavate svoju popularnost i to što neko pomaže na različite načine da živite bolje nego ikad ranije i da imate pravo da kažete da je Jelena Karleuša podržala Vučića, a nije me uopšte podržala, nego je rekla da nisam kriv za ovakve stvari i to zato što ima ugovor sa Telekomom. Pa vi svi imate ugovor sa Telekomom. Vi imate pravo to da kažete, a kad ona kaže to, onda ona nema pravo, a sa istom kompanijom imate ugovor“, dodao je još Vučić.

Karanović: Glumci postali heroji

Režiser Srđan Điđa Karanović je ustvrdio kako ne ide na proteste iz zdravstvenih razloga ali ih podržava iz sveg srca. Autor nekad vrlo popularne TV serije i filma “Grlom u jagode” je ocijenio kako su “vlasti predvidljive, a glumci elegantno uzvratili udarac”.

Što se tiče reakcija vlasti poznati režiser kaže kako su one već više puta viđene i da treba istrajati u borbi da Srbija počne da se unormaljuje, a ne da bude zemlja u kojoj će roditelji voditi djecu na “zabave” u streljanu.

Povodom kampanje napada na glumce, Karanović konstatuje da se u tragedijama i košmaru koji je zahvatio cijelo društvo pojavila na sve strane opasna djelatnost  – manipulacija.

„Ljudske sudbine, događaji, lažni i izmišljeni, počeli su se koristiti za lične interese političara… Glumci, kao javne i često popularne ličnosti su za to naročito pogodni. I ne samo kod nas. Tu hajku na glumce i zavirivanje u njihove novčanike smatram bednom i niskom.”

Karanović smatra kako su protesti “Srbija protiv nasilja” drugačiji od svih do sada.

„Drugačiji su, mirni, počeli su iz pijeteta prema žrtvama dok polako, šesti protest u sebi nije otkrio, mladalačko zarazno veselje, nadu u bolja vremena. To zrno veselja treba zadržati u dugom verovatno iscrpljujućem sukobu s postojećim režimom. Uvek treba imati na umu pitanje Branka Miljkovića – da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj“, rekao je Karanović.

Vlast za sada ne pokazuje namjeru da ispuni zahtjeve desetina hiljada građana.

Glumci su stigli, sire, ali ovaj put ne igraju predstavu za kralja i dvorjane. Igraju za sebe i nikad mnogobrojniju publiku. Ulica je ponovo postala jedina scena na kojoj pozorište ne potkazuje život nego sam život potkazuje pozorište.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.