Zapadnjački narcizam i podrška genocidnom Izraelu idu ruku pod ruku

Već duže od četiri mjeseca, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i druge zapadne države čvrsto podržavaju rat Izraela protiv Gaze. Izraelska vojska je do sada ubila više od 28.000 Palestinaca, među kojima je više od 12.000 djece.

Međunarodni sud pravde je 26. januara presudio da „barem neki postupci i propusti koje je navela Južna Afrika kao one koje je počinio Izrael u Gazi potpadaju u odredbe Konvencije [o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida]“ i da je tvrdnja Južne Afrike da Izrael vrši genocid „vjerodostojna“. Bez obzira na to, Zapad i dalje stoji uz Izrael.

Potom, kada je Izrael iznio tvrdnju da su uposlenici Agencije UN-a za pomoć i podršku palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) povezani s Hamasom, SAD, Velika Britanija, Njemačka i više od desetak drugih država obustavile su donacije, dok Palestincima u Gazi prijeti glad.

Uprkos saučesništvu Zapada u postupcima koje najviši svjetski sud priznaje kao genocidne, Zapad sebi i dalje pripisuje svaki oblik superiornosti u civilizovanom društvenom ponašanju. Zapadne države sebe i dalje vide kao „dobre momke“.

„Mnogo puta sam bio u nevolji jer sam govorio da ne moraš biti Jevrej da bi bio cionista, a ja sam cionista i zbog toga se ne izvinjavam. To je realnost“, izjavio je predsjednik Joe Biden u govoru na privatnom prijemu u okviru kampanje u Massachusettsu početkom decembra, kada je broj ubijenih u Gazi već iznosio 16.200. „Mi [Amerikanci] nikada nismo pomislili da je nešto izvan naših sposobnosti, od liječenja raka do svega što smo učinili. Zaista to mislim“, dodao je.

Posebna je to vrsta narcizma kada svjetski čelnik sebe proglasi pristalicom koja već 50 godina podržava bjelačku supremacističku ideologiju koja opravdava aparthejd, doseljenički kolonijalizam, i genocid, a potom govori o veličini SAD-a i  svih njegovih „mogućnosti“, kao da je SAD samo širio ljubav i mir širom svijeta, a ne intervenisao s brutalnom vojnom i ekonomskom silom tokom proteklih 130 godina.

Ali, američki predsjednik nije sam u toj samoobmani. Na okupljanju grupe Konzervativni prijatelji Izraela (CFI) u Londonu prošli mjesec, britanski premijer Rishi Sunak iskazao je nepokolebljivu podršku izraelskim napadima na Gazu i Zapadnu obalu. „Prisutna je strašna ironija u tome da je Izrael, od svih država, optužen za genocid“, kazao je Sunak, rekavši kako je slučaj Južne Afrike protiv Izraela „potpuno neopravdan“.

„Užasna ironija“ je da Izrael, kao saveznik Zapada, ne može biti optužen za genocid jer je jedan od „dobrih momaka“. „Loši momci“ mogu biti samo nezapadne (zapravo, nebijele) nacije, kao što je Južna Afrika.

Biden, Sunak i ostali i dalje vjeruju da kao vođe razvijenog svijeta, oni donose razumljive, racionalne izbore kada ratuju i ubijaju ljude u ime samoodbrane ili pod izgovorom borbe protiv „terorizma“.

Uprkos protestu desetaka miliona ljudi širom svijeta i smrti desetaka hiljada Palestinaca, razaranju Gaze i drugih zločina protiv čovječnosti, zanemarivanju rata koji je u toku u Sudanu i sukoba u Demokratskoj Republici Kongo, zapadni čelnici i dalje vjeruju da će zapadnjački kapitalizam i demokratske institucije spasiti svijet.

U knjizi Sukob civilizacija (1996), pokojni politolog Samuel Huntington upozorio je na opasnosti zablude Zapada da bi ostatak svijeta trebao prihvatiti njegove navodne vrijednosti. „Opstanak Zapada ovisi o tome da Amerikanci potvrde svoj zapadnjački identitet i da Zapadnjaci prihvate svoju civilizaciju kao jedinstvenu, a ne univerzalnu“, napisao je.

Ali, ono što Huntington nije shvatio o potrazi Zapada za jednom svjetskom civilizacijom je to da današnja ogorčenost prema Zapadu nije počela u periodu nakon Hladnog rata, odnosno 1990-ih. To je reakcija na stazu smrti, razaranja i proždiranja resursa koju Zapadnjaci ostavljaju za sobom još otkako je Kristofer Kolumbo krenuo put zapadne hemisfere, a Vasko da Gama pronašao put oko Afrike do Južne Azije, obojica 1490-ih.

Ostatak svijeta bio je izvor koji je Zapad pljačkao, prvo kroz krađu zlata, srebra i dragulja iz novoosvojenih zemalja, potom kroz porobljavanje miliona starosjedilačkih, afričkih i azijskih naroda, i na kraju kroz osvajanje starih carstava Istoka.

