U sjeni zmaja: Nepošteno američko mirotvorstvo na Bliskom istoku

Tokom proteklih nekoliko mjeseci, administracija Joea Bidena silno se trudila da pokuša osigurati tripartitni sporazum između Sjedinjenih Američkih Država, Saudijske Arabije i Izraela. Prema predloženom sporazumu, Saudijska Arabija bi priznala državu Izrael u zamjenu za velike sigurnosne garancije od američke vlade i neka uvjeravanja o kreiranju palestinske države u dogledno vrijeme.

Iako je Washington to predstavio kao potragu za mirom, stabilnošću i prosperitetom na Bliskom istoku, pakt ove vrste prije će dovesti do veće polarizacije u regiji, sukoba preko posrednika i dodatne patnje za njen narod.

Revnosni američki posmatrači već su kritikovali Bidenovu administraciju zbog ovoga, dovodeći u pitanje mudrost i vrijednost sporazuma „sa dvojicom najmanje pouzdanih svjetskih čelnika“ koji bi „učinio svijet sigurnim za izraelski aparthejd“. Ako zaista normalizacija odnosa između Saudijske Arabije i Izraela neće donijeti ništa značajno SAD-u, zašto se onda Bidenova administracija uključuje u ono što izgleda kao skup, sumnjiv i rizičan sporazum koji će je sigurno vratiti u bliskoistočnu kaljužu?

Kratki odgovor: Kina, geopolitika i, pa, izbori 2024.

Strateški, Bidenova administracija je zabrinuta zbog sve većeg geopolitičkog utjecaja Kine u Zapadnoj Aziji i posebno naftom bogatoj zaljevskoj regiji, i ljuta je i na Saudijsku Arabiju i na Izrael što pomažu ovu ekspanziju. Bogati prijem za kineskog predsjednika Xi Jinpinga u Rijadu krajem prošle godine, i šaputanja izraelske vlade o približavanju s Kinom posebno su iritantni za Washington.

Saudijske sigurnosne garancije

Biden je ponovo razmotrio svoju raniju inklinaciju pristupu milo za drago s ova dva bliskoistočna klijenta u korist više strateškog pristupa da podstakne i Saudijsku Arabiju i Izrael da se usklade sa američkim geopolitičkim interesima i da se distanciraju od Kine i Rusije, posebno u oblastima visoke tehnologije, odbrane i energije.

Washington pokušava uvjeriti Saudijsku Arabiju da ograniči ekonomsku i stratešku saradnju s Pekingom, blokira potencijalnu prodaju saudijske nafte u kineskim renminbijima koja bi mogla potkopati američki dolar, i okonča saudijsku koordinaciju s Rusijom kako bi zadržala visoku cijenu nafte.

Ovo je u skladu sa njegovom nedeklarisanom politikom de facto prisiljavanja partnera širom svijeta da biraju između Amerike i Kine (i njenog saveznika, Rusije).

Saudijska Arabija, zauzvrat zahtijeva sigurnosne garancije u stilu NATO-a, kupovinu visoko sofisticiranog oružja i uspostavljane kompleksnog civilnog nuklearnog programa.

Ali takav sporazum s Rijadom teško bi prošao kroz neprijateljski nastrojen američki Kongres, jer su njegovi reputacija i kredibilitet u Washingtonu znatno oslabili tokom proteklih godina, nakon rata u Jemenu i ubistva novinara Jamala Khashoggija koje su izvršili saudijski agenti 2018.

Na scenu stupa Izrael i njegov moćni lobi. To što Bidenova administracija predstavlja sporazum sa Saudijskom Arabijom kao sporazum o normalizaciji odnosa s Izraelom osigurava njegov prolazak kroz Kongres, koji je poznat po svom služenju Izraelu koje povezuje predstavnike obje stranke. Dvostranačka politička podrška takvoj vanjskopolitičkoj inicijativi smatrana bi velikim političkim postignućem Bidenovog predsjedničkog mandata.

Ustupci u vezi Palestine

Ali ovaj sporazum mora prvo proći u Knesetu, što je slabo vjerovatno s obzirom na saudijske zahtjeve za „ustupke“ u vezi Palestine. Prema Wall Street Journalu, Rijadu se ne žuri da potpuno normalizira odnose i zahtijeva da Izrael da „značajnu ponudu koja unapređuje napore da se kreira nezavisna palestinska država“. Iako je ovaj zahtjev dvosmislen i prilično simboličan, i dalje bi bilo teško proći kroz izraelski parlament kojim dominiraju ekstremističke stranke.

