Kriza u Srbiji: Opozicija u EU, Vučić u New Yorku

Kako se desilo da istog dana Evropski parlament u Strasbourgu usvoji Rezoluciju, zahtijevajući nezavisnu međunarodnu istragu povodom tvrdnji opozicije o krađi izbora u Srbiji i duela Aleksandra Vučića i Albina Kurtija na posebnoj javnoj sjednici Savjeta bezbjednosti OUN održanoj na zahtjev Srbije povodom ukidanja dinara i proglašenja eura za jedinu zvaničnu valutu na teritoriji Kosova?

U odgovoru na ovo pitanje najprije treba podsjetiti kako se malo toga u životu događa slučajno, a pogotovo u zapretenim tranzicionim političkim procesima koji zbog netransparentnosti najčešće dovode do apsurdnih zapleta sa potpuno neizvjesnim krajnjim ishodima.

U ovom slučaju treba zaista biti politički slijep pa ne uvidjeti kako pomenuti dvojac Vučić-Kurti, sada i na polju monetarne politike, kopa iste rovove kao kada su, naprimjer, nedavno na dnevnom redu bile registarske table na motornim vozilima, gledajući sa potpuno različitih pozicija: prvi negirajući državnost teritorije koju po vlastitom Ustavu smatra svojom autonomnom pokrajinom i drugi koji je sa statusom pokrajine završio 2008. godine, kada je jednostrano proglasio nezavisnost koju je priznao najveći broj zemalja zapadnog svijeta.

Valjda je zbog toga, istog trenutka kada je Vučić završio svoje izlaganje u New Yorku, 21 televizija iz Srbije koja je bila uključena u TV prijenos isključila signal kako se ne bi čulo i vidjelo Kurtijevo i mišljenje ostalih učesnika u raspravi. Ako ste pomislili kako je to urađeno po nečijoj direktivi, to je vaš zaključak.

Pokrivalice za unutrašnju upotrebu

Iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oglasio pobjedu od 13:2 (sve članice Savjeta osim Velike Britanije i Švicarske, uključujući i Sjedinjene Države poručile su kosovskom premijeru Kurtiju u većoj ili manjoj mjeri da “pritegne ručnu”), iako glasanja zapravo nije ni bilo, kao što ni tema pokradenih ili regularnih izbora u Srbiji nije ni bila na dnevnom redu, potpuno je jasno kako je njujorška priča, ispričana povodom uvođenja eura kao jedinog sredstva plaćanja na Kosovu, za glavni cilj imala da prikrije rezultat, onaj na sesiji Evropskog parlamenta u Srasbourgu (koju i nije tražio Vučić nego opozicija u Srbiji), gdje je istog dana čak 90 odsto poslanika usvojilo Rezoluciju, istina neobavezujuću, o Srbiji.

Rezultat glasanja je 461:53 uz 43 uzdržanih.

U njoj piše kako se u Srbiji ima što prije upriličiti međunarodna istraga o prednovogodišnjim izborima koji su, po tvrdnjama opozicionih stranaka – pokradeni.

Da se evropska rezolucija koju je službeni Beograd namah nazvao “antisrpskom” očekivano “otrgnula kontroli” najbolje svjedoči onaj njen dio u kojem stoji kako bi Beograd mogao ostati bez evropskih pretpristupnih (IPA) fondova ukoliko ne provede pomenutu istragu. I to je glavna tačka protiv koje će se pobuniti vlastodršci i moćnici u Srbiji koji za ovaj očigledan poraz na tzv. evropskom putu krive isključivo domaće izdajnike, čitaj opoziciju, i ponekog evroparlamentarca, kako kažu, u odori albanskog lobista, prvenstveno misleći na Violu fon Cramon i još neke druge s lijeve strane evroposlaničkog spektra.

Kako god bilo, u ovom trenutku, ni opozicija ni Vučić nemaju pretjeranih razloga za slavlje jer zbog ovako ubjedljivih “pobjeda” i jednih i drugih, kako u Strasbouru tako i u New Yorku, građanima posve sigurno neće biti bolje.

Je li se Vučić preračunao

Politička kriza i u Srbiji i na Kosovu se produbljuje i poslije izbora u Srbiji i formiranja novog saziva parlamenta u Beogradu u kojem su opozicioni poslanici prihvatili mandate, ali i sa zakletvom položenom u hodniku. I obećanjem kako neće odustati od zahtjeva za ponavljanje izbora i u republici i na lokalu.

S druge strane, Kurtija tek očekuju izbori, a zabrana dinara mogla bi biti jedna od njegovih najjačih predizbornih karata uz konstantne napore da Kosovo uvede u najvažnije međunarodne organizacije.

Važniji od srbijanskih i kosovskih izbora, međutim, jesu junski izbori za Evropski parlament i novembarski predsjednički izbori u SAD od čijih ishoda zavise odnosi u cijelom svijetu, pa i u Srbiji i na Kosovu.

