Zašto Putinu očajnički treba velika pobjeda na izborima

Mnogima je već poznat ishod ruskih predsjedničkih izbora […] Predsjednik Vladimir Putin suočava se s neznatnom konkurencijom od drugih kandidata na glasačkom listiću nakon što je izborna komisija zabranila učešće bilo kojem izazivaču koji bi mogao dobiti podršku javnosti.

Ekatarina Duncova, bivša TV novinarka, koja je u novembru najavila da se namjerava kandidovati, diskvalifikovana je nedugo nakon podnošenja prijave; njena kandidatura privukla je za Kremljev ukus preveliku pažnju i interes javnosti. Borisu Nadeždinu, liberalnom političaru, koji je pozivao na okončanje rata u Ukrajini, također nije dozvoljeno da se takmiči, nakon što je pokazao potencijal da privuče glasove protiv Putina.

Putin očito ne želi da njegova izborna pobjeda bude dovedena u pitanje i volio bi vidjeti ubjedljivu pobjedu koja bi mu dala ovlaštenje da nastavi sa svojim politikama, uključujući i onu koju naziva „specijalna vojna operacija“ u Ukrajini.

Ubjedljiva pobjeda bi „dokazala“ da rusko društvo u potpunosti podržava njegov rat i omogućila bi mu da poduzme nepopularne mjere, među kojima je i najava drugog vala mobilizacije. Putinov plan će vjerovatno skupiti dovoljno vojnika da pokrene novu veliku ofanzivu, probije ukrajinske odbrane i zauzme Harkov, Odesu, a možda čak i Kijev. Nada se da će zatim na vlast doći Donald Trump u SAD-u i pomoći u pregovorima i potpisivanju mirovnog sporazuma pod ruskim uvjetima.

Očajni Kremlj

Kremlj je toliko očajan za velikom pobjedom na predsjedničkim izborima jer je svjestan da većina ruskog stanovništva nije previše oduševljena ratom.

Trenutno sve službene agencije za ispitivanje javnog mnijenja u svojim anketama pokazuju veliku podršku ratu (blizu 70 posto). Ali, njihova metoda ispitivanja uključuje usko formulisano pitanje „Podržavate li specijalnu vojnu operaciju?“ S obzirom da je usvojen zakon koji kriminalizira kritiku ruske vojske i pritvaranje i zatvaranje mnogih koji su se usudili otvoreno izjaviti protivljenje ratu, malo je ispitanika spremnih reći „ne“ i rizikovati da se nađu u nevolji. Kremlj to zna.

Nezavisne agencije za ispitivanje javnog mnijenja, kao što je Chronicles Project, uzimaju ovaj strah u obzir i dodaju dodatna pitanja kako bi detektovali javni sentiment, poput pitanja „Podržavate li kraj operacije?“ i „Podržavate li da glavni federalni budžetski prioritet bude vojska?“. Ovakav pristup otkriva da „dosljednih pristalica rata“ ima samo 17 posto u tim anketama.

Među njima su, nesumnjivo, državni službenici i ljudi zaposleni u vojno-industrijskom kompleksu, koji sada prima velike vladine narudžbe i pokreće dio kratkoročnog ekonomskog rasta zemlje.

Ako pogledate Telegram kanale vodećih „ratnih dopisnika“ i „provladinih blogera“ koji pišu o ratu, dominantna tema u njihovim porukama i postovima nisu pobjede ruskih četa, učinkovitost ruskog oružja ili čak stalna kritika lošeg stanja u ruskoj vojsci, korupcija i slično. Umjesto toga, tema je njihov prezir za javnu ravnodušnost prema ratu.

Nezainteresiranost Rusa

Ti blogeri stalno se žale na to da obični Rusi pokazuju malo interesa za razvoj događaja na bojnom polju, a ponekad čak pokazuju i neprijateljstvo prema učesnicima u „specijalnoj operaciji“.

