Bursać: Sve po starom, antifašizam opet zabranjen u Mostaru!

Vijest glasi da je policija u Mostaru zabranila antifašistima mirnu komemorativnu šetnju povodom Dana oslobođenja Mostara od fašizma.

Dobro ste pročitali, nije zabranjen skup fašista moji slave ustaše i ostalu gamad, nego antifašista i to na Dan oslobođenja grada od fašizma.

U Mostaru sramno i po starom

Na žalost, kada je ovaj i ovakav Mostar u pitanju ništa ovo nije novo. Zapravo vijest bi bila da je antifašistima i poštovaocima partizana bilo dozvoljeno okupljanje i komemoracija na Dan oslobođenja grada.

Međutim, ponavljam, u ovom gradu u kome ustaške horde rade šta hoće, u kome su one vlast nad vlašću posve je logično da mostarska policija na čijem čelu je komesar HNK Robert Perić procjeni kako su antifašisti, a ne profašisti “sigurnosna prijetnja“ u gradu.

I zaista ako prošetate ulicama i bulevarima zapadnog dijela grada, shvatićete da je on neka vrsta proustaškog gnijezda koje se jasno odredilo i prema Drugom svjetskom ratu, ali i prema ovoj našoj stvarnosti.

A to određene je glasno i grafitno jasno-ustaše su “pravednici“, ponekad i mučenici i na koncu osvetnici, a partizani i antifašisti su “crvena bagra i nakot“ koji je zaslužio ništenje i u sadašnjosti i u “povijesnoj zbilji“.

Ne vjerujete?

Ustašama s ljubavlju

Zamislite da šetate Mostarom i pročitate sljedeći grafit:

“Oj ustaše kad ćemo do Drine, da stanemo na prag domovine-Fašizam živi!“

U potpisu “Ustaše Mostar“.

Ako poslije ovoga nekome nije jasno u kakvom ideološkom glibu živi grad na Neretvi i zašto je posve logično da se antifašistima, a ne fašistima zabranjuje skup ili taj neko ima ograničene kognitivne sposobnosti ili je samo bezobzirni provokator.

Pa ipak, najinteresantnije je ovogodišnje “objašnjenje“, jer svake godine postoji, naravno, objašnjenje na dan kada se grad bruka i zabranjuje antifašističke skupove umjesto da slavi Dan grada.

Zrinjski ispred slobode

Ove godine je, pazite sad, policija kao razlog zabrane okupljanja navela da se istog dana kad i “sporni skup“ igra utakmica Zrinjskog i Slavije!?

Da da, to je isti onaj nogometni klub čiji navijači-huligani i proustaše podižu desnu ruku i salutiraju kao nacisti, veličaju izvorne ustaše i presuđene ratne zločince od Praljka pa na dalje. Kite se zastavama NDH čisto zbog onih koji bi i dalje da ne vjeruju i da ustaše ne nazivaju ustašama.

I onda logičkim zaključivanjem dolazite do prostog zaključka da nije to samo stvar huligana, kako se tepa lokalnim ustašama u gradu, nego i stvar gradskih vlasti koje su na čelu sa policijom procijenile kako je pametnije pustiti huligane da slave i orgijaju, dok se antifašisti opet šalju u ilegalu.

A da je sve ovo Dan mrmota, vječno ponavljanje sramotnih grešaka u kojima Mostar živi svjedoči i pusti fakat da je prije dvije godine (po ko zna koji put) devastirano Partizansko groblje u Mostaru kada je uništeno ili oštećeno 700 spomen-ploča.

I ne samo da se ovaj obimni logističko-vandalski čin desio, nego je prošao nekažnjeno, a ni dvije godine kasnije nisu pronađeni počinitelji. Sve mi se čini da oni i danas, zdravi, pravi, veseli, zakonski slobodni određuju kojim će ritmom kucati srce grada Mostra i ko će se okupljati, a ko ne.

A mi se lažemo

Tada, te 2022. sam napisao sljedeće rečenice:

“Mi se lažemo sistematski godinama, decenijama, lažemo se kako je fašizam navodno pobijeđen. Lažemo se uvjerljivo pričajući djeci NGO bajke o smrti fašizma i slobodi naroda. A narod je sužanj navodne slobode, dok je jedini u priči mrtav antifašizam. Jer kad bi bili iskreni kazali bi-smrt antifašizmu, tamnica narodu! Eto to je istina.“

I tada dok sam to pisao, vjerovao sam de se nešto može promijeniti. Vjerovao sam da se te gradske vlasti pod šakom i kapom HDZ-a mogu opametiti i kazati- dosta je- lokalnim neoustašama, jer je HDZ odistinska snaga koja to može zaustaviti. Ako hoće.

A neće!

Svi ovi događaji u zadnje dvije godine su pokazali da i HDZ i njihova i terenska kamarila direktno upravljaju i dešavanjima i klimom u gradu na Neretvi.

I zato i saopštenje UOABNOR-a mostarskog djeluje kao da je pisano i danas, i prije mjesec dana, i prije dvije godine, a bojim se da će isto ovako biti i za pet godina. Oni kažu:

“ Ako u taj kontekst stavimo i činjenicu da se ovih dana navršava 20 mjeseci od terorističkog čina izvršenog na Nacionalni spomenik BiH – Partizansko spomen groblje, a da je istraga još u toku i nema rezultata, onda ne možemo da se ne pitamo: Na bazi kojih pokazatelja, ako se ne radi o političkoj odluci, ste zaključili da je odavanje pošte na groblju mogući sigurnosni problem”, naveli su iz UABNOR-a Mostar.

Pitaju dalje čestiti ljudi, “kome smeta hiljadu-dvije turista koji dolaze u grad i žele položiti cvijeće na groblje i ko se stidi onoga čime se ponosi cijeli civilizirani svijet”?

A ja im mogu odgovoriti- smeta HDZ vrhuški, smeta ustašama na terenu ili kako im se tepa “huliganima“; smeta jednom svjetonazoru, koji je sebe ovaplotio 1992, a potvrdio rušenjem Starog mosta godinu kasnije i koji kaže da je “partizanska ološ“ jednom za svagda protjerana sa zapadne strane Neretve.

Eto to je sva istina. Ni uncu manje, ni uncu više od toga!

Smrt antifašizmu, teror narodu!

Još da Brisel shvati kako “nositelji europskih vrijednosti“ rade predano na očuvanju onog antievropskog zla koje je izjedalo Evropu prije osam i više decenija, pa da se svi probudimo i otrijeznimo.

Međutim ima nešto u samom saopštenju antifašista mostarskih što vidim kao apsurdno u današnjem Mostaru. Oni kažu, “Odlučno odbacujemo ovakve odluke kao političke i tražimo sankcionisanje nalogodavaca” uz poruku, “Smrt fašizmu-sloboda narodu!”

Drugovi (suborci), bojim se da su oni koji mogu i moraju sankcionisati nalogodavce i izvršitelje dio iste ekipe, da ne kažem klike koja pogani grad Mostar decenijama.

A trenutni pozdrav u Mostaru je-

Ne znam za druge gradove Evrope, ali je Mostar, čini mi se, jedini ili jedan od rijetkih u kome je antifašistima zabranjeno okupljanje, pa je kao takav crna mrlja Evrope, iste one Evrope kojoj deklarativno težimo.

Ipak je nešto i do nas!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.