Milijarda iz Brisela? Pa nisu to baš velike pare

Bosna i Hercegovina dogovorila je posljednjeg dana aprila i par sati prije isteka roka listu reformi s kvalitativnim/kvantitativnim koracima za realizaciju Plana rasta te je proslijedila Evropskoj uniji sa – što je zanimljiv, ali ne i iznenađujući podatak za bh. prilike – 97 posto usaglašenosti predloženog dokumenta. Zašto ne svih 100 procenata bilo bi (ozbiljno) pitanje da se radi o nekoj normalno uređenoj zemlji i odgovornim političarima koji je vode; kad pogledate ko se nalazi na čelu najznačajnijih bh. institucija i odlučuje o projektima vrijednim milijardama eura/dolara/franaka/maraka, i ovih 97 posto je impresivan rezultat.

E sad, da li je to dovoljno da Evropska komisija inicijalno prihvati bh. listu znat će se uskoro i vjerovatno je da će Brisel još jednom malo „zažmiriti“ na u posljednji čas pristigli paket iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. I – eto milijarde? Ni slučajno, jer iz Evropske unije davno je odaslana i nedavno ponovljena poruka: Ko ispuni reforme – dobija novac, što je kratak i jednostavan opis Plan rasta za Zapadni Balkan u naredne četiri godine, vrijedan šest milijardi eura, namijenjen ekonomskom rastu regije, ubrzanju reformi i ulaganju koje može unaprijediti proces proširenja Unije s ovim zemljama.

Do kada ‘prenos nadležnosti’ i ‘entitetska zaštita’?

Plan rasta trebao bi omogućiti Bosni i Hercegovina da od Evropske komisije dobije nešto manje od milijardu eura – trećinu u grantovima (bespovratna sredstva), dvije trećine kroz povoljne kredite – kojima će omogućiti snažniji rast ekonomije, osigurati vladavinu prava, funkcionalnije institucije, osnažiti poslovnu klimu, sačuvati ljudske resurse, stvoriti uvjete za osiguranje održive (zelene) energije, digitalnu tranziciju, bolju IT infrastrukturu, unaprijediti kibernetičke sigurnosti… Sve „bolje od boljeg“, i to besplatno ili vrlo povoljno; pa zašto su onda predstavnici bh. entiteta Republika Srpska čekali „zadnje minute“ da daju pristanak? Zbog, po ko zna koji put, “prenosa nadležnosti sa entitetskog na državni nivo”.

Evo par primjera kako se s floskulom „prenos nadležnosti“ čelnici iz RS-a opiru provođenju reformi (pogotovo evropskih) i „entitetskom zaštitom“ radije sklapaju sporazume i dogovaraju projekte znatno skuplje i nepovoljnije sa sumnjivim i netransparentnim partnerima ako u tim dealovima imaju (nemalu) ličnu korist. Projekti „vrijedni milijarde“, kako godinama uvjeravaju iz Vlade RS-a – hidroelektrane, aerodromi, (auto)putevi, rudarenje rijetkih i skupih metala – uglavnom su na papiru i na nivou „memoranduma“, a ono malo što se trenutno radi daleko je od transparentnosti, poslovne korektnosti i otvorenosti prema javnosti, odnosno građanima, čiji se novac nemilice troši.

Ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto i ministar saobraćaja i pomorstva Crne Gore Filip Radulović su u decembru prošle godine, nakon sastanka s predstavnicima Evropske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke, najavili da će dvije zemlje u 2024. početi izgradnju međudržavnog mosta preko rijeke Tare na lokalitetu Hum – Šćepan Polje te izgradnju pristupnih puteva s obje strane granice. Prema procjenama, projekat će koštati 100 miliona eura, uz 40 posto bespovratnih sredstava od Evropske komisije. Dogovoru se obradovao i „aminovao“ ga Nedeljko Čubrilović, aktuelni ministar saobraćaja i veza RS-a.

Kineski kredit i izvođač, 100 miliona eura iz RS-a

Samo tri mjeseca kasnije premijer RS-a Radovan Višković potpisao je s predstavnicima Kineske korporacije za puteve i mostove memorandum o izgradnji dijela magistralnog puta Foča – Šćepan Polje, vrijedan, pogađate, 100 miliona eura. „Ta dionica je [duga] oko 20 kilometara, ali je već urađena početna faza od prvih pet kilometara [koja „renovirana“ izgleda kao prošireni seoski put], tako da je ostalo još 14-15 kilometara koje treba raditi”, kazao je Višković, dodavši da će Ministarstvo finansija RS-a i CRBC pregovorati s kineskom Eksim bankom za tih 100 miliona eura kredita.

