Rusija će se boriti da spasi imperiju Wagner
Pad i smrt Jevgenija Prigožina može biti pokušaj pokazivanja snage, ali svijet i dalje vidi slabost ruskog predsjednika, posebno zato što su pozicije Moskve u Africi pod upitnikom.
Ruskom predsjedniku Vladimiru Putina trebala su skoro 24 sata da prekine šutnju o smrti Jevgenija Prigožina, ruskog biznismena koji stoji iza zloglasne grupe Wagner. Putin ga je opisao kao “talentiranog biznismena“, koji je “radio i van države, i ostvarivao rezultate“, ali koji je napravio neke “velike greške u životu“. Iako je Kremlj dugo odbijao zvanično potvrditi smrt šefa plaćenika u padu aviona 23. augusta, jasno je da je za ruskog predsjednika on i tada biomrtav: o čovjeku kojeg su nekada zvali “Putinov kuhar“ govorio je u prošlom vremenu.
Prigožin je znao šta ga čeka. Ipak je izazvao svog pokrovitelja, pokrenuvši pobunu koja je iznijela na vidjelo krhkost ruske sigurnosne države. Krajem juna vagnerovci su zauzeli sjedište južnog vojnog okruga u Rostovu na Donu, komandni centar Putinove “specijalne vojne operacije“ u Ukrajini. Krenuli su i na Moskvu, došavši na 200 kilometara od glavnog grada i naišavši na slab otpor. Ova razmirica je završila primirjem, a Wagner je pokleknuo i navodno prebacio svoje snage iz Ukrajine u Bjelorusiju. Nazvavši pobunu “činom izdaje“, Putin je naizgled “oprostio“ Prigožinu, lično se sastavši s njim i zapovjednicima Wagnera i pozvavši ga da prisustvuje samitu Rusija – Afrika u Sankt Peterburgu.
Obrušio na loše boljare, ne na dobrog cara
Osvrnuvši se na pad šefa Wagnera, ruski analitičar Aleksandar Baunov povukao je paralele s filmskim klasikom iz 1970-ih, Kumom. Istakao je da su šefovi mafije, kada bi odlučili eliminirati protivnika, uvijek prvo pružili ruku i pomirili se s njim. Izgleda da je Putin u protekla dva desetljeća također prihvatio još jedno pravilo svijeta kriminala: ili pokazuješ snagu, ili postaješ plijen. Prigožinova sudbina šalje poruku cijeloj ruskoj eliti: ko god se usudi direktno izazvati Putinov autoritet, najvjerovatnije će platiti najveću cijenu. Režim ne tolerira nikakva osporavanja, a oružanu pobunu pogotovo.
Nije mnogo značilo to što se Prigožin nije posvađao s Kremljem, nego s Ministarstvom odbrane, jednim od njegovih klijenata. Ministarstvo je velikodušno plaćalo ugovore s njegovim kompanijama, pomogavši mu da nagomila bogatstvo i utjecaj. Čak je i Wagner, njegova plaćenička snaga, bio produžena ruka GRU-a, ruske vojne obavještajne službe. Ali, kada Putinova invazija punog obima na Ukrajinu nije tekla po planu, tenzije između Prigožina i zvaničnika Ministarstva odbrane su rasle.
Ovaj šef plaćenika se obrušio na loše boljare, a ne na dobrog cara. Njegove nepodopštine na društvenim mrežama često su bile usmjerene na traženje intervencije Kremlja protiv njegovih neprijatelja u vojnoj birokratiji. I pobuna je, bez sumnje, imala istu svrhu. Jedino što je Putin nije doživio kao takvu, shvatio je kao izazov njegovoj vladavini i, u konačnici, stajući na stranu ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova, svojih odanih sluga.
Ne pomaže ni upotreba nagrade i kazne
Prigožinova smrt, međutim, ne rješava brojne probleme Kremlja. Putin će se vjerovatno nastaviti boriti da vrati kredibilitet moćnika. Da, možete zatvarati, trovati ili uništavati rivale i kritičare s lakoćom, ali to neće umanjiti sve veće nezadovoljstvo elita i opće populacije. Prigožinov odlazak, također, neće izbrisati činjenicu da se pobuna dogodila i razotkrila slabost režima. Niti da je rat u Ukrajini, u najboljem slučaju, loše izvedena operacija, činjenica koju je šef Wagnera volio isticati kadgod je imao priliku.
Neće izbrisati ni činjenicu da je Putin bio prisiljen djelovati na najgrublji način da neutralizira Prigožina. Ruski predsjednik očito više ne može držati svoju svitu pod kontrolom, uključujući njihove borbe i rivalstva, kroz mudru upotrebu nagrada i kazni. Globalni suparnici Rusije, kao i kolege i partneri, koji su se nedavno okupili na samitu BRICS-a, sigurno će primijetiti sve ovo.
Pobuna je učinila da Putin izgleda slabo i Prigožinova smrt to vjerovatno neće ispraviti. Osim toga, nije sigurno hoće li ruska država ili drugi posrednik biti u stanju popuniti prazninu u subsaharskoj Africi koju je ostavilo Wagnerovo carstvo koje se raspada. Neće biti jednostavno zamijeniti ovu plaćeničku grupu.
Sve više izgleda kao slabi autokrata
Mnogo ovisi o Prigožinovim neformalnim vezama s lokalnim čelnicima u državama kao što su Mali ili Centralnoafrička Republika i nije potpuno jasno hoće li ruski odbrambeni zvaničnici biti u stanju zamijeniti ga. Ruska vlada će, također, morati zauzeti snažniju poziciju u Libiji, što bi moglo ponovo pokrenuti tenzije s drugim silama, uključujući Tursku, Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate.
Ako Putin uspješno riješi ovu tranziciju i Rusija zadrži ulogu širom Afrike, to bi mu moglo vratiti dio ugleda na svjetskoj pozornici. Ako ne uspije, Kremlj će pretrpjeti dodatni udar na ugled. Na početku karijere Putin se ponosio time da je efikasan menadžer koji vješto upravlja takozvanom vertikalom moći. Ali, sada svom stanovništvu i svijetu sve više izgleda kao slabi autokrata koji se bori da riješi krizu koju je sam izazvao.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.