Zaista, većina Rusa – koji su možda odgovorili sa „da“ na pitanje podržavaju li ovaj rat – općenito pokušava ne razmišljati o ratu ili se uključivati u politiku. Mnogi od njih rat smatraju neizbježnim i osjećaju da ne mogu učiniti ništa po tom pitanju. Ovo je, bez sumnje, odraz onoga što psiholozi zovu „naučena bespomoćnost“ – rezultat decenija življenja pod tlačiteljskim režimima. Ova tiha i pasivna poslušnost – kao način opstanka – često se brka sa podrškom za Putinov režim i za rat.

U isto vrijeme, postoji velika grupa, otirilike 20 posto, onih koji su otvoreno protiv rata i Putinovog režima.

To su ljudi s demokratskim i antiratnim uvjerenjima. U februaru i martu 2022, oni su izašli na ulice u znak protesta protiv invazije na Ukrajinu punog obima. Blizu 20.000 ljudi je pritvoreno širom države, što odražava obim i razmjere ovih demonstracija.

Razmjeri antiputinovskog sentimenta bili su očigledni na oproštaju od opozicionog političara Alekseja Navaljnog, koji je umro u februaru u zatvoru. Deseci hiljada ljudi došli su da se oproste i polože cvijeće na grob čovjeka koji je posvetio cijelu svoju političku karijeru borbi protiv Putinovog režima.

Nasuprot tome, sahrane istaknutih proratnih ličnosti, kao što je osnivač plačenićke kompanije, grupe Wagner Jevgenij Prigožin, koji je poginuo u avionskoj nesreći u avgustu i Vladen Tatarski, poznati „ratni dopisnik“, koji je ubijen u Sankt Peterburgu u aprilu prošle godine, nisu privukli tako veliki broj ljudi.

Poziv na izbore

Ova grupa građana koji se protive režimu sada je pozvana da izazove Putina na izborima. Članovi ruske opozicije, među kojima je i udovica Navaljnog, Julija, podsticali su ljude da izađu na izbore i, ili glasaju za bilo kojeg od drugih kandidata na glasačkom listiću ili ga samo pošaraju.

Ideja je da se smanji Putinova očekivana pobjeda od 80 ili 90 posto na, recimo, 45-55 posto. Trenutni predsjednik bi svejedno pobijedio, ali tako veliko protestno glasanje bi pokazalo Kremlju i političkoj eliti da on zapravo nema onu vrstu legitimiteta koju tvrdi da ima.

Je li ovo održiva strategija? U principu, inertna većina ignoriše izbore. Oni koji izađu, vjerovatno će glasati za Putina ne zato što podržavaju sve što on radi, nego zato što je za njih on simbol stabilnosti i jedina nada da će se situacija popraviti.

Još je teško apolitičnoj većini da napravi direktnu logičnu poveznicu između predsjednika, njegovih politika i pogoršanja situacije u Rusiji. Oni su skloni povezivati svoj standard i uvjete života direktno sa lokalnim vlastima, najviše sa guvernerima. Putin lično, uvijek je iznad te svađe.

Slab odziv Putinovog biračkog tijela mogao bi pogodovati planu opozicije, ali samo ako se antiputinovsko biračko tijelo pojavi na biralištima. Jedna od glavnih prepreka tome je percepcija među mnogim Rusima koji su protiv rata da su izbori samo spektakl i da nema smisla učestovati u njima. Ako se ova nesklonost glasanju prevaziđe, onda, možemo svjedočiti protestnom glasanju dovoljno značajnom da osujeti Putinove tvrdnje o legitimitetu, što bi moglo umanjiti ratni žar i posijati sjeme sumnje među političkom elitom.

Naravno, nema garancija, ali između djelovanja i nedjelovanja, opizicioni Rusi moraju izabrati djelovanje. Ako Putin pobijedi sa 80-90 posto glasova, on će to predstaviti kao znak podrške širom zemlje i započeti svoj plan daljnje konsolidacije moći i eskalacije vojne akcije u Ukrajini i Evropi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.