Međunarodni krivični sud više ne može ignorirati genocid u Gazi

Tokom proteklih nekoliko mjeseci, Međunarodni krivični sud (ICC) pod vodstvom tužioca Karima Khana bio je na meti žestokih kritika jer nije preduzeo nikakve konkretne korake za procesuiranje zločina genocida u Gazi.

U novembru je šest država članica, predvođenih Južnoafričkom Republikom iznijelo slučaj o Palestini sudu i pozvalo ga na djelovanje. Istog mjeseca, tri palestinske grupe za prava predale su dokumentaciju ICC-u tražeći od njega da istraži zločine aparthejda i genocida u Palestini.

U decembru je Khan posjetio Izrael i kratko boravio u Ramallahu, gdje se nakratko susreo sa žrtvama izraelskih zločina. Zatim je izdao opštu izjavu o istrazi “navoda o zločinima” koja se ni na koji način nije odnosila na sve više dokaza o genocidu počinjenom u Gazi.

U januaru je Međunarodni sud pravde (ICJ) objavio da Izrael “vjerovatno” čini genocid u Gazi. To, također, nije podstaklo ICC na akciju. Sud nije niti pokušao obrazložiti zašto nije istražio genocid niti izdao naloge za hapšenje.

Prošlog mjeseca, naša organizacija, Zakon za Palestinu, podnijela je prvi u nizu podnesaka ICC-u, karakterizirajući zločin genocida koji su počinili izraelski čelnici nad palestinskim narodom. Dokument od 200 stranica, koji je izradilo 30 pravnika i istraživača iz cijelog svijeta, a koji je pregledalo više od 15 stručnjaka, predstavlja uvjerljive argumente za genocidnu namjeru kao i za politiku tužilaštva koju je sud slijedio u drugim slučajevima.

Ako ICC ponovo ne bude djelovao, riskira potkopavanje vlastitog autoriteta kao institucije međunarodne pravde i međunarodnog pravnog režima u cjelini.

Namjeru je teško dokazati, ali u Gazi nije

ICC je dužan preduzeti hitnu akciju u Gazi s obzirom na količinu dokaza koji idu ukorist optužbi za genocid protiv Izraela. Naš podnesak naglašava ovu stvarnost.

U našem podnesku smo se posebno fokusirali na namjeru da se počini genocid jer se to smatra aspektom koji je najteže dokazati u slučaju genocida.

Ukazujemo na brojne izjave, uključujući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, predsjednika Issaca Herzoga, ministra odbrane Yoava Gallanta i članova Knesseta, kao i pripadnika javnosti, u kojima se razotkriva namjera počinjenja genocida. Također se pozivamo na bazu podataka koju smo sastavili, sa više od 500 slučajeva izraelskog poticanja na genocid, kao dodatni dokaz.

Iako izjave čine značajan dio komponente namjere zločina genocida, podnesak ide još dalje, te ističe različite radnje i službene politike koje dodatno dokazuju namjeru. To uključuje obrazac ciljanja medicinskih ustanova, namjerno uništavanje poljoprivrednog zemljišta i vodosdnih sistema te ometanje dolaska pomoći kako bi se izazvala glad.

Također smo istaknuli paralele između dobro dokumentirane izraelske politike etničkog čišćenja i sličnih zločina u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi, gdje su međunarodni krivični sudovi presudili o zločinu genocida.

Također opisujemo izraelsko uništavanje palestinske kulture, baštine i obrazovnih sistema, ekocidnu politiku i praksu, te domicilnu politiku i praksu u Gazi, koje također odražavaju genocidnu namjeru.

Konačno, tvrdimo da izraelska praksa aparthejda stvara okruženje pogodno za počinjenje zločina genocida, baš kao u slučajevima nacističke Njemačke i Ruande, te da izraelski zakoni doneseni kako bi zaštitili svoje vođe od krivičnog progona također ukazuju na namjeru počinjenja genocida.

Kada se zajedno razmatraju, ovi dokazi predstavljaju “razumne razloge” za vjerovanje da izraelski čelnici imaju opštu genocidnu namjeru. Ovo bi trebalo biti više nego dovoljno da ICC nastavi sa potrebnim pravnim radnjama.

ICC ne može ignorirati vlastite presude o genocidu

Osim dostupnosti obimnih i sveobuhvatnih dokaza, ICC bi trebao biti prisiljen djelovati i zbog prethodnih presedana koje je napravio.

