Ako svi nisu posvećeni međunarodnom pravu, sistem će se urušiti

S brutalnim ratovima u Ukrajini i Gazi i napadima koji eskaliraju između Irana i Izraela, nikada nije bilo nužnije stati u odbranu međunarodnog prava. Mnogi su stava da je podrška Zapada Ukrajini, često izražena kroz prizmu poštivanja međunarodnog prava, potkopana mlakom podrškom Gazi istih tih država. To je pokrenulo vanjskopolitičku debatu o navodnim dvostrukim standardima Zapada. Tvrdi se da kršenje međunarodnog prava zabrinjava zapadne države samo kada to služi njihovim interesima.

Ako govorim u ime svoje države, Norveške, mogu reći da ova optužba nije na mjestu. Jasno smo dali do znanja da stvarna posvećenost međunarodnom pravu zahtijeva osudu ruske agresije na Ukrajinu, ali i kritiku izraelskih kršenja međunarodnog prava u Gazi.

Izbjegavanje dvostrukih standarda u našoj vanjskoj politici već dugo je prioritet Norveške. Uzastopne norveške vlade principijelno su stale u odbranu međunarodnog prava, bez obzira ko ga krši. Bilo da je riječ o aktuelnom ratu u Gazi, sukobima na afričkom kontinentu, izraelskoj ilegalnoj okupaciji palestinskih teritorija, britanskom kršenju međunarodnog prava na arhipelagu Chagos ili ruskoj ilegalnoj agresiji na Ukrajinu, Norveška je bila principijelna i jasna. Nismo se ustručavali ukazati na ova kršenja i nazvati ih pravim imenom, bez obzira ko ih je počinio.

Je li ovo pravi pristup? Ima i onih koji su skeptični. Neki su stava da države trebaju biti oprezne i ne kritikovati saveznike i partnere kada krše međunarodno pravo. Njihov argument je da je svijet pun opasnosti i da sve države, a manje poput Norveške posebno, trebaju biti oprezne kako ne bi otuđile svoje saveznike i partnere, čak i kada djeluju u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Ovo je, međutim, pogrešan pristup. Stvarna sigurnost u konačnici ovisi o mirnoj međunarodnoj zajednici opremljenoj da rješava globalne izazove. To zauzvrat zahtijeva da djelujemo kako bismo osigurali poštivanje međunarodnog prava. Ako sve države nisu posvećene međunarodnom pravu, sistem će se na kraju urušiti. To bi neizbježno dovelo do manje sigurnosti i veće nesigurnosti za sve.

‘Manifestacija politike sile’

Prije 100 godina, Francis Hagerup, ugledni međunarodni pravnik i bivši premijer Norveške, primijetio je da je princip suverene jednakosti država Magna Carta država svijeta. I danas bi svaki potez udaljavanja od bilo čega drugog osim nepokolebljive posvećenosti međunarodnom pravu bio katastrofalan za međunarodnu zajednicu. To je pouzdan bedem protiv situacije u kojoj moć daje pravo, protiv onoga što je Međunarodni sud pravde nazvao, u svojoj prvoj presudi nakon Drugog svjetskog rata, „manifestacijom politike sile“.

Može li naša dosljedna odbrana međunarodnog prava, uključujući i u odnosu na zapadne saveznike, biti pogrešno protumačena kao prihvatanje narativa koji propagiraju Rusija i Kina da je Zapad licemjeran? Samo ako je namjerno pokušate pogrešno shvatiti. Istina je da su i zapadne države, također, kršile međunarodno pravo. Invazija Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije na Irak 2003. je jedan primjer. Pred takvom politikom sile, država kao što je Norveška mora, kao što smo uradili prije 20 godina, hrabro stati iza svojih uvjerenja. Tek tada možemo, sa stvarnom vjerodostojnošću, kritikovati države koje sebe i svoju vanjsku politiku zasnivaju na dvostrukim standardima.

