Usred eskalacije Izraela i Irana, vrijeme je za prekid vatre u regiji

Kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odobrio zračni udar na iranski konzulat u Damasku, znao je šta radi. Iako se svakim napadom na diplomatsku misiju jasno krši Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961, izraelski čelnik je nastavio, u nadi da će odvratiti pažnju sa svojih neuspjeha u izraelskom ratu protiv Gaze.

S obzirom na to da je Izrael ranije izveo niz ubistava iranskih zvaničnika i naučnika, ovaj čin je teško bilo poreći. Nijedna druga sila u regiji ne bi mogla na tako drzak način prekršiti međunarodno pravo, posebno kada se uzme u obzir svetost diplomatskih misija.

Uslijedivši nakon drugih izraelskih napada na iranske mete u Siriji, ovo je bio provokativan čin s ciljem uspostavljanja vojne hegemonije u regiji.

Iranci su se našli u nezavidnom položaju. Međunarodni odgovor na drsko izraelsko kršenje međunarodnog prava bio je prigušen, posebno na Zapadu, i Teheran više nije mogao tolerisati izraelske provokacije. Osim toga, Iran ima svoje stavove o vojnom odvraćanju u regiji.

Rezultat je bio napad s iranske teritorije koji je poslao jasnu poruku Izraelu i njegovim saveznicima. On je demonstrirao iranske sposobnosti, ali je i pružio prostor za deeskalaciju. Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian opisao je napad kao „ograničen“ i kazao je da je Teheran upozorio Sjedinjene Američke Države da će ga izvesti.

Gotovo svi dronovi presretnuti

Zahvaljujući američkim snagama raspoređenim u regiji i izraelskim protuzračnim odbranama, gotovo svi dronovi i projektili koje je Iran ispalio su presretnuti.

Ovo pokazivanje vojne moći Izraela i Irana užasnulo je ostatak arapskog svijeta koji je u strahu od onoga što bi još jedan regionalni rat mogao napraviti već razorenoj regiji. Ako pak do njega dođe, posljedice neće biti samo regionalne, nego i globalne. Bilo kakav iransko-izraelski sukob će uvući zaljevske države, ali i SAD, Rusiju i Kinu, stvarajući potencijalno eksplozivan globalni sukob.

Dok Izrael i Iran uspostavljaju ovu novu „ravnotežu straha“, međunarodna zajednica mora djelovati. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda mora usvojiti snažnu obavezujuću rezoluciju kojom će nametnuti puni prekid vatre u regiji koji uključuje okupirane palestinske teritorije, Izrael, Iran i sve uključene susjedne države, kao i nedržavne aktere.

Važan imperativ je da ova rezolucija prizna da je u suštini većeg dijela nestabilnosti u regiji nerazriješeno palestinsko pitanje.

Stoga, treba pozvati na okončanje izraelske genocidne invazije na Gazu i na razmjenu zarobljenika. Mora dati jasnu mapu puta do palestinske državnosti i kraja izraelske vojne kontrole nad svim arapskim teritorijama okupiranim 1967. Mora oformiti međunarodnu mirovnu snagu koja će osigurati da sve strane poštuju dogovor, posebno u Gazi, ali i na Zapadnoj obali, gdje je doseljeničko nasilje dostiglo neviđene nivoe.

Jasna deklaracija u znak podrške palestinskom pravu na samoopredjeljenje i mapa puta do njegove realizacije sada je najvažnija. Većina evropskih država već je ukazala na svoje planove pridruživanju grupi od 139 država koje su priznale državu Palestinu.

Ova rezolucija ne smije ponoviti greške UNSC 2728, donesene 25. marta, koju je SAD pokušao podrivati tvrdeći da je „neobavezujuća“. Ova rezolucija je bila obavezujuća, ali joj je nedostajala „snaga“ – ili jasne mjere koje će biti poduzete u slučaju kršenja iste. Zato ju je Izrael ignorisao.

Nova rezolucija

Nova rezolucija će, stoga, zahtijevati upotrebu Poglavlja VII Povelje UN-a. Član 41 ovog poglavlja kaže: „Vijeće sigurnosti može odlučiti koje mjere, ne uključujući upotrebu oružane sile, će biti upotrijebljene da bi se poštovale njegove odluke i može pozvati članice Ujedinjenih naroda da primjenjuju te mjere. One mogu uključivati potpuni ili djelomični prekid trgovinskih odnosa i željezničke, morske, zračne, poštanske, telegrafske, radijske i drugih sredstava komunikacije, i prekidanje diplomatskih odnosa.“

Mogućnost nametanja ozbiljnih sankcija i diplomatskog bojkota onima koji ne poštuju njene odredbe mora biti jasno navedena u rezoluciji. Također se moraju spomenuti i ostale odredbe Poglavlja VII, koje uključuju upotrebu vojne sile za održavanje međunarodnog mira.

Izrael se decenijama provlači s nečuvenim kršenjima međunarodnog prava jer ne trpi nikakve posljedice. Sada je Međunarodni sud pravde izjavio da je „uvjeren“ da su izraelski postupci u Gazi na nivou genocida. Izrael neće zaustaviti svoju agresiju na Gazu ili na bilo koje drugo mjesto u regiji ako se ne suoči sa vjerodostojnom prijetnjom sankcijama. Iran je već suočen sa pritiskom sankcija sa Zapada, ali ako bi se Kina i druge nezapadne sile pridružile takvim mjerama, i Iran bi dvaput razmislio prije nego što bi prekršio rezoluciju.

Sada kada je Iran jasno dao do znanja da je spreman na deeskalaciju, ukazao se mali prostor za djelovanje. SAD i druge države pritekle su u pomoć Izraelu i to znači da će se Izrael morati odužiti svojim saveznicima tako što će se povinovati prekidu vatre.

Ako se svijet ne želi nositi s ekonomskom i humanitarnom katastrofom u regionalnom ratu na Bliskom istoku, mora djelovati brzo i položiti temelje za sveobuhvatan trajni mir u regiji. Ključ za to je u razrješenju palestinskog pitanja jednom za sve vremena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.