Husi nisu uspjeli zaustaviti genocid, ali su ogolili moralni bankrot Zapada

Britanski i američki zračni napadi na Jemen od 12. januara, pokrenuti uz podršku od Australije, Kanade i Nizozemske, između ostalih, opet pokazuju kako većina zapadnih nacija više cijeni novac i profit nego ljudski život.

Razorni rat Izraela protiv Gaze, prvi genocid koji je prenošen uživo u historiji, odnio je više od 27.000 palestinskih života, među kojima je veliki broj djece, od 7. oktobra. Veći dio Pojasa Gaze srušen je i više od milion ljudi je raseljeno zbog nemilosrdnog i naizgled neselektivnog izraelskog bombardovanja. Gotovo potpuna opsada Pojasa, u međuvremenu, dovela je preživjele na ivicu gladi i prisilila ljekare da izvode amputaciju bez anestezije i uz upotrebu nesterilnog pribora. Pred ovom neospornom humanitarnom katastrofom, zapadne vlade nisu poduzele nikakve značajne korake. Zapravo, i američki predsjednik Joe Biden i britanski premijer Rishi Sunak jasno su dali do znanja da će nastaviti bezuvjetno podržavati izraelski napad na Gazu i napore da se „iskorijeni Hamas“ bez obzira na cijenu koju Palestinci plaćaju životom.

Na kraju, nije ubijanje i sakaćenje desetaka hiljada civila, nego niz nesmrtonosnih napada jemenskih boraca Husa na komercijalne brodove koji su prolazili kroz strateški važan moreuz Bab al-Mandeb to što je natjeralo zapadne nacije da nešto poduzmu. Jasno je da su se dolari i funte izgubljeni zbog brzog rasta troškova brodskog prijevoza pokazali vrednijima liderima „slobodnog svijeta“ od rijeka bliskoistočne krvi.

Moreuz Bab al-Mandeb, koji vodi do Crvenog mora, pa do Sueckog kanala, jedan je od najvažnijih plovnih puteva za međunarodnu trgovinu. Procjenjuje se da 12 posto svjetske trgovine, uključujući većinu izvoza nafte i prirodnog plina iz Zaljeva, prolazi kroz ovaj moreuz, što iznosi hiljadu milijardi dolara godišnje profita.

Porast popularnosti Husa u regiji

Smješten istočno od Mediteranskog mora, Izrael se oslanja na ovaj trgovački put za većinu robe koju uvozi. Husi kažu da ih je ova ovisnost navela da počnu presretati brodove koji putuju za Izrael i one koji su u vlasništvu Izraela, a prolaze kroz Bab al-Mandeb. Kazali su da će prestati s napadima ako Izrael pristane na primirje u Gazi, ili barem dozvoli ulazak dovoljne količine humanitarne pomoći.

Napadi Husa na brodove u Crvenom moru, izvedenih na način koji podsjeća na akcione holivudske filmove, do sada nisu doveli do gubitka života civila, članova posade napadnutih brodova, ali jesu nanijeli znatnu ekonomsku štetu Izraelu i njegovim pomagačima. Procjenjuje se da je od početka napada Husa, aktivnost u glavnoj izraelskoj luci u Eilatu pala za 85 posto.

Ovi napadi su, također, uzrokovali da neke velike brodarske kompanije, među kojima su British Petroleum i Shell, potpuno obustave svoje operacije u Crvenom moru. Ove obustave su dovele do velikih kašnjenja u isporuci robe kao i do nezabilježenih povećanja troškova prijevoza. Prema najnovijim dostupnim ciframa, tipične cijene brodskog prijevoza su 329 posto skuplje danas nego prije poremećaja na ovoj ključnoj brodarskoj ruti u novembru.

Osim toga, zbog ovih napada porasla je popularnost Husa u Jemenu i širom regije, i došlo je do promjene u načinu na koji se percipira ova oružana grupa koju podržava Iran. Sada je posmatraju kao časnu i vrijednu silu otpora protiv imperijalne agresije Zapada.