Tek tada možemo vjerodostojno kritikovati ruski narativ da je ona hrabri zagovornik međunarodnog prava u ime globalnog juga. Rusija je očigledno bezgranično užasnuta ubijanjem civila usljed bombardovanja u Gazi, dok je ona u isto vrijeme bombardovala škole i bolnice u Ukrajini. Kako naši zapadni saveznici počinju shvatati, ovom ciničnom dvostrukom standardu može se suprotstaviti samo ako ste principijelni. Dosljedan stav Norveške prema Ukrajini i Gazi omogućava nam da ukažemo na kontradikcije na način koji je zaista efikasan. Isto je tačno i sada kada je riječ o napadima na iranski konzulat u Damasku i iranskim napadima na Izrael u znak odmazde; Norveška, koja je kritikovala Izrael za prvi događaj, a što sve države nisu bile spremne uraditi, može, konzistentno i dosljedno, kritikovati Iran za njegov napad.

Neki su tvrdili da je nerealistično biti jednako zabrinut za svako kršenje međunarodnog prava sve vrijeme. Ipak, norveška posvećenost dosljednom suprotstavljanju konfliktima i krizama ne sprečava nas u primjeni vanjske politike zasnovane na realnim prioritetima. Intuitivno je razumljivo da rat u susjednoj zemlji ljude više brine nego ako se odvija na dalekom mjestu na drugom kontinentu. Logično je da je za Norvešku posebno zabrinjavajuće što Rusija, zemlja s kojom dijelimo dugu granicu, pokušava pripojiti ukrajinsku teritoriju ilegalnom upotrebom sile. Rat u našem susjedstvu neizbježno ima ozbiljne sigurnosno-političke implikacije koje su vjerovatno teže od konflikta daleko od nas.

Stav Norveške

Norveška, stoga, ne može biti optužena za dvostruke standarde zbog pružanja materijala ukrajinskoj odbrambenoj borbi ili zbog slanja historijski velikog paketa pomoći Ukrajini. Moramo, međutim, biti oprezni da ne stvorimo dojam da se Rusija procjenjuje na osnovu posebnih pravila. Prema tome, u svojoj kritici Rusije, kao i drugih država, naglasili smo kršenja Povelje Ujedinjenih naroda i drugih univerzalno prihvaćenih pravila međunarodnog prava.

Norveška se, na sličan način, nije ustručavala kritikovati izraelsku politiku pripajanja okupirane palestinske teritorije. Norveška je ovo jasno navela u svojim podnescima u februaru 2024. pred Međunarodnim sudom pravde u tekućem postupku za savjetodavno mišljenje o izraelskim politikama na okupiranoj palestinskoj teritoriji. U našim usmenim podnescima pred sudom bili smo jasni da izraelski postupci u Gazi predstavljaju nesrazmjernu i neselektivnu upotrebu sile. Sada radimo na tome da Palestina bude punopravna članica Ujedinjenih naroda.

Za Norvešku je ključno i temelj naše vanjske politike općenito, to što insistiramo da se slični slučajevi tretiraju na sličan način, i da sve države budu podvrgnute istim pravilima.

To je stav koji bi trebao inspirisati sve države. Svaka država ima interes da održava univerzalno dogovorena pravila o upotrebi sile, slobodnoj i pravednoj trgovini, ljudskim pravima i korištenju okeana i njihovih resursa. Naša zajednička budućnost ovisi o poštivanju međunarodnog prava. To zahtijeva da zemlje na globalnom sjeveru i globalnom jugu mogu doživjeti međunarodno pravo kao pošten skup pravila; to znači da se pravila moraju dosljedno primjenjivati. Sve države moraju odoljeti iskušenju, zasnovanom na kratkoročnom nacionalnom interesu, da krše načela međunarodnog pravnog poretka.

Ako postoji jedna zajednička nit koja se provlači kroz djela najpoznatijeg norveškog dramaturga i pjesnika, Henrika Ibsena, to je uporna osuda dvostrukih standarda uglađenog društva. Ibsenova upornost je, ponekad, mogla iritirati one koji su se osjetili prozvanim; no, to je ipak bio pravi stav. Za Norvešku, stav je jasan. Naš najvažniji doprinos mirnom i pravednom svjetskom poretku – i našoj nacionalnoj sigurnosti – je izbjegavanje dvostrukih standarda u vanjskoj politici i rad na tome da i druge države to čine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.