Put naprijed za Palestinu: Poziv na međunarodnu zaštitu

Nakon značajne presude Međunarodnog suda pravde (ICJ), kojom je utvrđeno da je sud uvjeren u uključenost Izraela u genocid nad palestinskim narodom u Gazi, sve države potpisnice Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida sada imaju pravnu obavezu poduzeti materijalne korake kako bi se okončali genocidni postupci Izraela u opkoljenom Pojasu.

U tom kontekstu, odluka brojnih zapadnih nacija da ukinu sredstva za UNRWA-u, glavnu humanitarnu agenciju UN-a za palestinske izbjeglice, zbog nepotkrijepljenih izraelskih navoda o „terorizmu“, nije samo zbunjujuća, upravo suprotno od onoga na što ih je sud pravno obavezao, nego i izuzetno odvratna jer se izgladnjeli Palestinci suočavaju s još većom gladi i epidemijama smrtonosnih bolesti u opkoljenoj Gazi.

Stvarni cilj lobističkih napora Izraela na podrivanju UNRWA-e jeste likvidacija palestinskog identiteta i prava na povratak palestinskog naroda koje ova agencija UN-a utjelovljuje. Ako zapadne države, Sjedinjene Američke Države posebno, nastave udovoljavati izraelskim genocidnim zahtjevima, samo će povećati težinu optužbi da su saučesnici u izraelskom genocidu u Gazi.

Nezapamćeni porast terorizma

Ovdje na kocki nije samo budućnost miliona Palestinaca i održivost izraelske države, nego i budućnost cijele regije i poretka zasnovanog na pravilima. Nesmanjenim izraelskim napadom na Gazu, uz bezrezervnu podršku Zapada, rizikuje se regionalna eskalacija koja bi dodatno rasplamsala sukobe od Jemena do Iraka i Sirije te otvorila put za nezapamćeni porast terorizma širom svijeta.

Danas je prisutan sve veći bijes prema zapadnim silama, ne samo u arapskom svijetu nego i širom globalnog juga, zbog njihovog percipiranog saučesništva u izraelskim masakrima nad palestinskim civilima. Terorističke organizacije kao što su ISIL i Al-Qaeda nisu mogle ni tražiti bolje okruženje da se regrupišu i pokrenu nove napade na Zapad, pogotovo s obzirom na to da globalna većina Zapad vidi kao onoga koji je omogućio genocid koji je u toku nad okupiranim i ugnjetavanim starosjedilačkim narodom. Može se sa sigurnošću očekivati da će takve terorističke grupe ili potpuno nove poput njih, iskoristiti ovaj trenutak i pokrenuti napade protiv zapadnih populacija i njihovih saveznika i pristalica širom svijeta. Također je, u velikoj mjeri, ugrožena budućnost svjetskog poretka zasnovanog na pravilima i samog međunarodnog prava.

Oštar kontrast između zapadnog odgovora na rat u Ukrajini i rat u Gazi, uvjerio je mnoge da se međunarodno pravo primjenjuje samo na neprijatelje Zapada, poput Rusije. S obzirom da Zapad jasno pokazuje da sebe i svoje saveznike, u ovom slučaju Izrael, smatra onima koji su izvan okvira zakona, došlo je do ogromnog gubitka povjerenja u međunarodne institucije poput Ujedinjenih naroda. Zaista, UN se ne samo našao potpuno nemoćan zaustaviti otvorena kršenja međunarodnog prava, koja čini Izrael i napade na palestinske civile, već ga čak nije mogao pozvati ni na odgovornost za ispade protiv generalnog sekretara te organizacije i ciljane napade na osoblje UN-a u Gazi.

S obzirom na to da se većina snažno protivi nastavku izraelskog rata protiv Gaze, a većina država članica UN-a kaže da je za dvodržavno rješenje, uključujući i pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, postoji samo jedan način da se oživi svjetski poredak zasnovan na pravilima, vrati stabilnost Bliskom istoku i spriječi zora novog doba terora širom svijeta, a to je okončanje okupacije Palestine.

To je, također, jedini mogući put naprijed za Izrael. Nakon Hamasovog napada 7. oktobra, kako je očigledno iz nesigurnih postupaka njegove ultradesničarske vlade i očajničkog ekstremnog nasilja nad Palestincima, Izrael je potpuno izgubio povjerenje u svoje sposobnosti odvraćanja u regiji. Izraelci se danas osjećaju ranjivijima i izloženijima nego ikad ranije. Mnogi građani Izraela izgubili su povjerenje u sposobnost države Izrael da im omogući sigurnost, i propituju održivost te države u regiji.

Privremeni sporazum

Samo kraj ilegalne okupacije, podržan sporazumom u kojem arapske države osiguravaju Izraelu da je zaista dio regije i da može među njima postojati u miru i napredovati, omogućio bi Izraelu da povrati osjećaj sigurnosti i trajnosti. Jasno je da najduža aktuelna okupacija u novijoj historiji mora biti završena i to brzo. Međutim, s obzirom na trenutnu blokadu i potpuno razaranje Gaze, prvi korak prema okončanju okupacije trebao bi biti stavljanje palestinskog naroda, koji je ICJ sada označio kao jedinstvenu „grupu“, pod međunarodnu zaštitu.