Zapadne nacije su mogle, naravno, izbjeći sve ovo i spasiti mnoge, mnoge palestinske živote, da su jednostavno natjerale Izrael da zaustavi svoj genocid u Gazi i okonča okupaciju palestinskih teritorija. Umjesto da uzrujaju Izrael tako što će mu reći da prestane ubijati Palestince, međutim, lideri Zapada odlučili su se priključiti još jednoj kampanji bombardovanja jedne od najsiromašnijih država na svijetu.

Kapitalizmu su životi samo još jedna roba

S ovim potezom su pokazali ne samo da ne mare za masovna ubistva kada ih čini jedan od njihovih saveznika, nego i da profitne marže zapadnih komercijalnih divova cijene mnogo više od bliskoistočnih života.

Naravno, ništa od ovog nije ni na koji način iznenađujuće ili neobično.

Na kraju krajeva, u kapitalizmu, ljudski život, bio on palestinski, jemenski, američki ili britanski, samo je još jedna roba. Zapadne vlade funkcionišu u nemilosrdnom ekonomskom sistemu u kojem su normalizirani distopijski koncepti kao „vrijednost statističkog života (VSL). Cilj VSL-a je izračunati iznos novca koje će društvo realno biti spremno platiti kako bi spasilo ljudski život. Pripisuje ljudima monetarnu vrijednost koja određuje vladinu politiku. Ako se određena mjera za spašavanje života ocijeni kao skuplja od VSL-a onoga koga bi spasila, onda se ona ne provodi. Naprimjer, 1975, američko Ministarstvo saobraćaja odbilo je postaviti sigurnosne šipke na sve kamione, koje bi smanjile broj poginulih u sudarima, jer je ocijenilo da bi trošak provedbe ove politike premašio VSL onih koji bi kao rezultat nje bili spašeni.

Ako je američka vlada spremna dozvoliti da američki civili koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama umru na oltaru kapitalizma od bolesti koje su mogu spriječiti, ne iznenađuje da je okupila radnu grupu za zaštitu komercijalnih brodova od antizapadnjačke grupe otpora na Crvenom moru.

Nadalje, iako je rijetkost da zapadne vlade poduzimaju značajne korake, vojne ili neke druge, za spašavanje života, posebno života nezapadnjaka, uobičajeno je da vode rat za ekonomsku dobit. Za rat u Iraku 2003, se kaže da je rat vođen zbog „velike nafte“. U ovom ratu je ubijeno više od milion Iračana, i izazvao je nezapamćenu nestabilnost koja je dovela do daljnjih sukoba i bijede, ali je kompanijama kao što je BP donijela više milijardi profita.

Prioriteti Zapada iznijeti na vidjelo

Krajem prošlog mjeseca, kada je objašnjavao svoju odluku da napadne Jemen, zajedno sa SAD-om, britanski premijer Sunak je kazao: „Ne možemo stajati po strani i dozvoliti da ovi napadi tek tako prođu. I nedjelovanje je izbor.“

Licemjerstvo je u ovoj rečenici više nego očito.

Britanski premijer samo je priznao da je i nedjelovanje „također izbor“ kada su borci Husi odlučili da će nešto poduzeti, i pogoditi kapitalistički Zapad u bolno mjesto – novčanik – kako bi pokušali okončati izraelske nemilosrdne napade na Palestince.

Bio je veoma zadovoljan nedjelovanjem tokom četiri duga mjeseca dok je Izrael ubijao, ranjavao, raseljavao i izgladnjivao više od dva miliona ljudi u Gazi s potpunom nekažnjivošću. Zapravo je i sada zadovoljan s nepoduzimanjem nikakve akcije, osim nekoliko praznih izjava i slanja malih količina pomoći, da se spase palestinski životi.

Napadi Husa na brodove u Crvenom moru nisu uspjeli zaustaviti genocid ili dostaviti pomoć Palestincima koji se guše u Gazi. Međutim, uspjeli su iznijeti na vidjelo prioritete Zapada i njegovu naizgled inherentnu nesposobnost da prepozna i poštuje vrijednost života, a posebno života Palestinaca.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.