Ovo vjerovanje da je zapadna civilizacija superiorna i pravedna zbog svoje bijele puti tako je ukorijenjeno u zapadnu kulturu da mladi ljudi na Zapadu odrastu a da ne sretnu nikoga ko je ikada to uvjerenje doveo u pitanje. To jeste, dok neko poput mene kao profesora historije ne naiđe i ne konfrontira se s tim temeljnim uvjerenjem.

Zločini nad starosjediocima

U mom dugogodišnjem podučavanju historije, moji su se studenti često upuštali u raspravu sa mnom zbog moje pretpostavke da je „zapadna civilizacija“ kontradiktoran pojam.

„Ali, Asteci su prinosili ljudske žrtve!“, povikao je jedan student, dok je drugi, mirniji student koji se javio za riječ, rekao: „Žalosno je što su činjeni zločini nad starosjediocima, ali uvredljivo je porediti to što su Španci radili s onime što se desilo Rimu.“

To je bio snažan otpor koji sam dobio od znatnog broja studenata na jednom od predavanja o svjetskoj historiji prije nekoliko godina kada sam govorio o barbarstvu španskih osvajanja Asteka i Inka u 16. stoljeću i sličnostima između tih invazija i invazija Vandala i Vizigota, plemena koja su pomogla uništiti Zapadno rimsko carstvo.

Ukazao sam na dostignuća uništenih civilizacija i na činjenicu da su konkvistadori i španski svećenici spalili gotovo sve spise Maja, oskrnavili hramove Maja i Inka i prisilili stanovništvo u ropstvo i da prihvate kršćanstvo.

Također sam nailazio na negativne reakcije studenata nespremnih čak da samo razmotre mogućnost da bi SAD i Zapad, koji su se upuštali u barbarska ponašanja sa svojim stanovništvima i širom svijeta, mogla to isto učiniti i u bližoj budućnosti.

„To nije moguće, jer … nijedno civilizovano društvo ne želi da se to njima dogodi“, kazao je jedan student prije mnogo godina. „Amerikanci nikada ne bi krenuli naoružani protiv svoje vlade, posebno s našom vojskom, to nije racionalno. Ne bismo bili dovoljno glupi da ponovimo tu grešku. Naša vojska bi ugušila svaku pobunu“, rekao je drugi student prošle godine, iako je pobuna 6. januara 2021. i upad u zgradu Kapitola svjedočio drugačije.

Neki studenti su isuviše uvjereni da je Zapad pozitivna sila da bi uopće razmotrili apokalipsu koju je donio za 60 miliona starosjedilaca, zbrisavši do 90 posto populacije unutar 100 godina od prvog kontakta s Kolumbom.

Nismo mogli ni razgovarati o drugim genocidima koji su se vršili u ime carstva, kolonijalizma i kapitalizma: 165 miliona stanovnika Južne Azije koje su Britanci izgladnjivali, ubijali ili izrabljivali do smrti između 1880. i 1920. godine; ili oko 10 miliona stanovnika Konga koje su Belgijanci istrijebili; ili genocid do 100.000 pripadnika naroda Herero i Nama koje su ubile njemačke snage u Namibiji između 1904. i 1908.

Vjerovanje mojih učenika u zapadnu racionalnost ostalo je snažno čak i kada smo spomenuli krvoproliće iz Prvog i Drugog svjetskog rata. U tim sukobima je ubijeno čak 90 miliona civila i vojnika, među kojima je više od 200.000 uništeno u američkom nuklearnom bombardovanju Hirošime i Nagasakija.

Zapadnjački narcizam je upravo razlog zbog kojeg moji studenti teško prihvataju to da zapadna civilizacija proturiječi sama sebi na svakom koraku. Kao što je pokojni utemeljitelj postkolonijalnih studija Edward Said napisao u svom kapitalnom djelu Orijentalizmu (1978): „Može se argumentovano tvrditi da je glavna komponenta u evropskoj kulturi upravo ono što je učinilo [zapadnu civilizaciju] hegemonskom kako unutar, tako i van Evrope: ideja o evropskom identitetu kao superiornom u poređenju sa svim neevropskim narodima i kulturama.“

Ovo vjerovanje u superiornost Zapada znači da je on uvijek na pravoj strani historije, iako postoji mnoštvo primjera zapadnjačke neracionalnosti, barbarizma i brutalnosti u intervencijama na Bliskom istoku i u ostatku svijeta. Zapadnjački narcizam znači da će SAD i Zapad učiniti minimum da podrže Palestince samo ako ih prisile svijet i njihovi građani.

Činjenica da otprilike polovina Amerikanaca u dobi od 18 do 29 godina vjeruje da Izrael vrši genocid u Gazi je ohrabrujuća, ali sama po sebi nije dovoljna da okonča saučesništvo SAD-a i Zapada u izraelskim zločinima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.