Ovaj privremeni sporazum mora biti uspostavljen pod pokroviteljstvom UN-a čija bi uključenost vratila legitimitet poretku zasnovanom na pravilima, na period od tri do pet godina, tokom kojeg se može uspostaviti funkcionalna i nezavisna palestinska država.

Tokom ovog perioda međunarodne zaštite, nezavisni poglavar, kojeg će imenovati UN sa odobrenjem međunarodne zajednice, mora voditi ovaj proces i biti odgovoran za svakodnevno upravljanje, uz vodstvo i podršku posebnog vijeća sačinjenog od pojedinaca koji predstavljaju sve palestinske frakcije, uključujući i Hamas. Vjerovatno bi bilo ozbiljnih primjedbi na uključivanje službenog predstavnika Hamasa u ovu postavku, ali bi trebalo biti moguće u vijeće uključiti gosta koji je prihvatljiv grupi i može predstavljati njene interese. Uključivanje Hamasa u bilo koji mirovni proces je presudno jer se ne može postići održiva nagodba bez priznavanja interesa i očekivanja grupe koja je vodila palestinsku oružanu borbu protiv okupacije mnogo godina.

S obzirom na neupitnu proizraelsku pristrasnost Zapada, zemlje koje su pokazale brigu i obzir za prava i dobrobit Palestinaca, i poštivanje međunarodnog prava, tokom ovog posljednjeg sukoba, kao što su Južna Afrika, Turska i Brazil, trebale bi biti dio koalicije za međunarodnu zaštitu. Ta koalicija, također, treba omogućiti sigurnost i teritorijalni integritet Jordana i Egipta. Briga o sigurnosti na palestinskim teritorijama tokom ovog prelaznog perioda pod međunarodnom zaštitom mogla bi biti zasnovana na hibridnom modelu sastavljenom od lokalne policije uz podršku međunarodne jedinice.

Odgovornost za vođenje takvog prijedloga posredstvom Vijeća sigurnosti mora pasti na Veliku Britaniju i Francusku s obzirom na njihovu historijsku odgovornost u stvaranju države Izrael i ugnjetavanju palestinskog naroda. Obnova Gaze, koja je sravnjena sa zemljom u protekla četiri mjeseca, neizbježno će biti dio mandata u privremenom periodu međunarodne zaštite. Zemlje koje su direktno odgovorne za uništenje, među kojima su Izrael, SAD i Njemačka, trebale bi osigurati veći dio potrebnih finansijskih resursa, imajući na umu da će ukupni trošak obnove biti manji od 20 posto od onoga što je SAD obećao Izraelu u smislu dodatne vojne podrške za garanciju njegove sigurnosti.

Osim formiranja inkluzivnog privremenog vijeća, međunarodna zajednica mora poduzeti niz hitnih koraka kako bi pomogla Palestincima da vrate vjeru u međunarodnu zajednicu i izvodivost njene zaštite. Prije svega, privremenu presudu ICJ-a moraju podržati sve države svijeta, a njene preporuke trebaju biti u potpunosti provedene. To znači da ubijanje mora prestati, zarobljenici na obje strane trebaju biti oslobođeni, opsada bi trebala biti okončana i adekvatna pomoć i osnovne usluge trebaju odmah doći do svih Palestinaca u Gazi. U međuvremenu, trebalo bi pokrenuti nezavisnu reviziju vojne podrške Zapada Izraelu i oni bi trebali biti pozvani na odgovornost za svoje saučesništvo u genocidnim postupcima. Izraelskoj ultradesničarskoj vladi mora biti jasno naglašeno da etničko čišćenje Gaze ili Zapadne obale nije opcija. Svi taoci, s obje strane, moraju biti oslobođeni.

Zatim, međunarodna zajednica mora Izraelu jasno dati do znanja da ne može narušavati teritorijalni integritet Gaze okupiranjem bilo kojeg dijela njene teritorije, uspostavljanjem tzv. „tampon zone“ unutar nje ili dijeleći je na manja naselja. Osim toga, međunarodna zajednica mora jednoglasno pozvati na hitni i bezuvjetni prestanak sve ilegalne gradnje i aktivnosti otimanja zemlje na Zapadnoj obali i zahtijevati odgovornost za nasilje i agresiju koje čine izraelski doseljenici protiv Palestinaca. Nacije svijeta moraju insistirati na tome da Izrael ukloni sve doseljeničke ispostave na Zapadnoj obali i da odustane od takvih namjera u Pojasu Gaze.

Isto tako, uloga Jordana kao čuvara džamije Al-Aqsa mora biti održana i svetost mora biti vraćena svim kršćanskim i muslimanskim svetim mjestima u Jerusalemu.

Na kraju, kako bi osigurala da palestinski narod može živjeti slobodno i dostojanstveno pod upravom vlastitih izabranih predstavnika, međunarodna zajednica bi trebala zvanično priznati palestinsku državu zasnovanu na granicama iz 1967. sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom i obavezati se na brzu implementaciju 17 ciljeva održivog razvoja UN-a u postkonfliktnoj Palestini.

Ovo obećanje može pokrenuti formiranje palestinskog sistema podrške/socijalne sigurnosti koji će biti prijeko potreban dan poslije.