Od svog početka, ICC je utvrdio postojanje razumne osnove za istraživanje slučajeva genocida, uključujući one s daleko manjim stepenom razaranja života civila i infrastrukture nego što je to trenutno uočeno u Gazi.

Naprimjer, u slučaju genocida u Darfuru, u odluci iz jula 2010, sud je ispravno utvrdio da je prag za izdavanje naloga za hapšenje tadašnjeg sudanskog predsjednika Omara al-Bashira za zločin genocida bio da “postoje razumni razlozi za vjerovanje” da namjera postoji.

Ova je odluka bila revizija ranije sudske odluke iz marta 2009. U svojoj revidiranoj odluci, sud je naveo da je ovaj prag primjenjiv samo kasnije u fazi suđenja, a ne u fazi izdavanja naloga za hapšenje.

Želja za istraživanjem genocida bila je očita i u pristupu ICC-a situaciji u Ukrajini, uprkos suočavanju sa većim izazovima u utvrđivanju namjere i djela genocida od strane Rusije. ICC je, pod vodstvom tužioca Karima Khana, poslao 42-člani istražni tim u Ukrajinu u roku od tri mjeseca od početka ruske invazije punog obima. Prikupili su dovoljno dokaza da sud do sada izda četiri potjernice.

Također je važno napomenuti procjenu koju je trenutni tužilac ICC-a napravio u svojoj prethodnoj ulozi posebnog savjetnika i voditelja Istražnog tima Ujedinjenih naroda za utvrđivanje odgovornost za zločine koje je počinio Da'esh/ISIL (UNITAD) 2021. Na temelju nezavisne krivične istrage UNITAD-a, potvrdilo se da postoje “jasni i uvjerljivi dokazi da je ISIL počinio genocid nad Jazidima kao vjerskom grupom”. Zaključak je izveo na temelju ideologije, ali i prakse ISIL-a.

Nepotrebno je reći da su dokazi o izraelskoj genocidnoj namjeri i njihovoj povezanosti s ideologijom izuzetno brojni i opširno dokumentirani decenijama. Na samom početku, cionistički pokret se prepoznao kao naseljenički kolonijalni entitet i smatrao je eliminaciju domaćeg stanovništva Palestine nužnom.

Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, ovu vezu između genocidne namjere i ideologije ponovilo je nekoliko izraelskih čelnika u vezi sa nasiljem u Gazi, od kojih je najistaknutiji bio Netanyahu u pozivu da se “sjetite šta vam je Amalek učinio”, pozivajući se na biblijsku zapovijed da se poraze i unište Amalečani.

Dalje, važno je napomenuti da je jedan od Khanovih prethodnika, bivši tužilac ICC-a Luis Moreno Ocampo, jasno rekao da je čak i “opsada same Gaze… oblik genocida”.

Sud gubi legitimitet

Uz to, ozbiljan rizik od genocida ili vjerovatnoća njegovog počinjenja od strane Izraela, ako ne i potpuno počinjenje, prepoznali su najviši službeni organi i stručnjaci unutar UN-a. Osim privremenih mjera ICJ-a i dodatnih privremenih mjera, koje su jasno pokazale da postoji vjerovatan slučaj za genocid, izrečene su brojne izjave i upozorenja od strane posebnih izvjestitelja i radnih grupa UN-a, Odbora UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD), Odbor za ostvarivanje neotuđivih prava palestinskog naroda (CEIRPP) i osoblje UN-a.

Polazeći od svih ovih dokaza i izjava, najava istrage ICC-a o genocidu i izdavanje naloge za hapšenje izraelskih čelnika nije sporno, posebno s obzirom na standarde “razumnih razloga” kao što se vidjelo u slučaju protiv Bashira.

Slučaj za genocid nad Palestincima u Gazi je uvjerljiv kao i bilo koji prethodni sudski uspješan slučaj – ako ne i više. Neobjavljivanje istrage o zločinu genocida nanijet će ozbiljnu i dugotrajnu štetu ionako ozbiljno ugroženom imidžu i legitimitetu suda.

Neki bi čak tvrdili da ICC ide prema pravnom samoubistvu potkopavajući presedane postavljene u Darfuru i Ukrajini.

Pitanje Palestine je u centru međunarodnog pravnog poretka nakon Drugog svjetskog rata i ne može se zanemariti. Usred kontinuirane erozije legitimiteta ICC-a, sud i njegov tužilac moraju hitno istražiti genocid koji se odvija u Palestini i izdati naloge za hapšenje izraelskog ratnog kabineta, ako žele vratiti vjeru većine u ovu instituciju globalne pravde.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.