Zašto ne sa Svjetskom bankom i evropskim partnerima? „Vlada RS-a i preduzeće ‘Putevi Srpske’ su skoro dvije godina pregovarali sa Svjetskom bankom o obezbjeđivanju sredstava za ovaj putni pravac, ali su ti pregovori bili neuspješni. Mi više nemamo vremena. Želimo da građanima tog dijela RS-a omogućimo pristojan putni pravac. Ovo što danas imamo ne može se nazvati ni magistralnim putem”, naveo je Višković te poručio da će „ovaj putni pravac biti realizovan u što skorije vrijeme“. Obećanje koje građani Crne Gore i Bosne i Hercegovine slušaju desetljećima dok se voze vjerovatno najgorim putem u Evropi i prelaze most koji se može porediti s onim iz filma Ko to tamo peva.

No, od ovog putnog pravca i graničnog mosta na rijeci Tari ne odustaje ni Edin Forto, koji je u sjedištu Svjetske banke u Washingtonu u aprilu razgovarao o projektima koje ova institucija može provesti u Bosni i Hercegovini, prije svih svih spajanje Sarajeva i Podgorice najbližim putem, onim koji vodi preko Šćepan Polja, uz grantove evropskih finansijskih institucija. Hoće li u tome uspjeti? Teško, gotovo nemoguće, jer je građenje (auto)puteva u nadležnosti entiteta, pa su sve prilike da će magistralni put Foča – Šćepan Polje i most na Tari graditi Kinezi, a punim iznosom ga platiti građani RS-a kreditom uzetim od kineske banke.

Auto-put Banja Luka – Prijedor i dalje ‘na čekanju’

Koliko će taj projekat zaista koštati (mada je memorandumom predviđeno 100 miliona eura, cijene će sigurno rasti, a time i glavnica kredita), kolike će biti kamate i na koji rok, kada će radovi početi i kada bi trebali biti završeni – pitanja su na koja niko nema odgovor, pogotovo ne Radovan Višković, čiji je zadatak da u predizbornoj godini „sagradi“ što više kapitalnih projekata i „znatno poveća“ standard građana, penzionera, primatelja socijalnih davanja…

Kakav je „svjetski graditelj“ premijer RS-a je pokazao u više navrata, a nije mu bilo teško ni otići u daleki Peking, gdje je s predstavnicima kineske kompanije “Shandong” razgovarao o izgradnji auto-puta Banja Luka – Prijedor, koji se već godinama pravi, ali nije stigao „nidokle“, te o potpisivanju memoranduma za projekat brze ceste Bijeljina – Sokolac. Iz kompanije “Shandong” su kazali kako izgradnja auto-puta Banja Luka – Prijedor „teče planiranom dinamikom te da očekuju završetak radova u predviđenom roku“. Kad će se desiti „previđeni rok“ za sada se ne zna, koliko je iznosio kreditni aranžman i kod koga i koliko je novca uplaćeno izvođaču također „ne zna niko, jer tako zahtijeva kineska kompanija“, pojasnili su iz Vlade RS-a.

S ovakvim pristupom, sistemom „zagrabi koliko možeš“, skrivanjem podataka i otimanjem novca od građana koje bi trebao voditi u bolju budućnost… Bosna i Hercegovina će krenuti po nepunu milijardu eura iz Plana rasta. Znaju dobro domaći vlastodršci da u Briselu ne mogu proći prazna obećanja i neispunjavanje reformi, pa su u posljednji tren poslali listu da su spremni za evropske novce. Učinili su to – ne svi, naravno – nevoljko, s još jednom namjerom da pokušaju prevariti evropske zvaničnike i birokrate i uvjeriti ih kako koračaju pravim putem i da im se može vjerovati.

‘Plan rasta ne znači plan bezobzirnog bogaćenja’

Posljednjih desetljeća je ova zemlja, odnosno njeni vladari, proćerdala (čitaj: ukrala, pronevjerila, sakrila, otuđila, ulupala, skršila…) desetke milijardi dolara/eura/franaka/maraka, pa šta bi to promijenila ova milijarda planirana za četiri naredne godine. Bosanskohercegovački put ka evropskim demokratskim vrijednostima i dalje liči na „magistralni“ pravac Foča – Šćepan Polje i na most na rijeci Tari. Ovu saobraćajnicu će nekad i neko napraviti (i u to se dobro „ugraditi“), ali mnogo će vremena i naših života proći dok oni koji odlučuju ne shvate da Plan rasta ne znači plan njihovog bezobzirnog bogaćenja.

Ima jedna pjesma koju često zapjeva predsjednik RS-a Milorad Dodik na slavama, vašarima, prelima ili kad god mu se pridruži omiljeni harmonikaš, čiji refren glasi: „Amerika, Amerika / zemlja velika / ali metar moga sela / Amerika c(ij)ela…“ Mogao bi se ovaj „muzički uradak“ malo parafrazirati Planom rasta, recimo kao: „Milijardu, milijardu / nude iz Brisela / ali nije to neka para / više vrijedi metar moga sela…“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.