Je li se u takvoj situaciji ovaj put Vučić preračunao kada je pustio blisku saradnicu Anu Brnabić, koja se svim silama upinje da dobije još jedan premijerski mandat, da evroparlamentarce i njihove argumente poredi sa Radio Milevom dok svi skupa odapinju strijele na EU tješeći i sebe i svoje podanike kako se kada je o Evropi riječ glavne odluke donose u Evropskoj komisiji i Savjetu Evrope?

Je li slučajno da se i slučaj Banjska (upad srpske terorističke grupe), prebijanje snaga KFOR-a i neki drugi blago rečeno sporni događaji guraju pod tepih zajedno sa Amerikancima s kojima Beograd sve češće ima zajednički jezik ne samo kada je uvođenje dinara u pitanju, nego i kada je u pitanju formiranje zajednice opština sa srpskom većinom i sve jači pritisak na Prištinu da se ta zajednica konačno formira?

Malo neobično izgleda američki ambasador u Beogradu Christopher Hill kada o Kurtiju govori sličnim jezikom kao i Vučić što podsjeća na onu situaciju kada su Amerikanci već jednom našli mehanizme da Kurtija zbog neposluha svrgnu s vlasti, ali se on poslije toga nikad jači vratio u sedlo.

Vučić ne krije kako bi želio vratiti pitanje Kosova u Ujedinjene nacije iz Evropske unije, ali su sve američke administracije podržavale i sad podržavaju stav kako je to evropsko pitanje i kako su Briselski i Ohridski sporazum kao dio 35 poglavlja za ulazak Srbije u EU, jedini put koji Srbiju vodi u punopravno članstvo evropske zajednice.

Problem ovakve kalkulacije Beograda je “samo” to što nezavisnog Kosova ne bi ni bilo da na kraju sve konce ne vuče upravo Amerika u sadejstvu sa EU. Sa Kurtijem ili bez njega.

Šta će biti s Beogradom

Ali, sve je ovo već godinama poznata priča i kao što smo već rekli služi prije svega da spusti zavjesu na jedan izborni ciklus koji će, po svemu sudeći, ostati upamćen po migracijama glasača koji su nezakonito glasali i direktno uticali na izborni rezultat.

Nije ovdje u pitanju samo Rezolucija Evropskog parlamenta za koju se još ne zna hoće li stvarno i biti prihvaćena u Beogradu, nego šta će zaključiti i OSCE odnosno komisija ODIHR-a koja je svoj izvještaj najavila za kraj februara, a koja je odmah nakon izbornog dana najavila kako su zabilježene brojne neregularnosti i pored toga što vlast tvrdi kako izbori “nikad nisu bili pošteniji”. Šta će nakon toga reći i Evropska komisija i Savjet Evrope, ali i Berlin odakle u Srbiju dolazi najveći broj prijeko potrebnih investitora? Kako će na sve to odgovoriti Vučić, a kako opozicija?

Mnogo je pitanja na koja će biti lakše odgovoriti kad se završi ova izborna godina u kojoj se očekuje dalje jačanje desnih i zašto ne reći nacionalističkih snaga ne samo u Evropi, nego i u Americi.

Što se tiče Srbije, u ovom trenutku je teško povjerovati, ako se potvrdi masovna krađa glasova na parlamentarnim izborima, da će Vučić reći “dobro, neću više nikad, majke mi, haj’mo ispočetka”, ali je moguće da će se najdalje do ponedjeljka, 19. februara, znati jesu li novi izbori za Skupštinu Grada Beograda onaj mogući kompromis vlasti i opozicije i put za izlazak iz duboke političke krize.

Motiv za još jedan izborni krug imali bi ne samo opozicija nego i sama vlast kojoj bi tijesna većina uz pomoć šestero veoma nepouzdanih antivaksera, ravnozemljaša i teoretičara zavjere, moguće, nanijela više štete nego koristi. Pogotovo što vlast već gradi objekte za “Expo” s kojima želi zadiviti i domaću i stranu publiku narednih godina.

To bi bio logičan interes Vučićeve liste, ali će kao i uvijek do sada presuditi podaci koji svakodnevno stižu na Vučićev sto o istraživanju javnog mnjenja, iako bi predsjednik Srbije rekao kako politika nije samo matematika nego sam život. Ili, kako bi to objasnili neki malo pametniji od Vučića, politika je vještina mogućeg.

Za kraj, možda bi se moglo prisjetiti i njegovog odgovora kada je osudio agresiju Rusije na Ukrajinu. Na pitanje kada će uvesti sankcije Moskvi odgovorio je: “Kad budem morao”. Tako će biti i sa krađom na izborima. Što se tiče dinara, sigurno je da se građani neće ljutiti i ako im plate, penzije i druge prinadležnosti budu isplaćivane u eurima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.