Rusi na artiljerijskim položajima u Siriji

Piše: Hrvoje Ivančić

Fotografije: Goran Šafarek

Regija Homs proteže se skroz do drevnog grada Palmire koji je u rukama Islamske države. To je pustinjski krajolik kroz koji prolazi ravna cesta duga gotovo dvjesto kilometara. Građani Palmire bliski Vladi u samom početku zauzimanja grada su pogubljeni, a mogli smo posvjedočiti i barbarskom uništavanju antičkih spomenika.

U trenutku našeg boravka u Homsu, sirijska vojska pripremala je veliku ofenzivu na Palmiru, a trupe su stacionirane na tek pet kilometara od grada. Treba spomenuti da primirjem koje je na snagu stupilo 27.02. nisu obuhvaćene terorističke organizacije ISIL i Nusra Front (ogranak Al-Kaide). Operacije protiv njih nastavljaju se na svim terenima.

Najbliža linija borbe protiv ISIL-a nalazi se tek trideset kilometara jugoistočno od Homsa. Mogli bismo reći na rubu velikoga grada. Na toj liniji tri su strateška naselja i to redoslijedom Sadad – Maheen –Qarayatain. Kada bi ISIL uspio osvojiti ovu liniju, približio bi se cesti Damask – Homs i praktički presjekao Siriju na sjever i jug. Upravo je zbog toga koncentracija sirijske vojske povećana dok se sprema velika ofenziva.

Zadnji grad u nizu, Qaraytayn još je bio pod okupacijom terorista. Upravo se vodila borba kad smo se sreli s generalom sirijske vojske Younisom Wardom, koji je s kolegama na vrhu zgrade koordinirao bitkom. Na udaljenosti od dva kilometra tenkovi su prolazili preko pustinje i dizali prašinu, a haubice iz pozadine su gađale neprijateljske položaje.

“Nalazimo se kod grada Maheena i napadamo područje Qarayataina. Cilj nam je okružiti cijeli grad u kojem su trenutno pripadnici terorističke organizacije ISIL. U početku trebamo osvojiti područje Crnih brda, tamo ispred nas,“ general pokazuje prstom na blage pustinjske brežuljke s kojih se pogled pruža na grad Qarayatain.

Razrušen grad

Prilikom dolazaka ISIL-ovaca građani su odlučili ostati i prihvatiti nova pravila. Tako je svim kršćanima poručeno da moraju platiti posebni porez “jizyu” i kako ne smiju isticati svoje vjerske simbole i moraju se pokoravati većinskoj populaciji. Kopija srednjovjekovnog zakona prenesena je u moderno doba.

“Čim osvojimo prostor naši se ljudi bace na čišćenje terena od skrivenih eksplozivnih naprava. To je još jedna bitka koju moramo dobiti”, objašnjava general Ward.

Grad Maheen u potpunosti je razrušen i u njemu osim vojske više nema nikoga. Nije preporučljivo skretati s glavne ceste jer mine se nalaze iza svakog ugla. Borci Islamske države također su srušili većinu visokih zgrada kako bi vojska ostala bez pogodnih pozicija za “snimanje” terena.

Grad Sadad također se našao pod udarom islamista. Godine 2013. Pao je u ruke Al Nusre (ogranak Al-Kaide) da bi se krajem 2015. našao pod okruženjem ISIL-a. Zbog straha je čak 12.000 njegovih stanovnika napustilo svoje domove. Neki su ostali, ali nije im bilo lako.

Masovne grobnice

Vlasnik trgovine mješovitom robom, Abdulah Dahi govori o svojem iskustvu:

“Ušli su u grad dok smo svi spavali. Bila je noć. Svi smo se odjednom probudili u znaku novog stanja. Ne trebam posebno naglašavati da smo bili u potpunom strahu. U svojoj sam kući s ženom i djetetom ostao dva dana. Bojao sam se i sakrili smo se u podrumu. Poslije dva dana smo se iskrali i pobjegli u smjeru sirijske vojske. Spasili smo se. Oni koji su ostali u crkvi su dobili pravila novog ponašanja i prijetnje ukoliko ih prekrše. Ubili su sve pripadnike sirijske vojske, sve ročnike koji su se spremali ili bili na odsluženju vojnog roka.“

Al Nusra je iza sebe ostavila više masovnih grobnica u kojima je uz vojnike bilo i civila.

U prašnjavom gradu ravnih krovova nekad je bilo mnogo djece, danas tek šačica. Kršćani i muslimani dijele istu sudbinu. Vidi se to i na komemoraciji u crkvi u koju ulaze svi. Ona se održava za dva mladića koji su oteti još prije dvije godine, a anonimna dojava o njihovoj sudbini do ušiju rodbine stigla je tek prije tri dana. Njihova sestra, Nermin Farah ima priču identičnu tisućama drugih u sirijskom ratu.

“Prvog dana ulaska terorista u grad nije se dogodilo ništa. Drugog dana upali su u našu kuću i uhitili moja dva brata koji su služili u Sirijskoj vojsci. Imali su 18. i 22. godine. Sve do danas nismo čuli gdje su i što je s njima”,  govori na komemoraciji dok u zgradu ulaze susjedi, rodbina, poznanici.

“Tek smo prije tri dana saznali, dobili smo anonimnu dojavu liječnika koji je bio s njima, to je sve što znamo, rekao je da su mi braća deset dana poslije otmice ubijena.”

Koordinirana akcija

Spomenuti gradovi i okolna naselja prelazili su u ruke islamističkih organizacija više puta i više puta su bili nanovo oslobađani. No, kako sada stvari stoje, sirijska vojska potpomognuta ruskim zrakoplovstvom nezaustavljivo napreduje prema srcu teritorija pod okupacijom ISIL-a. Ono što na terenu možemo vidjeti jest koordinirana akcija u kojoj sudjeluju svi rodovi vojske.

Kada smo zamolili generale da nas odvedu u zadnje redove gdje stoji teška artiljerija, pristali su. Stigli smo do zapovjednika koji je koordinirao raketnim bacačima i njihovim usmjeravanjem na snage Islamske države. No, uši su nam parale haubice smještene svega pedesetak metara iza nas.

Kada smo ih zamolili da odemo i do njih, nastale su male nesuglasice. U nekoliko minuta razmjene misli na arapskom, naš prevoditelj i zapovjednik složili su se da se tamo ne može ići. Iako je objašnjenje bilo da se artiljerijska baterija nalazi pod drugim zapovjedništvom, to je samo dio izjave.

Konstantno spominjanje Rusa i Rusije upućivalo je na nešto drugo. No to sad više uopće i nije tajna. U kopnenim akcijama pomažu ruski instruktori, a to se na terenu itekako vidi.

Izvor: Al Jazeera