Seizmička promjena u zajednici američkih muslimana

Prvog novembra, manje od mjesec dana nakon izraelskog napada na Gazu, administracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena objavila je nacionalnu strategiju za borbu protiv islamofobije. Taj potez je uslijedio dok su antimuslimanski incidenti bili u porastu širom država.

Šestogodišnji dječak palestinsko-američkog porijekla Wadea Al-Fayoume izboden je na smrt u Chicagu 14. oktobra, dok je njegova majka bila kritično ranjena u rasno motiviranom napadu njihovog stanodavca.

Pet dana kasnije, Jasmera Singha, 66-godišnjeg Sikha, nasmrt je pretukao u New Yorku muškarac koji je vikao “turban čovjek” (pobožne Sikhe često pogrešno smatraju muslimanima). Američki ljekar musliman Talat Jehan Khan izboden je na smrt u Teksasu 28. oktobra.

Jezivo domaće žarište

Bidenovu inicijativu kopirale su neke američke akademske institucije koje su usvojile mjere protiv islamofobije, obično uz politiku prevencije antisemitizma. Stanford, Univerzitet Maryland, Columbia i Harvard su među obrazovnim institucijama koje su najavile takve inicijative.

No, strategija Bijele kuće za borbu protiv islamofobije dočekana je s raširenim prijezirom i ismijavanjem. Korisnici platforme X (bivši Twitter) odgovorili su na najavu inicijative koju je objavila potpredsjednica Kamala Harris kritikom i oštrim pitanjima o saučesništvu SAD-a u zločinima koji se događaju u Pojasu Gaze. U kampusima, slamanje propalestinskog aktivizma demantiralo je univerzitetske inicijative protiv islamofobije.

Ove reakcije odražavaju sve veće američko-muslimansko odbacivanje pokušaja da se sistemski politički zahtjevi zamijene onima usmjerenima na netoleranciju ili isključivanje. Ovo označava prekid u odnosu na posljednje dvije decenije kad je fokus na kulturno prihvatanje ili međuvjerski dijalog, a ne politička kritika i djelovanje, oblikovalo zagovaranje i organiziranje američkih muslimana.

Ovaj pomak bio je vidljiv na ukopu ubijenog dječaka Wadea na kojem su bile hiljade i koji je postao pravi skup Za slobodu Palestine. Govornici su osudili proizraelsko priklanjanje američkog medijskog izvještavanja, ‘bjanko ček’ koji je SAD dao izraelskim okupacijskim snagama da počine zločine i višegodišnju opsadu Gaze koja je poremetila život njenih stanovnika. Smrt Wadea oplakivana je, ne kao stvar antimuslimanske netrpeljivosti ili mržnje, već kao jezivo domaće žarište u američko-izraelskom savezu.

Zajednica ispred ličnog iskustva

Sličan je stav bio nakon pucnjave na troje palestinskih studenata u novembru kada su ih njihovi kefijeh šalovi vjerovatno označili kao metu napada. Na pitanje o napadu, Kinnan Abdalhamid, jedan od preživjelih, tvrdio je kako fokus treba ostati na pozivima na trajni prekid vatre u Gazi, a ne na njegovom ličnom iskustvu.

Abdalhamidov prijatelj Hisham Awartani, koji je pucnjavom ostao paraliziran od struka prema dolje, također je odbio da se njegovo iskušenje prepakira u primjer antimuslimanske netolerancije. Awartani je rekao da je on samo “jedna žrtva u mnogo širem sukobu. Da sam pogođen na Zapadnoj obali, gdje sam odrastao, izraelska bi vojska vjerovatno uskratila medicinske usluge koje su mi ovdje spasile život. Vojnik koji bi pucao u mene otišao bi kući i nikada ne bi bio osuđen.”

U međuvremenu, muslimanske i arapske zajednice masovno su izašle na demonstracije tražeći prekid američke materijalne podrške Izraelu i trenutni, trajni prekid vatre.

Ova mobilizacija daleko je od dinamike iz protekle dvije decenije, što se može vidjeti u mome istraživanju muslimanskog multikulturalizma tokom godina “rata protiv terorizma”.

Nakon 11. septembra, američke muslimanske organizacije učestvovale su u kulturnim projektima i projektima usmjerenim na borbu protiv pogrešnih predodžbi o svojim zajednicama. Mnogi su vjerovali da bi promjena američke percepcije (podučavanjem o značaju hadža ili ramazana ili pobijanjem stereotipa o hidžabu) legitimizirala prisutnost muslimana u SAD-u. U mom etnografskom terenskom radu rečeno mi je da bi postavljanje pitanja američkog militarizma ugrozilo krhki projekt muslimanske američke legitimnosti.