Ako Bidenova administracija, kao i njeni prethodnici, može smisliti diplomatski (čitaj dvosmislen) jezik koji zadovoljava obje strane, dok isto tako nudi Izraelu dalekosežne nagrade, sporazum može biti postignut vremenom, a bio bi, naravno, na štetu palestinskog naroda.

To bi za Bidena bio značajan uspjeh jer bi mu popravilo status uoči američkih predsjedničkih izbora 2024, na kojima bi se, prema anketama, mogao takmičiti rame uz rame s bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom.

U kojoj mjeri će se njegova kampanja za ponovni izbor okoristiti sporazumom sa Saudijskom Arabijom i Izraelom zavisi uglavnom od njegove sposobnosti da ga proda Kongresu i američkom biračkom tijelu kao nužnog za američke nacionalne sigurnosne interese u vezi sa strateškim neprijateljima Kinom, Rusijom i Iranom. Biden ih mora uvjeriti da bi ovaj sporazum ograničio utjecaj Kine u Zapadnoj Aziji kao i njen pristup ključnim izvorima energije, te da bi dodatno izolovao Rusiju i Iran i da bi obnovio američki utjecaj dok unapređuje novi tip američkog mira na Bliskom istoku.

To je težak poduhvat, ali takav da će njegove moguće dobrobiti omogućiti Bidenu i njegovim saudijskim i izraelskim kolegama da uživaju u centru pažnje i hvale se svojim historijskim uspjesima, barem do izbora. Ili dok stvarnost ne razotkrije inherentne rizike miru nesklonog „mirovnog sporazuma“ i sve se obije Americi o glavu još jednom.

Iluzorno je pretpostaviti da će asertivna i moćna Kina sjediti skrštenih ruku dok joj SAD ograničava utjecaj i kontroliše zalihe energije. Ili, da će kineski saveznici, Rusija i Iran, dozvoliti Americi da ih osiromaši i izoluje u njihovim neposrednim sferama utjecaja.

Sporazum između Saudijske Arabije i Kine

Ideja o Bliskom istoku kao laboratoriji za postamerički svijet uzima maha u Pekingu, koji vidi regionalne krize kao priliku da dodatno proširi svoje odnose nauštrb Washingtona.

Da ne bude zabune, sve tri sile vide sebe kao žrtve zapadnjačkog imperijalizma i shvatit će svaki američki plan, iako ga SAD predstavlja kao „mirovni sporazum“, kao neprijateljsko zadiranje u njihov prostor – agresiju na njihove vitalne interese. Oni će se međusobno zbližiti i odgovoriti u skladu s tim, što će sigurno polarizirati regiju i dovesti do dodatnih sukoba i haosa.

Srećom, ima još vremena za promjenu kursa – bolje ikad nego nikad.

Podrška sporazumu između Saudijske Arabije i Irana u kojem je posredovala Kina ne šteti američkoj nacionalnoj sigurnosti, ali potkopavanje istog moglo bi dovesti do regionalnog sukoba koji čini američko vojno uključivanje nužnim, čime bi se prekršilo Bidenovo obećanje da će okončati vječne ratove.

Zaista je nerazborito pretpostaviti da će nakon duge, skupe i katastrofalne uključenosti Amerike na Bliskom istoku, dodatna američka intervencija služiti interesima obe strane. Zaista, ako je historija učiteljica, ovim dvjema stranama je, strateški govoreći, bolje kada nisu zajedno. Krajnje je vrijeme za razdvajanje i smanjenje rizika.

Isto tako, ako se dozvoli Kini puni pristup arapskim izvorima energije i izvoznim tržištima, to neće predstavljati veliku prijetnju za SAD. To je prije svojstveno američkoj toliko slavljenoj fer konkurenciji i principima slobodne trgovine. Međutim, spriječiti Kini pristup bliskoistočnoj nafti i tržištima nije samo nefer nego i opasno; to bi bez sumnje izazvalo suprotan efekat i bilo prijetnja za američku sigurnost i međunarodnu stabilnost. Kina je spremna za svijet haosa, kako je istakao jedan zapadnjački stručnjak, a Amerika nije.

Kako je govorio neponovljivi Shakespeare, ne staj između zmaja i njegovog gnjeva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.