Inicijative za raznolikost

Tih je godina došlo do proliferacije događaja za podizanje kulturne svijesti. Na univerzitetskim kampusima, muslimanska studentska udruženja održali su Sedmice svjesnosti o islamu, ponovo motivirane uvjerenjem da će ispravljanje pogrešnih percepcija o muslimanima pobijediti islamofobiju. Godišnji Međunarodni dan hidžaba poziva nemuslimanke da stave maramu u znak solidarnosti s muslimankama. Muzejske izložbe prikazivale su izume iz muslimanskog svijeta.

Inicijative za raznolikost, poput Gapove, u kojoj je sikh glumac Waris Ahluwalia predstavljen u reklamnoj kampanji, bile su široko pohvaljene. Nakon što je jedan jumbo plakat s reklamom bio unakažen rasističkim grafitima, Gap ga je iskoristio kao svoj Twitter banner, slaveći njihovu raznoliku glumačku postavu i inspirirajući viralnu #thankYouGap kampanju širom sikhske i muslimanske Amerike.

Aktivisti iz redova američkih muslimana također su se pridružili raznim međuvjerskim inicijativama, kao što je Sestrinstvo Salaam-Shalom, koje je trebalo premostiti muslimansko-jevrejske podjele kroz dijalog i prijateljstvo, te NewGround: Muslimansko-jevrejsko partnerstvo za promjenu koje je trebalo raditi na muslimansko-jevrejskim odnosima.

Nisu svi američki muslimani prihvatili ove inicijative. Neki često marginalizirani glasovi iznijeli su oštru kritiku, optužujući takve programe za “pranje vjere”, odnosno korištenje međuvjerskog dijaloga za odvraćanje pozornosti od kolonijalnog nasilja izraelske države nad palestinskim narodom. Za ove kritičare, bromili tolerancije i razumijevanja pretvorili su otimanje palestinskih posjeda u stvar mišljenja i individualnih razlika, dok je protivljenje izraelskom apartheidu objašnjeno navodnim “iskonskim neprijateljstvom” između jevreja i muslimana, koje se moglo prevladati društvenom razmjenom.

Slične pukotine pojavile su se oko godišnje ramazanske večere koju organizira Bijela kuća, a koja poziva čelnike američkih muslimana na iftar s predsjednikom. Administracija predsjednika Billa Clintona održala je prvi zajednički iftar u Bijeloj kući, a svi predsjednici su od tada slijedili taj primjer. Čak je i Donald Trump, koji je proglasio “muslimansku zabranu” tokom svog predsjedništva, bio domaćin događaja tokom svog mandata.

Legije nemuslimana za slobodu Gaze

Dok su neki iftar u Bijeloj kući vidjeli kao priliku za muslimane da se povežu s američkim moćnicima, drugi su osudili učesnike zbog dijeljenja hljeba sa kreatorima državnih udara u muslimanskom svijetu, programa ubistava te sistema nadzora i deportacija muslimana. Mnoge muslimanske američke organizacije bojkotirale su iftar u Bijeloj kući 2021, pozivajući se na Bidenovu politiku prema Izraelu.

Danas se te pukotine unutar muslimanske i arapske zajednice zatvaraju. Sa sve većim žarom, muslimanska Amerika je ujedinjena u zahtjevu za promjenom američke bliskoistočne politike.

Muslimansko i arapsko odbijanje da podrže Bidena, posebno u ključnim državama poput Michigana, uznemirilo je čelnike Demokratske stranke. “Moje je mišljenje”, piše palestinsko-američki naučnik Steven Salaita, “da liberali koji očekuju da arapski Amerikanci zaborave na Bidenovu podršku cionističkog genocida kada dođe novembar duboko griješe”.

Odbacivanje pokušaja pranja vjere sada je rašireno. Muslimanskim Amerikancima pridružuju se legije nemuslimana koji agitiraju za oslobođenje Palestine. Umjesto da žele vidjeti šarolikije odbore ili vladine povjerenike za islamofobiju, sada motre na trajni sistem apartheida i njegov neporeciv projekt etničkog čišćenja i genocida.

Bidenova nacionalna strategija protiv islamofobije nije upalila među muslimanskim biračima. Hoće li to biti dovoljno da se ovaj birački blok pomakne dalje od dvostranačkog elektoralizma, odlučivši se umjesto toga za opcije trećih stranaka i organiziranje masovnih pokreta, ostaje za vidjeti.

Ipak, to označava seizmičku promjenu u muslimanskoj američkoj svijesti, koja više ne prihvaća kulturnu toleranciju i međuvjersko razumijevanje kao lijek za probleme carstva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.